Kako tema "radne navike" tretiraju navike koje se tiču svakodnevnog života i djelovanja našeg djeteta u okviru porodice, da ovom temom uokvirimo radne navike naših školaraca.

Poučan tekst (sa mog apsketa):) :
"Upoznavanje budućeg učenika sa ciljevima i zadacima školskog rada

Prije nego što se dijete nađe u školskoj klupi, potrebno ga je pripremiti i upoznati sa ciljevima i zadacima škole i rada koji je u njoj zastupljen. Priprema učenika za školu ima za cilj da se budućem učeniku olakšaju prvi školski dani, kako bi se mogao što brže i lakše integrisati u novu sredinu. Školu djetetu treba prikazati realno tj. onakvu kakva ona zaista jeste. Tu nisu potrebna ni pretjerana uljepšavanja niti zastrašivanja. Kroz razgovor sa roditeljima dijete treba da shvati školu kao nešto lijepo i veliko, kao ustanovu u kojoj će da nauči mnogo lijepe i korisne stvari, u kojoj će da upozna i stekne svoje buduće prijatelje. Upoznavanje djeteta sa ciljevima i zadacima škole i rada, osnovni je preduslov da se kod budućeg učenika razvija potreba za radom, da se razvijaju različiti motivi, interesovanja i navike bez kojih se ne može ni zamisliti njegovo napredovanje.

Primjeri i pokazivanje

U razvijanju radnih navika kod učenika prvog i drugog razreda, najveću ulogu ima primjer odraslih. Značaj primjera se povećava ukoliko on potiče od onih koje dijete voli. To su prvenstveno roditelji, a kasnije i nastavnici. Dakle, živi primjeri okoline najjače djeluju na formiranje radnih navika djeteta, što je najznačajnije za prve mjesece njegovog školskog života.
Polaskom u prvi razred osnovne škole, dijete stiče izvjesne radne obaveze sa kojima njegova ličnost biva aktivirana. Pokazivanjem kako treba pisati i čitati, nastavnik kod svojih učenika razvija određene radne operacije koje oni treba da usvoje. Tako se na času stvara radna atmosfera, u kojoj nastavnik pokazuje i tumači, a učenici usvajaju određeno znanje. Praktični primjeri i pokazivanje odraslih podstiču i motivišu učenika da i on sam pristupi određenom radu: napiše i nauči slova, nacrta kuću, pospremi svoj radni sto i knjige i sl. Marljivost i rad starije braće i sestara također razvija interesovanje učenika za rad i ljubav prema radu.

Uvježbavanje naučenog

Radne navike se ne mogu formirati bez dugog vježbanja i sistematskog ponavljanja. Vježbanje se sastoji u ponavljanju neke intelektualne radnje sa kojom se stječe određena vještina i automatizuje navika. Nastavnici i roditelji se ne smiju zadovoljiti samo time što su učeniku pokazali kako treba da obavlja datu radnju. Da bi dijete naučilo pisati, čitati i računati, nije dovoljno samo nastavnikovo pokazivanje, već je potrebno da svakodnevnim vježbanjem učenik stekne naviku da često piše, čita i računa, ali i onda kada to niko od njega ne zahtijeva.
Prije svakog vježbanja, djetetu treba razjasniti koje će radne operacije vježbati, kako će ih vježbati i koja je svrha toga rada. Domaća zadaća koju zada nastavnik ima za cilj da učenik kroz nju što bolje ovlada određenim gradivom, da ga što detaljnije shvati i usvoji, a sa druge strane, ona pred učenika postavlja jednu radnu obavezu.
Rezultati vježbe su najbolji ako se ona obavlja u početku kraće sa manjim razmacima, a kasnije sve duže, ali sa većim razmacima. Što učenik više vježba, time će i njegova samostalnost u obavljanju radnji biti sve veća, a pomoć nastavnika sve manja, jer se samo vježbanjem mogu steći dugotrajne radne navike.

Kontrola i interesovanje za učenikov rad

Od prvog dana, po dolasku u školu, roditelji treba da razgovaraju sa svojim djetetom da bi saznali da li je učestvovao u školskom radu, pitanjima: Jesli li nešto danas odgovarao?, Šta ste učili u školi?, Šta imaš za zadaću? itd. Ali, ta pitanja ne treba da djetetu postanu dosadna i prerastu u stalna zapitkivanja, nego kod djeteta treba stvoriti potrebu da o dešavanjima u školi samo priča. Ova pitanja, dijete treba da samo potaknu na to.
Roditelji treba da znaju sadržaj domaće zadaće za svaki dan, ali to ne znači da to oni trebaju i rješavati. Učenik treba da samostalno obavlja svoje školske dužnosti uz određenu potrebnu pomoć roditelja. Ukoliko se kontrola učenikovog rada bude provodila svakodnevno, kod njega će se razviti discipliniran odnos u izvršavanju radnih obaveza. Kod učenika koji je stekao određene radne navike, sa njegovim razvojem, učestalost kontrole će se postepeno smanjivati sve dok potpuno ne isčezne.

Dnevni raspored učenikovih dužnosti

Dnevni raspored učenikovih dužnosti je sastavni dio svih navedenih postupaka u procesu razvijanja radnih navika. «Ako se izvjesne radnje obavljaju tačno u određeno vrijeme svakog dana, ovo će se lakše učvrstiti kod djece i dolaziće kao nešto sasvim normalno, bez čega se ne može».
Učenika, dakle, treba navići da sve obaveze obavlja u tačno određeno vrijeme, da rješavanju zadaće pristupa poslije jela i odmora i da jednom započeti rad neizostavno uradi do kraja. Planiranjem svoga rada učenik može da kontroliše i kritički posmatra svoj rad i korištenje vremena, pa će se truditi da raspoloživo vrijeme što bolje iskorisiti, čime će ubrzavati tempo svoga rada, što je značajna odgojna mjera.
Kao što utvrđeno vrijeme za rad ima svoj značaj za postizanje važih uspjeha, tako i mjesto rada treba biti stalno. Stalno radno mjesto mobiliše učenika na aktivnost, utječe na njegovu koncentraciju i pojačava njegov radni potencijal, jer kada učenik sjeda za svoje radno mjesto, njegovo cijelo biće se usmjerava na posao koji ga na tom mjestu čeka. Ukoliko dijete promijeni radno mjesto, ono se odmah nalazi u novoj situaciji, okruženo drugačijim predmetima koji odvlače njegovu pažnju i udaljavaju ga od sadržaja koji treba da usvoji.
Nakon što se utvrdi stalno vrijeme i mjesto rada i dijete se na to navikne, nepredviđeni pojedinačni izuzeci zbog određenih okolnosti neće predstavljati neki problem, jer će se dijete odmah nakon toga vraćati svom stalnom rasporedu radnih aktivnosti.
Odgajanje svjesnog odnosa prema formiranoj navici razjašnjavanjem i razvijanjem odgovornosti.
Kada se kod djeteta formira određena radna navika, važno je da dijete postane svjesno svog djelovanja i potrebe za radom. Djetetu prije svega treba objasniti zašto je važno da ono kontinuirano radi, a ne da mu se rad nameće bez ikakvih objašnjenja. Kod djeteta treba razviti i osjećaj odgovornosti na koji će se ono pozvati svaki put kada mu ne bude po volji da nešto uradi. Djeca vole da su za nešto odgovorna, posebno ako im se to predstavi na lijep način. Vole da se osjećaju važnim, da znaju da drugi imaju u njih povjerenja, da se ponašaju kao odrasli... Ovdje je od presudnog značaja lični primjer roditelja i uspostavljanje dogovora sa djetetom. Jer, ako su roditelji neodgovorni i zaboravljaju da obave neke poslove ili ih stalno odlažu, stalnim upućivanjem djetetu da treba da radi, oni dolaze u kontradikciju između svojih riječi i djela. To djetetu sigurno neće promaknuti, ma koliko se roditelji u ovom slučaju pozivali na autoritet. Ako traže od djeteta odgovornost i savjesnost u radu, onda i same roditelje treba da krase te osobine.

Umjesto zaključka

Da bi kod djeteta razvili radne navike, potrebu za radom i osjećaj odgovornosti, roditelji bi sami trebali da «posjeduju» sve navedeno. Osim toga, razvijajući radne navike kod djece, oni istovremeno mogu razvijati i vlastite radne navike koje će suprotstaviti navikama prekomjernog gledanja TV-a, igranja igara na sreću, bespotrebnom razgovoru i sl. Roditeljima treba da bude jasno da stalnim nagovaranjem djeteta da radi zadaću i uči dok oni gledaju televizor ili razgovaraju, neće postići efekat. Dijete će ih, pod utjecajem njihovog autoriteta poslušati, ali će ono to raditi bezvoljno i pri tome će stalno misliti na ono što roditelji rade. Ako želimo da dijete obavlja svoje obaveze, onda u to vrijeme i oni sebi trebaju naći neki posao, kako bi dijete bilo svjesno da svi u kući, pa i ono, rade. Ako roditelji žele da kod djeteta razviju naviku čitanja knjiga, najbolje će to postići ako i sami budu čitali knjige u slobodno vrijeme ili pred spavanje. Samo ličnim primjerom, odnosno, odgovornim odnosom prema radu, roditelji mogu kod djeteta razviti potrebu i ljubav prema radu. Radne navike koje dijete stekne od malena, osnova za dalje formiranje u školi i kao takve ostaju kroz cijeli život. Osim toga, radne navike pomažu razvijanju fizičke snage djeteta, izoštravaju njegove intelektualne snage i sposobnosti, jačaju njegovo strpljenje i volju čime ono postaje vrijednije i sposobnije za snalaženje u novim životnim situacijama. Navikavanje djeteta da na svakodnevno obavljanje radnih obaveza doprinosi oblikovanju njegovog karaktera i sposobnosti, te razvija svjesnost o korisnosti rada. Time ćemo postaviti i osnovu njegovom moralnom liku, odnosno razvijanju osobina požrtvovanosti, odvažnosti, marljivosti, što je preduslov uspješnosti života i rada svakog pojedinca.

Izvor: http://www.deteplus.rs

I believe that playing games help us have a better mental health, for example, playing elastic man. It can also help u have a good state to study and work. And of course, play the game properly in terms of times, keeping balance between gaming and other activities.