Bliži se dolazak bebe pa me filuju informacijama o kontrakcijama, sluznom čepu, epiziotomiji, carskom rezu - a mene ustvari interesuje ŠTA ONDA?
Šta kad sve porod prođe i sa svojom, ako Bog da, zdravom i pravom bebicom dođemo kući i prvi put s njom ostanemo sami? Meni je već u glavi scenario, beba leži, a mi izbezumljeno blejimo u nju kao telcad i tražimo kakvo uputstvo za upotrebu

Kako je izgledao vaš prvi dan/noć s bebom? Neka anegdota, neki savjet ili jednostavno vaše iskustvo - sve je dobro došlo


_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

Prvih dana bebe obično ručke i pajke. I kad pajki...gledaš one pepe usnule obraze, dodiruješ mawene prstiće sa takvom pažnjom kao da su od stakla. Dugo gledaš to maleno biće i misliš u sebi tek je stiglo a toliko ga voliš Ne možeš da vjeruješ da ste uspjeli napraviti nesto tako savršeno i lijepo. Najljepše.

A onda napravi grimasu i priprema se da počne plakati i tih nekoliko sekundi od pojave grimase do pojave plača ti u sebi tumačiš ( da li ga nešto boli? možda je grč?da li mu je vruće? zima? sigurno mu je zima, kako pobogu djeci ože biti vruće? možda se ukakio? ili je gladan? možda ima teperaturu?) I onog trena kad se umiri uz tebe i siku/flašcu vidiš da samo želi soju mamu i njenu siku, da nije ukakan i njegov svijet je savršen.

Nista se ne brini instikt će te voditi većinu stvari ćeš se pitati kako ja to znam?

 Joj bas si me nasmijala sa ovim "uputstvom"...
Prvo zelim ti ako Bog da sto laksi i brzi porod, da rodis zdravu i zivu prelijepu bebicu... Sve ce to da ti izgleda tako strasno i tako daleko, a proci ce dok udaris dlanom od dlan... I istina je sto kazu "nista se brze ne zaboravlja kao porodjajni bol" jer onoga momenta kad ugledas svoje milo, sve ce nestati samo ce ono da postoji...
Eh u pravu si, pogotovo za one kojima je prva beba u pitanju, dani poslije poroda su konfuzni i svakakvi... Kad dodjes kuci, narod pozuri da vidi novinu, da vidi tebe, da cestita, da se sladi najsladjim stvorenjem... A rijetko ko pomisli da si ti iscrpljlena, da ti je potreban odmor, da je beba tek stigla u svoj dom i treba da se navikne prvo da dise normalno a onda i na sve ostalo, od svjetlosti, od zvukova, mirisova...
Moje iskustvo sa prvom bebom je relativno lijepo. Iako nisam znala nista, jednostavno Bog tako ostavi da ces sve znati sto ti je potrebno u datom momentu. To sam tek poslije shvatila...
Kao savjet bih ti mogla reci slijedece:
- prvo, pronadji mjesto i polozaj koji ce da odgovara i tebi i bebi da se odmorite od "napornog puta" da se upoznate, da se naucite...
- drugo, otvoreno reci muzu da bez imalo ustrucavanja kaze svakome kad je povoljan momenat za posjetu, naravno uz dogovor s tobom i bebicom
- trece, svaki savjet (naravno i ovaj moj) prihvati sa "naravno, kako da ne" "aha" "u redu" jer se neces moci kutarisati savjeta i savjeta iako se neki nece tebi svidjeti ili ce biti drugaciji nego si ti zamislila, zato bolje je ne polemisati previse, jer ti treba odmor i zivci za ono sto slijedi,
- zatim, nemoj da panicis ni ti ni muz ni u kakvoj situaciji, sve je moguce i sve je normalno, da povrati, da se prevrne, da se gusi, da place, da puno spava... svasta nesta... nama se npr. desilo da nam se prvu noc kad smo dosli kuci S umalo ugusila... zasto, zato sto mi niko nije rekao da trebam sacekati OBAVEZNO da beba podrigne nakon jela - dojenja, pa tek onda da je presvlacim ili da je stavim na spavanje... ja sam je podojila, malo drzala uspravno i polozila na krevet da je presvucem jer je "usr... i sefa i stanicu"... ja presvlacim dijete, mm stoji pored mene i nesto joj prica, da bi u jednom momentu skontali oboje da nam je dijete modro... brzo je podignem i blago je prebacim preko ramena i pocnem je lupkati po ledjima da bi ona povratila sve sto je pojela... sta se desilo, podojila je vise mlijeka nego je njen maleni zeludac mogao primiti, nije podrignula da se to oslegne u stomacicu a odmah sam je stavila u polozaj da se mlijeko vratilo u grlo i tamo stajalo dok je nisam podigla...
- BEZ PANIKE to ti je pola rijesenog problema...
 
Eto toliko sad za sad od mene, ako mi sta jos na um padne napisat cu ti, al nadam se da ces i sama biti sigurna u sebe i svoje majcinske instikte i da ce sve biti cakum pakum...

_____________________________

25.03.2004. rodila se moja Bini
24.12.2009. rodio se moj Nane
19.08.2014. rodio se moj Mini

KAko divna tema, pravo osvježenje, zaista.

Prvi dan je bio divan, sunča, iako je bio 2. februar kada smo trebale kući, pahulje su stale, a sunce je izašlo, zaista dan ko iz bajke. Ispred porodilišta doček, malo manji nego kada sam se udavala, svi sa buketima, a moja L. čim je izašla na zrak počela je kihati. I onda smo sjeli u autua i tako kolona pravac Mojlimo. Negdje na pola puta moja beba se uznervozila, bilo joj je vruće, jer sam je pored svih odjevnih predmeta još i sa dvije deke natovarila, a moj muž puž naložio u autu i sdade vriska malog Muje, hahahaha. Čim smo ušli u kuću praje ruku i podoj, I sjećam se da sam pojela supu i švarcvaldicu i da sam sjedila i da je kuća pila puna gostiju i da smo svi bili srfetni, veseli i da je došla noć i da smo legli, i da se beba probudila dva puta. Nakon4 dana ostala sam sam i tuje nastala panika. Nisamje smela presvući bilo me strah da je ne polomim. Mislim, zaista, ali eto sve bude i prođe.

Odlicna tema za PR tekst...

dakle pisite nam svoje price o otm prvom danu/noci sa vasom mrvicom... pa cemo ih postaviti na pocetnu stranicu...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Hvala na savjetima i iskustvima. Ja se iskreno nadam da će taj majčinski instikt odraditi svoj dio, ali ipak volim imati makar neku predodžbu o onom šta me čeka



_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

 A gdje me nađe ......
Prvi dan kad smo došli kući sveki je bila sa mnom,mogu reći da je sve teklo lagano....Malac bio miran spavao i dojio.E tu noć mojoj svekrvi je nešto došlo u glavu da bi se malac mogao ugušiti benkicom  pa je prestojala nageta nad krevetićem cijelu noć,ujutro je kičma ukočila....Drugu noć ja sam kao kakva budala dežurala da bi ona odspavala...Sjećam se kao danas sjedim ja u "turskom stavu" držima Amara,a on doji,odjednom mi se samo ruke cimnuše...Ja zapala sjedeći

Treći dan sveki otišla kući,muž na posao,ja malca spustila da ga presvučem kako sam ga rapovila tako je on stao piškiti i kakiti i taj isti mlaz po meni i umjesto da samo prevučem pelenu ja se izmakne ....Putokaz je nastao po tepihu do kauča  
Ja sjedim pored njega i plačem a on gricka svoju ruku i gleda u mene ....
Taj isti dan došle patronažne da izvade mu krv iz pete (gatrijev tesat) one ga i obukle ,pola sata kasnije moj Amar plače nit hoće da doji niti ga smiruje nosanje,pelenica suha,ja ludim ....Onda sam ga raspovila i imam šta i vidjeti stopalio ledeno i modro,plavo ,stisnuo ga šav od čarapice....Sva sreća nije bilo ništa strašno,ali da je duže trajalo moglo je biti poslijedica.....

Odveli malog u savjetovalište po prvi put  i sredila ja njega, benkice,kimono,patikice,kad kažu meni da ga skinem i stavim na vagu,sve super bilo dok ga nije trebalo obući  ,roditelji svi završili i odoše a muž i ja i dalje pokušavamo obući malog  on mu čuva rukice a ja navlačim majcu preko glave  (neuspješno) dođe neka sestrica,kaže da vam pomognem uh kad je nisam izljubila  ...Kad će ti ona meni: Mlada mama? A moj će muž : Ma tetka i tetak .......

Kad se sjetim pišem još....Ali u sedam dana smo mi imali komični situacija ,dok se nismo navikli jedno na drugo...Nako sedam dana sve kao po loju



Palachinken super tema

Prvo što ću ti preporučiti je da ne uzimaš tuđa iskustva previše ozbiljno ma kakva bila, jer ono kako ćete vi provesti prve trenutke, sate, dane i noći sa bebom je nešto što će se desiti samo vama, jedinstveno. To niko drugi tako nije doživio niti će.

Poslije poroda te drži euforija, hormonska bomba. Meni je djelovanje bilo pozitivno, sve mi je bilo prekrasno, svima sam se zahvaljivala, sviju sam voljela. Ništa me nije boljelo, sve sam mogla sama. Ni trenutka mi nije naumpao besmisao postupka da porodilju, četvrti dan nakon carskog reza ogrnu pamučnim mantilom i u januaru izvedu iz zgrade, te po hladnoći odvedu do druge zgrade da naprave internistički pregled jer su mi noge neopisivo natekle, a beba ostane "sama". Meni je i to bilo poravno. Na drugom porodu sam očekivala ovaj ne narkotički high i uživala sam u njemu, iskoristila ga maksimalno za kontakt sa bebom, za maženje, za konstantno dojenje, ljubakanje, mirisanje.

U prvo dijete se nisam automatski zaljubila, a očekivala sam da hoću (dugo sam čekala tu prvu bebu). Imala sam osjećaj da su mi donijeli bilo koje drugo dijete ja bih se jednako osjećala privrženom i obaveznom da se brinem o njemu, jednostavno zato što je bespomoćna beba, a ne zato što je moje, dio mene. Dugo sam se osjećala krivom zbog toga, nikom to nisam ni pričala, nisam očekivala razumjevanje. Čak mi je, tokom problema sa dojenjem, skoro bila neprijateljica kad bi došlo vrijeme za hranjenje. Kasnije sam u razgovoru sa majkama shvatila ne da nisam usamljena, već da ih ima neočekivano puno koje su osjetile sličnu zbunjenost i "neprijateljstvo" prema prvoj bebi.

Šokiralo me to što mi se u prvim danima život sveo na hranjenje i presvlačenje bebe, koje se smjenjivalo jedno iza drugog, meni se činilo neprestano.

Šokirala me činjenica da hemijski procesi koji se dešavaju u tijelu pod uticajem poroda, dojenja i brige o bebi toliko utiču na moju psihu i karakter. Ona stara Ja (razumna) je bila u meni, ali se nije mogla suprotstaviti meni Majci (instinktivnoj, a koja ne vjeruje svojim instinktima i to je zbunjuje (uz uplive iz okoline) i stvara strahove od svega i svačega).

Uz svu ovu psihičku "poremećenost" mojoj bebi nije ništa falilo, ničim je nisam ugrožavala (ma šta ja mislila o tome) i sasvim sam se dobro brinula o njoj (uz malu pomoć mojih ukućana). Uzimala sam je, nosila, mazila, grlila, ljubila, presvlačila, kupala ... I nisam se bukvalno ni okrenula a haos je počeo da se slaže na svoje mjesto, prozorčići reda su se počeli pojavljivati i povećavati, mi smo učili biti roditelji, a beba je učila biti sa ove strane maminog stomaka. I svima nam je išlo odlično


_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

moj prvi dan sa mojim prvim sinom mi je sada smijesan a tada nije bio :-)

Luka se rodio 23.1. i nakon 72 dana je prebacen na pedijatriju.tamo je lezao 21 dan i dodje dan da mi njega iznesemo iz bolnice konacno.

On malecan, rodio se sa 2950g i stvarno je bio mali, tada je imao nekih 3200g.a brat mu se rodio sa 4250g.

Dosli smo kuci i sve je bilo ok do navece kada je moja bebaca pocela da place taj plac nije prestajao.Ja ga nosala, hranila, nema sta nisam radila.
Na kraju isprepadani svim sto je bilo mi njega odvedemo na pedijatriju u 11 uvece.

Uglavnom kada smo gore kao bez duse dosli dr nas je samo pogledala ko veli sta cete vi ovdje?
Pregledala ga je, naravno sve je bilo ok, bebi je samo bio zacepljen nosic sto meni nije bilo ni na kraj pameti i nakon sto mu je sestra ocistila nos i dala nam fiziolosku da ponesemo on je zaspao nije se okrenuo uopste.

To mi se sa drugom bebom nije moglo desiti naravno, bila sam sremna na sve.
Tada mi se plakalo, a sada kada pomislim na to smijesno mi je ......


_____________________________

Ne pokusavaj me shvatiti samo me voli!

Tema je preslatka .

Izišli smo popodne iz bolnice, dočekali nas svekar i svekrva u stanu (MM, moj rođak i zaova došli po nas), popili kavu i pojeli kolače, došla i žena mog rođaka na 15 minuta i svi se uviđavno pokupili kućama jer smo rekli da nam ne treba pomoć.
Presvukli nas dvoje bebu, dojila je ja i rasporedili se da spavamo, ja na trosjedu, MM na podu pored mene jer smo i inače spavali na podu, a Ema na fotelji (jedina spavaća je premalena i već je bila pretvorena u njeno carstvo). Kako god Ema zakenjka, MM skače i dodaje je, onda spava meni na ruci, pa je opet vrati na fotelju - ona plače, pa je stavio pored sebe i prstom 'zakočio' dudu da je ne izbacuje da bar malo sastavimo sna . Ma ni naopako. Svanulo je jutro, došla patronažna i prvo što je rekla kad nas je ugledala bilo je: "Da pogađam, izišli ste jučer, bila je divna dok su svi sjedili kod vas, razišli se gosti i počela je fešta" . I onda je cijeli dan spavala i jela i spavala.
A onda su krenuli uvečer grčevi. Kuburili smo mi tako još dva dana do sljedeće posjete patronažne, koja nam je rekla da beba prije 7. dana ne može imati grčeve i da je ona samo malo razmažena. Međutim, beba je nakon jela predvečer počinjala stiskati nogice,  imati vjetrove, i jako plakati prije vjetrova. Izdurali smo još dva dana i MM je rekao da će patronažnu izbaciti ako još jednom konstatira da je ova samo razmažena. "Srećom", sljedeći put nas je posjetila baš u vrijeme grčeva i složila se da nema što drugo biti. Uzeli smo Espumisan kapi. Od tog dana sve kreće drugačije - stomačić se smirio, taj dan otpao pupak i upriličili smo prvo kupanje (e, to je bio cirkus, koliko se to dijete nije voljelo kupati u početku ) i odlučili smo nahraniti je i staviti u njenu sobu. Sljedeće čega se sjećam je da se budim, vani dan - panično trčimo MM i ja u sobu misleći da se Bog zna što bebi dogodilo. A ona spava kao anđelak . I njoj laknulo što ne buljimo u nju i ne trzamo na svaki šum i što smo je pustili na miru.
Od 6. dana je u svojoj sobici mirna i zadovoljna. Moje noći su bile super, prvo buđenje tek oko 6 ili 7 ujutro, kada bih je podojila i vratila na spavanje još satak-dva i skuhala sebi kavu da se pripremim psihički - jer je danju bila grozna. Malo zbog grčeva, malo jer je nismo htjeli nosati (vjeruj, tako mali osjete razliku kad ih držiš sjedeći i kad šetuckaš s njima ), ali uvijek sam znala da će MM doći s posla, preuzeti je malo i da ćemo imati mirnu noć. Daj Bože da i s ovim bude tako, jer je sve lakše nakon 7 sati neprekinutog sna. I ono što mi je davalo energiju jer nisam uspijevala ni jesti pošteno su sokovi i one Corny pločice - zaista podignu malo.
Eh sad, da ti pričam kako je voljela ljude koji dođu na babine, ne želim jer sam uvjerena da nitko nikad nije imao takvog namćora .
Da ti pričam kako je mrzila jaknu/deku/kolica/kengurka/svjež zrak/gužvu/sebe + cijeli svijet, bolje ne . Bila je jako teška i nenagodna beba prvih par mjeseci, osjećala je čim se netko nagne da je pogleda i počinjala je frka, većinu babina sam provela s njom u sobi ili razgovarala s ljudima iz hodnika da im se ne približavamo- kao divljaci. Ali negdje sa 3,5 mjeseca je postala najbolja beba koju sam vidjela, sunce, život, radost, ljubav i sve mamino.
Jedva čekam drugog malog stvora. Iskrena da budem, malo mi je frka, ali snaći ćemo se sigurno, kao i sve mame i tate . To tako priroda uredi, ne brini. Bit ćeš i ti jedna super mamica. Malo možda zbunjena par dana, ali onda mama zmaj, kao i sve mame što su.

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Eh da, ne spomenuh hormone - e oni znaju biti gadni . Sjećam se iscrpljenosti 5. večer i kako plače Ema u mom naručju, a ja plačem jer joj ne mogu pomoći (sutra je došao Espumisan koji nam je malo pomogao). Ne znam za majku koja nije preispitivala svoju sposobnost u prvim danima misleći da ne zna ništa i da nije dobra svome djetetu. A osjećaj je grozan i budi spremna na to. Nisi jedna i nisi sama, mislim da je to normalno ali hormoni su neumoljivi.


_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Ja sam se bojala da ga ne povrijedim  sve mi je bilo nekako nesigurno,sjećam se samo previjanja pupka,što su sestrice obavljale za 5 minuta meni je trebalo 30 minuta i još se nakon toga ruke tresle 10 minuta  ....
A još gore mi je bilo prvi par dana kad ja pomislim da ga trebamo okupati,presvući ili previti pupak,a on leži sa rukicom u ustima i gleda me onim svojim krupnim okicama, sigurno se pitajući : ta je sad opet naumila sa mnom ......Ili kada ga podižem iz krevetića pa mi ruke malo klecnu (jer nema snage) a on šakice stitsne u bokserčiće i sav se uvuče u sebe, a meni se srce stegne što sam ga na taj način prepala

Ali sve to prođe za par dana, nije da sve bude za deset_ ali se nekako navikne na potrebe tog malenog bića i bude lakše rukovati sa njima

< Poruku je uredio Selma.A.M -- 31.5.2011 16:35:05 >

super tema svaka cast

ah taj prvi dan..vjerujem da ga ni jedna mama nikada nece zaboraviti..i ne treba naravno

kad smo prvi dan dosli kuci sva bliza rodbina nam je bila a ja sa vrata pravo u nasu sobu i zarobim mm da se dobro isplacem al od soka i od srece...napokon dobili smo svoje cedo i sad je s nama ..nakon nekoliko navaljivanja na vrata morali smo otvoriti super sam se osjecala nista me nije bolilo pa sam sama presvukla svoje pile i stavila ga u krevetic da mu se drugi dive...zbrka trka je trajala cijeli dan a onda....mrak nigdje nikog..samo nas troje ...posto smo odlucili da ce spavati od pocetka u kreveticu na svaki njegov pokret oboje smo skakali i trzali se a kad bi cvrsto spavao provjeravali bi smo da li dise na pocetku dojenje je islo super a poslije...place on placem ja..nakon 5-6 dana sam postala katastrofa na svaku sitnicu sam plakala vise nego beba...svega sam se plasila i nisam mogla da podnesem da mi bebi place a ja nista ne mogu uraditi...uh kad se sjetim sad mi smijesno
uglavnom brzo smo se navikli na njega..
iako prije nikad nisam ni vidjela golo novorodjence kad sam ga uzela u ruke sve sam znala..i pravilno ga drzati i presvuci kupati maziti (kasnije i umiriti:)
kad se beba rodi rodi se i znanje o bebi


_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

Hvala svima, divne priče 

_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

Pusti nas sad da pišemo kad si već otvorila temu  zahvali nam se na odprilike 200 stranici aBd

Ili je ovo kao pisite vi, ali ja vas dalje citati necu  
Palachinken
Izvinjavam se zbog  OT

< Poruku je uredio Selma.A.M -- 31.5.2011 16:44:17 >

Ovo ja za priče dosad, samo ti piši  I znala sam da će kod tebe biti neka komedija!

_____________________________

Somewhere along the way, we all go a bit mad. So burn, let go and dive into horror, because maybe it's the chaos which helps us find where we belong

Ni ja nikad necu zaboraviti taj dan, bile su to provale hehe Buduci da je beba bila na pedijatriji tjedan dana, nije dojila, nego sam ja izdajala mlijeko i nosila svaki dan. No kad je otpustena kuci ja sam mislila, ma sad ce pocet dojit i to je to, nista lakse... I tako mm i ja doveli bebu, nikoga nije bilo kuci(meni jos draze), i cekamo mi da se probudi da je nahranimo. Kad se beba probudila ja je fino stavim a doji, a ona nece, nema sanse, vristi dere se, okrece glavu. Toliko je plakala da mm jadan prepao, a i ja. Da stvar bude jos gora nisam imala izdojenog mlijeka, pa sam brze bolje uzela izdajalicu, ali od stresa i straha ni kapi mlijeka. Nikad necu zaboraviti tu scenu, mm drzi bebu, ona vristi, ja se borim s izdajalicom, da nas je ko vidio rekao bi, ovi nisu normalni I tako nakon nekoliko minuta, ja ga posaljem u prodavnicu da ide kupiti AD. On pita koje, ja pojma nemam, u tom trenutku mi sinu bebimil(jedino za koje sam bila cula jer mi ga je rodica koristila ).... Kupi on mlijeko, frka kako ga napravit, citja uputstvo, kuhaj vodu luda kuca I tek kad se beba smirila, zaspala mi dosli sebi. MM je nakon nekog vremena nazvao svekrvu i izgalamio se na nju, kako nije dosla do nas(a zena nas nije htjela smetat), kao sta mi znamo o malim bebama

 cim su mi je donijeli pitala sam se sta sad da radim...treba je hraniti, presvlaciti...kako, koliko...elem kad se prvi put rasplakala u bolnici (mislim da sam je ja prepala hrkanjem)...ja se nisam sjetila da joj ponudim siku, vec sam je pokusavala umiriti jednim dugim sshhhhhhhhhhhhhh

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

rose hahahaha i ja sam u bolnici tako stalno ššššššššššššš
kad bi bio sit to je i pomagalo al su mi se druge zene smijale


_____________________________

Adin- 1.5. 2009
07:30h 3500g 55cm
pile moje pametno

Arian- 8.12.2011 - 29.03.2012 :(((
17:00h 4000g 55 cm
Smjesko moj uvijek ces biti moj ponos,moj borac i moja najveca ljubav

Darian 27.05.2013
16:40h 4150g 56cm
Nase sunce

mog Alena(11 mjeseci)jos uvjek umiri to šššššš

_____________________________

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."

hehe ma ona je u bolnici bila prava dobrica...eto samo se tad razgalamila...a kad god bi joj nudila siku nije usta otvarala...sem prvi put...elem nije mi palo na pamet da je mozda gladna, vec da se prepala pa je islo shhhhhh

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))

ja sam prvih dana vise bila zaokupljena sobom nego bebom, sreca da je beba bila jako mirna i zadovoljna...uglavnom je spavao, jeo i podrigivao, a ja sam bila u bolovima sto od epiziotomije...sto zbog gruditj. mlijeka koje je nadolazilo

Nas izlazak iz bolnice je bio super. Ujutru je mm dosao kod nas. inace je bio od ujutru 7 do navece 12 kod nas  bolnici, imala sam sobu za sebe. Ujutru kada je dosao presvuko je malu dok sam se ja spremila, odveli smo bebu na pregled i onda smo se spakovali kuci. Prije toga je mm odnio nam kuci rucak sto je moja mama spremila. Dosli smo kuci, bebu stavili na spavanje i ja i muz smo legni na kauc i gledali TV. Navece su dosli nasi roditelji na kafu. Ja vala nisam nista spremala muz je iznio kafu i kolace sto je moja mama napravila. Inace ja nisam nikakvi bolova imala. Muz je imo 2 sedmice odmora i sve smo sami bilo. Goste nismo prve 3 sedmice NIKAKO primali. I super nam bilo. Bebica mirna bila kao bubica

_____________________________

06.11.2010 mamina i babina dusa se rodila. Volimo te najvise na svjetu.

...pa prvi dani su nam bili teski...taj utorak kad smo stigli kuci, bebi je samo dojio, spavao, dojio...prespavao je cijelu noc, ali kako 24 sata nije ni kakio ni piskio odveli smo ga pedijatru...pregled, uputnica, bolnica...visok bilirubin, nizak secer, samo 1...on ostaje, mene salju kuci ...naredna tri dana je na Jezeru, MM i ja 4-5 puta dnevno idemo gore da ga dojim, gledam, grlim...noci su mi k'o godine... ma ne boli mene nista, u auto, iz auta, penjem se uz stepenice sa epijem, sjedim na plasticnoj stolici po sat, nista za to, mene boli samo sto on nije sa mnom...i konacno, subota, te hoce, te nece da ga puste, uzimam ga na vlastitu odgovornost, donosim u nase malo carstvo ljubavi i od tada je hB krenulo sve nabolje...  (osim sto narednih 18,5 mjeseci nije prespavao noc )

_____________________________

Jul 20th

...just because it burns
doesn't mean you're gonna die
you gotta get up and try try try!

a sad ozbiljno...prvih 15 dana mi je sveki pomagala...od toga je mene jedno 10ak dana rana bas patila pa sam bila beskorisna, bebi je dva dana bila na pedijatriji na suncanju i to su mi dva najteza dana, ostalo ja sam joj cistila pupak, presvlacila je kad su konci ispali kupala je s mm om da se ustelimo dok je jos sveki tu...gutavo je bilo nakon sto je sveki otisla kuci a ja ostala po citav dan sama s bebom...nisam znala kakav ce mi biti dan...e vec s jedno mjesec i po se pocela zanimati za okolinu pa sam mogla i koji trenutak ukrasti za sebe...s neka 2 mjeseca je produzila spavanje i uskoro pocela spavati cijelu noc sto i danas radi , borili smo se s dojenjem (lijevu siku nije htjela nikako pa je dramila svaki put) a uskoro sam naucila dojiti lezeci pa smo se tako i odmarale (ona se konektuje a ja kunjam)...zao mi je sto sam prvih dana poklekla pa kad je dramila, uvela joj hapu pored dojenja...ali eto jos uvijek doji ujutro...makar jos malo da izdrzimo...ja sam pocela raditi kad je njoj bilo 3.5 mjeseca uz redovne pauze za dojenje a evo sad me mala bojkotuje kad dodjem...eto jos da produzimo ovo jutarnje koji mjesec i bit cu sretna...inace je bas tersava beba nekad ...evo je vrti se, pokusava da se uspava a nesto joj ne ide veceras

_____________________________

13.11.2010. u 04.35, docekali nasu princezu, nas ponos i srecu najvecu :)))

18.08.2015. u 21:53 docekali nasu princezu br 2, garavu malu lavicu :))