Drage moje,
zanima me da li imate problem sa "prebriznom" porodicom.. Vec vise od deceniju zivim samostalno, putujem svijetom, skolujem se i nalazim poslove sama, i smatram da sam vrlo uspjesna u svemu tome. Posto mnogo putujem, cesto roditeljima i ne kazem kad idem i kad se vracam, da se nepotrebno ne brinu i ne vezu mi suhvu ocekivanjem da li cu gdje stici i kako cu se vratiti. I to super funkcionise. No, sad treba da se porodim za mjesec dana, trudnoca je uredna, uzivam u njoj i u svom stanu.. Muz mi radi drugom gradu pa ga nema tokom sedmice, ali ja nemam nekog straha, i da sta NDB krene po zlu, znam sta cu, nisam ni malo panicar. Ono sto se sad desava jeste da me svaki dan zove neko iz suprugove porodice, da vidi kako sam. Ja ne znam ni sta da kazem, jer se nista ne desava, a to i pocinje da mi stvara pritisak, kao da ce se nesto desiti i samo se prenosi na mene taj neki strah i neki pritisak iscekivanja, kojeg inace nemam. Ionako mi to nema neke logike, jer ako ce sta biti, moze biti i prije i poslije tog poziva. Pa si kazem - ok, to je 3 min dnevno, izdrzi. Ali vidim da me sve vise nervira, jer smo se prije culi drugim ritmom. Ne kazem ja nista protiv njih, divni su i pravo ih volim, ali ni moji me ne zovu svaki dan, a ni prijatelji, a pogotovo ne sa tim pritiskom je li sve ok. Pa naravno da je ok, sto ne bi bilo. Sad mi dodje da se ne javljam, ali to mi je onako bas bezveze; ili da iskljucim tel, ali poziv moye doci jednako i u 10 i u 22h.