Niko ne pise o postporodjajnoj depresiji,ne mogu da vjerujem da vas je sve zaobisla.

< Poruku je uredio Mić RR -- 28.11.2007 0:27:25 >

_____________________________

Adian 01.02.2007

Nije.....


.....samo se ne govori.....

A zasto?Pa nije valjda da jos zivimo u takvom drustvu gdje se takve stvari tretiraju kao nesto uuuuu..Imam slucaj jako bliske prijateljice koja je prosla kroz izuzetno tesko postporodjajnu depresiju.O njoj se uglavnom ne priča, neće vam je spomenuti tokom trudnoće, ni na porodu a najčešće ni nakon poroda, kada se u pravilu javlja.

_____________________________

Adian 01.02.2007

Možda malo novopečenih majki želi isticati svoja "negativna" iskustva ili je možda bit ne spominjanja ove česte pojave to, što možda neke od nas neznaju sta je to postporođajna depresija?
Ja vjerujem da svako od nas poznaje barem jednu osobu koja je imali simptome ove bolesti, ali nekako se o tome šuti, zašto....ne znam.

Pa mislim da je ono tipicno:"A sta ce svijet pomisliti?".I ovo je jedan od pokazatelja drustva u kojem zivimo.

_____________________________

Adian 01.02.2007

Mislim da većina majki prolazi kroz postporođajnu depresiju, ali kroz silinu obaveza koje se nametnu samim rođenjem bebe, i naš zaštitinički stav prema našem djetetu dovodi do toga da zanemarimio sebe. Tako da depresija prođe neprimjetno preko, kroz i nad nama.
Prošla sam kroz postporođajnu depresiju i kada i dan danas prođem pokraj GAK-a tolika se bol u želudcu pojavi da me je naprosto strah sjetiti se onih dana.
Porod je prošao hvala bogu u redu, imala sam svui pažnju, ali meni je toliko teško palo onih 5 minuta kada se babica našla na mom stomaku pokušavajući da istisne bebu iz mene, jer nisam imala snage više da guram.
Kada sam došla u sobu poslije porođaja jedva sam čekala da vidim svoju bebu, i da je zagrlim, tako da nisam bila svjesna da sam za tri-četiri sata izgubila mnogo krvi (morali su dva puta plahtu da mijenjau), a doktorui baš i nisu pretjerano se brinuli o mojoj krvi. A usput (to sam tek kasnije saznala) sam se i prehladila u porođajnoj sali (doduše moja greška jer sam tražila da se otvori prozor, bilo mi je zagušljivo, i trebalo mi je vazduha).
Sve je bilo u redu dok nisam došla kući (sreća pa smo živjeli kod moje mame u to vrijeme), i drugi dan su nastupile moje suze, bol, patnja i nesreća.
Beba plače, moja mama trči da vidi šta je, a ja nemoćna ležim na krevetu do nje, plačem i previjam se od bolova štop od rane koja je natekla (ona prehlada koju sam spominjala) što od grudi koje su bile živa rana od dojenja.
Svaki out kada sam morala podojiti dijete ja sam vrištala, i moja beba se svaki put trzala, i počinjala jače da doji....
Cijelih mjesec i pol ja sam bila zakovana za krevet, nisam mogla sam sama ni do toaleta otići.
Ja bespomoćna po cijeli dan sam plakala, noći nisam mogla da spavam jer sam se bojala i narednog dojenja, jer se nisam mogla okrenuti, jer nisam mogla uživati u njenom novom životu.
Osjećala sam se zapostavljenom, nisam mogla jesti, bojala sam se svih tih ljudi koji su ulazili u sobu da vide mene i bebu, htjela sam ih sve pobiti...ali ja sam samo plakala i bila nemoćna i svom tom mom bolu.
Bila sam SAMA, i pored svih ljudi koji su me voljeli i koji su, to sam kasnije saznala plakali zajedno sa mnom.

Ali eto, i to je prošlo, ali i dan danas je ostao strah od nove trudnoće. Moj muž zna kroz šta sam prošla, i svjestan je šta mislim kada mu kažem da više ne želim rađati.
Žao mi je ...ali taj bol i ta osjećanja i nakon dvije godine ne mogu da odu iz mene.

Ko zna šta će vrijeme donijeti.

E draga moja,
ti si mene jutros rasplakala sa svojom pricom.
Hvala Bogu da je sve proslo, tvoja djevojcica je sa tobom i ziva je i zdrava a to je najvaznije..
Ako se odlucis na drugo nadam se da neces morati proci ovakvu patnju a vidi se da si u zivotu borac pa ces se ti izboriti..

Puno te pozdravljam..

P.S. ja sam nakon poroda imala jedan period kad sam puno plakala (ali nije dugo trajalo) a znam jednu djevojku koja je zaista imala sve simptome PPD-e. Kad joj je muz pomagao da se okupa ona je vristala da hoce da je ubije, nije htjela djete uzeti - ufff - patnja. Neke su zene osjetljivije na te sve promjene a ne slazem se da treba o tome cutati. Pa nije to nikakva sramota - to je jace od nas i treba sva pomoc da se sa tim zena izbori..

ne znam mnogo o tome, imam tek jednu tromjesečnu bebu i nisam imala nekih tegobnih osjećanja vezanih za cijeli taj doživljaj rađanja, sem što me je sedmicu dana rana boljela inače sam uživala u brizi oko bebe. ipak poznajem ženu koja je je rodila četvoro, i sa posljednjim prošla kroz postporođajnu depresiju- inače poslovno je dosta angažirana, i zatvorenost u kuću ili šta već joj nije baš prijala...hoću reći to da mislim da ova depresija ne mora pogoditi samo novopečene mame,već i one mnogo iskusnije  i da nema mnogo veze s tim da li znamo ili ne znamo se brinuti za bebu, već najviše je to poremećen nivo hormona u tijelu pa dolazi do haosa....... podrška i pomoć supruga je čini mi se u tome presudna........

Ja ni danas ne znam kako sam to prevazišla,vjerovatno što sam toliko čekala bebu nastojala sam da ostanem pribrana svo vrijeme.Znala sam pričati sama sa sobom i sebe samu tješiti jer jednostavno nisam mogla objasniti nikome te svoje osječaje.Iako sam rodila na carski rez čim sam izašla iz bolnice bila sam na nogama i nisam htjela leći jer mi je tako bilo lakše.Lakše mi je bilo što me boli rana i ispucale bradavice jer sam tako ovu drugu bol sa time potiskivala.Nastojala sam što manje plakati da zaštitim bebaču jer što sam ja više plakala odmah bi i ona plakala(kažu da to sve ide preko mlijeka ).Najviše je nadrljao moj mužić jer sam znala na njega galamiti bez razloga i povoda.

_____________________________

cuica

nasmijala sam se na tvoj komentar o muzu - e jadni oni. Jeste da je nama teze jer mi smo te koje trpe sve trudnicke muke, pa porodjajne pa onda poslije ali i oni to sa nama prolaze kroz nase promjene raspolozenja - kad se ne mozemo kontrolisati. Ja sam trudna 5 mjesec a imala sam prvo period muka i povracanja i to je proslo, pa jedan period kada sam bila tuzna koji je sad zamjenio period veelike nervoze - ne mogu se kontrolisati.. I govorim mu kako se osjecam da moze da razumije moje ponasanje.
Kaze on meni nedavno (kada sam plakala za svaku sitnicu) ma to je nista - kako mi je bilo kad trebas dobiti!! E jesam se ismijala - prvi put mi kaze kako mu je bilo trpiti moj PMS..

Ja je i dan-danas imam kad trebam dobiti-kao,jaci oblik pms-a.Porodila sam se prije 5 mjeseci.

_____________________________

"ako ne znaš voliti sebe,nećeš znati voljeti ni druge.."
TARIK 03.03.2008. mamina ribica:)

ja hvala bogu nisam prosla kroz postporodjanu depresiju, vjerovatno sto sam imala spontani pobacaj ranije pa sam jedva cekala da rodim, ali takodje poznajem zenu koja je prosla kroz sve to i koja me je stalno upozoravala dok sam bila trudna da je vrlo moguce da i mene isto zadesi. Hvala bogu i ona je sad dobro ima curicu od dvije god a drugo bebce je na putu. Samo se nadam da ce je ovaj put zaobici...

_____________________________

dusha mamina 11.10.2007.

upravo zato sto je tako topao, osmjeh je ljepsi od bilo kojeg cvijeta na svijetu....

Meni se to srecom nije desilo,ali znalo mi se dogoditi da nekad bez razloga placem ili da mi sve smeta,ali sam imala podrsku ljudi oko sebe,pa valjda zato mi je nekako bilo lakse.A kad sam rodila bilo mi je tesko,sto kazete,masa ljudi dolazi u posjetu a ja nemogu ni da ustanem kako treba,nikakva i nenaspavana,ali srecom moj M.M. je bio uz mene i mama pa cim sam odspavala 5 h u komadu lakse mi je bilo.

_____________________________

Hamza 11.3.2008.

Ja sam imala sa prvim djetetom, a sa drugim ne, valjda od obaveza nisam stigla razmisljati

_____________________________

veliki 22.3.2005
mala 17.7.2007

Vecina zena ima te simptome samo ne zele da pricaju ..ja sam sa prvim malo osjetila da sam razdrazljiva ,povucena nekako,ali brzo proslo,sa drugim nista jer sam isla na posao vec kad je on imao 8 mj..

_____________________________

Mama vas voli..

ja je nisam imala,

ali moje dvije p[oznanice su imale jedan tezi oblik kada ih muz nije smio ostavljati same kuci jer su odbijale i vidjeti bebu a pogotovo brinuti se za nju ...pa su njihove mame morale biti 24 sata uz bebu dok to nije proslo... jednu je drzalo pola godine a drugu 3-4 mjeseca... uzasno
samo sam molila Boga da mi se nesto slicno ne desi jer su to stvari na koje se ne moze uticati...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Ja sam totalno kontradiktorna - ako sam taj pojam dobro napisala
Naime, ja sam prije poroda i poslije dobila veliku inspiraciju za pravljenje necega drugoga, neovisno od mog stvarnog zanimanja. Valjda to sto je curica dobila sam veliku zelju za stvaranjem, i to me jos drzi.
Dala sam se prvo u sivanje pelena za moju curu a onda i za ostale, pa marame, pa nosiljke. Uvijek sam zeljela nesto stvarati a sada sam se bacila na konkretne stvari. I to me ispunjava i cini veoma sretnom. Kad vidim da bebice uzivaju pa i moja  jako sam sretna. Iako imam puno posla oko oba djeteta uvijek nadjem vremena za malo sivanja i novih ideja.

_____________________________

Timur 20.03.2004.
Hena 30.12.2007.

koristimo platnene pelene
za zdravije odrastanje

PPD je uobičajena stvar koju svaka od nas treba da prođe, i mislim da je to sasvim normalno, s obzirom na zbrku hormona koja se dešava kada bebača napsti naše tijelo... međutim, ukoliko niste upoznate i ukoliko će ovo pomoći budućim majkama možda je bolje da kažem ono što znam...

dakle, postoje tri oblika PPD-a... naime, prvi oblik je postporođajna tuga i ona traje cca. 7-10 dana... zatim postporođajna melankolija koja traje iznad 10 pa do mjesec dana a sve preko mjesec naziva se postporođajnom depresijom i takve oblike treba liječiti medicinski... dakle, nužno je posavjetovati se sa doktorom koji je specijalizovan za takve stvari...
supruga mog najboljeg prijatelja odbijala je priznati da se nešto "neobično dešava" sa njom i iako je po prirodi predivna i predraga osoba, jednog jutra ju je bukvalno uhvatio kako je bebači stavila jastuk na glavu vjerojatno pokušavajući da ju uguši... jednostavno je pukla... u psihobolnici je bila skoro cio mjesec ali je hvala bogu uspješno izlječena i i dan danas ne može da vjeruje da se našla u takvom psihičkom stanju i da je pokušala tako nešto....bebaču naprosto obožava, kao i svaka od nas svoju, pretpostavljam...

stoga, drage moje, ne bježite od problema... pa zaboga, problemi su tu da bismo ih rješavali, samo ih treba hrabro "pogledati u oči" i ustati protiv istih....


_____________________________

"Ja sam sretno udata žena! Tako kaže moj suprug..."

mi smo pricali prije oroda u pripremnom kursu o tome, meni je babica tada rekla, da je ja po njezinom misljenu necu dobit, po ponasanju u  trudnoci.... ja a kad sam bila kod kuce onda sam ih dobila tako zvane "baby blues" . ja mislim vecina zena neznaju sta je to, ili nece ni da priznaju da ih imaju (mozda to malo i okolica neshvaca za ozbiljno, sto toj zeni to sve jos vise oteza) vecina zena koje dobe depresiu, su:

• tuzne
  
• cesto placu
  
  
• osjetlive
  
• raspolozenje se mijenja
  
  
• pospane
  
  
• umorne
  
• nesanica
  
• nesmirenost
  
• strah, za bebom ili necim drugim
  
  
• prgava
  
• losa koncentracija

dosta zena osijecaju i mrznju prema beni, umjesto da se raduju, osijecaju se krivom, i ponekad bi najrade odvojile od bebe, al nemogu niskim da pricaju o tome, i strah ji da bi drugi mogli mislit, kako su one lose majke ili zene.

ja sam naprimijer bila agresivna, cesto tuzna, osijetljiva i nekad sam bez razloga plakala (nisam nekad ni sama shvatila sto placem)
uvijek sam mislila, da ce mi oduzet bebu (bez razloga) ili sam cesto bila prema okolici agresivna, svekrvi, prijateljima, pa cak i prema muzu. nisam mogla da spavam, jer me je bilo strah, da se nebi bebi sto desilo (sijedila sam pored njezinog krevetca) i uvijek sam mislila, da je svima svejedno sta ja pricam, da ih i neinteresuje....naprimijer kod doktora, pa sam uvijek s njima diskutirala...

kao prvbi je to moj muz primijetio, odma dok je pocelo, on mi je reko da imam depresije... ja sam odma blokirala, i rekla da on samo izbijegava diskuziju sa mnom i onda trazi greske kod mene. a onda kad mi se hormoni opet normalizuju, onda sam se pitala, zbog cega sam to radila, hB pa mi je muz bio razuman, i da je to sve trpijo, i meni uzto i pomago, da to prezivim. kod menenisu bile extremne, da bi se moralo sa tabletama liejcit, dobila sam samo neke kuglice od babice na biljnoj bazi... i poslije par semica je bilo opet fB sve OK...

Al ima i zena, kod koje imaju jace depresije, i onda mislim da se mora lijecit, jer ovde neprolaze uvijek tako jednostavno bez lijecenja, nekad ide i do samoubostva , nedo Bog nikome.

Super stvar, sto si ovu temu pokrenula!



_____________________________

VOLIM VAS!!!

_____________________________

VOLIM VAS!!!

onda ja nemam pp depru(kad vidim kako ste je definisale) nego je to ipak samo pms

_____________________________

"ako ne znaš voliti sebe,nećeš znati voljeti ni druge.."
TARIK 03.03.2008. mamina ribica:)

Čula sam PPD i baby blues.... ALi zaista ovo kada čitam, pa to je strašno, tek sada ima nervozu...
Od moje prijateljice snaha je to  prošla, bila je na lijekoivam pola godine.... Bebu nije uzela u ruke skoro pola godine to je strašno...
Mene je strah mnogo toga... Ja već sada razmišlja m da li ču ja moći oko bebe... Jesam li spremna na nju.... INače, sada ću u 11-tu sedmicu... Jako sam nervozna, depresivna, razrdražljiva, često o smrti razmišljam (svojih bližnjih). To se vjerovatno pogoršalo od kako mi je i od kolegice muž umro (prije 9 dnaa) i često sam bila kod nje...
Drago mi je da se priča o ovome.. ALI meni ipak nervozu veliku unosi

duša draga... (mislim na neiru) nemoj da se brineš toliko, nema potrebe... a još manje nemoj da pokušavaš da se odupreš nekim osjećajima koji te s vremena na vrijeme uhvate... normalno je da se žena mijenja u toku trudnoće, u svakom smislu, pa zaboga, zato se i zove "drugo stanje"... ali!!! također nemoj da se plašiš šta će se desiti kada beba dođe na svijet... nema potrebe... sve to bude puno bolje od onog što očekujemo...

recimo, konkretno ja... ma ja nisam imala ama baš nikakvih problema dok sam bila trudna, ali ja nisam ni "znala" da sam trudna dok mi se stomak nije "ugledao" i to tek u petom mjesecu, i to je i bio jedini znak moje trudnoće... onekad me bilo stid kad bi me kolegice sa posla pitale kako se osjećam sad kad sam trudna a ja nisam imala šta da im kažem, tačnije bilo me stid da im kažem da se ne osjećam sekunde drugačije od dana kada nisam bila trudna... ma ja ti nisam, ni onaj dan kad sam otišla da se porodim bila svjesa svoga stanja... nevjerovatno ali istinito... dva sata poslije poroda ti donesu bebu a ja sam u nju gledala kao u sedmo svjetsko čudo... čak i tad sam kontala: "Bože, je li ovo sad moja beba??? Šta ću s njom???" ma ne znam; ja sam jednostavno takva osoba... za vrijeme trudnoće nisam htjela nikako, ali baš nikako da se informišem ni o čemu a i radila sam do zadnjeg dana tako da nisam imala ni vremena... i tako, dođe beba na svijet, donesoše mi je, gledam ja nju-ona "gleda" mene, i kontam ja-šta sad... slijedeći dan puste nas iz bolnice, dođemo mi kući, valja presvući bebu... ruke se tresu, znojim se i kontam pa ja nemam pojma kako to da odradim... ali šta ćeš, šta je tu je. nema niko drugi pa moram ja... "pljunem ja u šake" i ožeži... da mi vidiš malenoga hB... mashallah pravi dečkić... i vidiš... danas ja "dajem" savjete i razmjenjujem svoja iskustva sa ostalim mamama ovdje i sve super, sve 5... a imala sam i ppd, i nisam znala ništa pod milim Bogom i eto... sve to bude bolje nego se nadamo... zato se ne sekiraj nego se raduj danu kada ćeš prvi put vidjeti i svoju bebu a i onom danu koji nećeš zaboraviti nikada u životu, a to je kad ti se tvoje milo prvi put nasmije...

ljubim te i ne brigaj... tu smo da pomognemo ako negdje zapne...


_____________________________

"Ja sam sretno udata žena! Tako kaže moj suprug..."

Posto smo nas dvoje bili sami sa bebom nisam imala vremena da mislim ni na kakve depresije, prosto sam se posvetila bebi i svom sto brzem oporavku..

Postporođajna depresija

Ove promjene mogu kod mladih mama izazvati osjećaje tuge, straha, tjeskobe ili zbunjenost. Većini žena ovi osjećaji (koji se još zovu i baby blues) brzo nestanu. No kad ti osjećaji ne nestanu ili se pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj ili postpartum depresiji. To je ozbiljan poremećaj koji zahtjeva adekvatno liječenje.

Postporođajna depresija se javlja kod jedne od deset žena. Smatra se da je depresija jedan od češćih poremećaja koji se javlja za vrijeme trudnoće i nakon poroda. Može se dogoditi da se simptomi depresije ne prepoznaju ili ne liječe, budući da neke normalne promjene u trudnoći mogu uzrokovati slične simptome koji se odvijaju istovremeno. Umor, problemi sa spavanjem, jače emocionalne reakcije i promjene u tjelesnoj težini mogu se javiti za vrijeme i nakon trudnoće. No ti isti simptomi mogu biti znakovi depresije.

Vrste postporođajne depresije

Postpartum depresija je stanje raznih fizičkih i emocionalnih promjena koje se mogu javiti kod majki nakon poroda. Postpartum depresija se može liječiti lijekovima i psihoterapijom. Ako mislite da bolujete od postporođajne depresije, obavezno se javite liječniku.

Postoje tri vrste postporođajne depresije :

 * Baby blues se javlja kod mnogih žena (80-90%) u prvim danima nakon poroda. Majka može osjećati nagle promjene raspoloženja, tako da se u jednom trenutku osjeća izuzetno sretno, a zatim jako tužno. Može plakati bez razloga i biti nestrpljiva, razdražljiva, nemirna, osjećati tjeskobu, usamljenost i tugu. Baby blues može trajati od nekoliko sati do mjesec dana nakon poroda. Baby blues se obično ne treba liječiti. Često pomaže razgovor sa drugim mladim mamama i podrška obitelji i prijatelja.

* Postporođajna ili postpartum depresija (PPD) se može javiti nekoliko dana ili čak nekoliko mjeseci nakon poroda. Ne mora se nužno javiti nakon rođenja prvog djeteta, već i drugog ili trećeg. Osjećaji su slični onima kod baby bluesa- tuga, očaj, tjeskoba, razdražljivost, no osjećaji su mnogo izraženiji. Žene oboljele od PPD često ne mogu obavljati svakodnevne obveze. Kad žena ne može normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, obavezno se treba javiti liječniku. Ne dobije li adekvatno liječenje, simptomi se mogu pogoršati i trajati sve do godine dana djetetova života. Budući da je PPD ozbiljan poremećaj, obično se liječi lijekovima i psihoterapijom.

* Postporođajna psihoza je rijetka, ali ozbiljna mentalna bolest – javlja se u 1-2 slučaja od 1000 i obično počinje unutar 6 tjedana od poroda. Veću vjerojatnost za oboljevanje od ove bolesti imaju žene sa bipolarnim ili drugim shizoafektivnim poremećajem. Bolest se može naglo pojaviti. Žena može izgubiti dodir sa stvarnošću, imati auditorne halucinacije (čuje nešto što se zapravo ne čuje, npr. nekog da govori) i može nešto vidjeti drugačije nego što uistinu jest. Vizualne halucinacije (vidi nešto što ne postoji) nisu tako česte. Među druge simptome možemo ubrojati nesanicu (insomniju), nervozu i ljutnju, čudne osjećaje i ponašanje. Žene oboljele od postpartum psihoze trebaju odmah biti podvrgnute liječenju i gotovo uvijek trebaju uzimati lijekove. Ponekad čak trebaju biti i hospitalizirane, ako postoji opasnost od ozljeđivanja sebe ili nekog drugog.

Znakovi postpartum depresije

Među znakove postporođajne depresije, osim osnovnih simptoma – tuge, depresije i gubitka energije spadaju:

- osjećaj razdraženosti ili nemira
- tuga i često plakanje
- pomanjkanje energije
- glavobolje, bolovi u prsima, lupanje srca, hiperventilacija
- nemogućnost spavanja ili jaki umor ili oboje
- gubitak apetita i mršavljenje ili prejedanje i debljanje
- nemogućnost fokusiranja, pamćenja i donošenja odluka
- pretjerana briga oko djeteta ili nepostojanje interesa za dijete
- osjećaj krivnje i bezvrijednosti
- strah od ozljeđivanja djeteta ili sebe
- nezainteresiranost za aktivnosti, uključujući seks.

Majka može osjećati tjeskobu nakon poroda, no to ne mora značiti da boluje od PPD-a. Može se raditi o postporođajnom tjeskobnom ili paničnom poremećaju. Znakovi ovog stanja uključuju jak osjećaj tjeskobe i straha, brzo disanje, brzo kucanje srca, valove hladnoće ili vrućine, bol u prsima i vrtoglavicu. Ako imate neki od ovih simptoma odmah se javite svom liječniku.

Što učiniti ako imate simptome PPD

Neke žene ne govore ništa o svojim osjećajima jer osjećaju stid ili krivnju zbog depresije, kad bi trebale biti sretne. Popričajte sa liječnikom ili medicinskom sestrom osjećate li znakove depresije.

Evo savjeta koji bi vam mogli pomoći:

- Dobro se odmorite. Probajte spavati kad beba spava.
- Prestanite vršiti pritisak na sebe da trebate sve učiniti. Napravite koliko možete, ostalo ostavite. Zatražite pomoć oko kućanskih poslova i noćnih hranjenja.
- Popričajte sa partnerom, obitelji i prijateljima o svojim osjećajima
- Izbjegavajte samoću – izađite iz kuće i prošetajte
- Provedite vrijeme sa partnerom
- Porazgovarajte s liječnikom o načinu liječenja. Nemojte se ustručavati postavljati im pitanja i reći što osjećate
- Razgovarajte s drugim mamama, tako da saznate njihova iskustva.

< Poruku je uredio manuela -- 28.6.2009 13:04:31 >

_____________________________

A- Februar.2017.
E- Oktobar.2008.