Drage moje trudilice, trudnice i mame

temu otvaram jer nisam nasla nista slicno na forumu, ako ipak postoji ova tema ja se izvinjavam i molim moderatore da me upute na nju. Naime, u meni otkrivam sve vecu zelju da narednu trudnocu okoncam kod svoje kuce. Prvi porod je bio CR. Sama ta cinjenica bi me trebala odvratiti od moje zamisli, ali svo moje bice se sve vise i vise opire samoj pomisli da idem u bolnicu. Nije mi do toga da se prepirem sa doktorima i sestrama i trazim prirodan porod. Jednom sam cak i cula ako zelis prirodan porod ostani kod kuce. Prvo sam to shvatila kao uvredu, kao omalovazavanje zene i njene moci i snage da uradi najprirodniju ,stvar da rodi ali mi se sad to cini kao savjet.
Moje tijelo nije masina, ono reaguje na podrazaje, na okolinu. Ja ne mogu "kakiti" na komandu, ne mogu ni roditi na komandu.
Zalim samo prirodan, normalan porod. Da me niko ne pozuruje i da ga niko ne ometa!!
Da li je to moguce kod nas? Da li je neka od vas to prosla?
Imate li bake, nene koje su radjale kod kuce? Pitajte ih za iskustva pa podjelite na ovoj temi. Cini mi se da se zaboravljaju, ako vec i nisu davno zaboravljene "tehnike i vjestine" koje su nasi stari koristili kada su donosili svoju djecu na svijet.
Mozda ce ova tema pomoci da skupimo iskustva poroda van bolnica.
Mozda nas ona cak i dovede do poroda van bolnice :). Mozda ce se naci snage da pokrenemo neku kucu za porode, sa babicama kao sto je praksa u svijetu (nazalost ne i ovdje), da promijenimo i zakone ako treba. Mozda ce barem onda nase kcerkice imati mogucnost izbora pri svom porodu, a mi budemo ponosne buduce nane koje imaju pravo prisustvovati porodu svog djeteta!



< Poruku je uredio cinceza -- 16.2.2012 17:17:06 >

evo i par cinjenica preuzetih sa srodnog nam foruma:

Zašto izabrati porod kod kuće?

Prirodni porod može biti krasno iskustvo transformacije i snage za sve uključene u njega ali isto tako njegov intenzitet može biti velika kušnja mnogim ženama. Magična riječ za lijep i zdrav porod je - opuštenost. Ona dozvoljava spontanom ritmu trudova da se razvija bez ikakvih utjecaja sa strane. Najveća zapreka je pak strah. On vezuje uznemirenost i otpor te tako otežava nošenje sa trudovima. Jednostavno, što ste opušteniji to vam je porod jednostavniji.

Majke najlakše rađaju tamo gdje se osjećaju komotno i sigurno. Većini zdravih majki, koje ne spadaju niti u jednu rizičnu skupinu (blizanci, zadak, visok tlak...), dom pruža okruženje za porod u kojem se osjeća sigurnost i smirenost. Uz to, uočeno je kako je novorođenče svjesno stvorenje na koje može fizički i psihički utjecati način rođenja. U privatnosti i svetosti doma, majka se može okružiti ljudima koje voli i kojima vjeruje. Zahvaljujući asistenciji sposobnih i iskusnih babica, obitelj ima više slobode u stvaranju okruženja te atmosfere ljubavi i ponosa u kojoj želi dočekati svoje dijete.

Prednosti za majku:

Porod ima potencijal pretvoriti se u veliko iskustvo koje vam može promijeniti život. Žena može doživjeti emocionalno zacjeljenje, ojačati i produbiti odnos sa svim vidovima same sebe – utječući tako i na svoju djecu, supruga, te sve ostale članove obitelji.

Žena nije subjekt rutinskih procedura poput: kontinuirani nadzor CTG-om, pritiskanje trbuha, bušenje vodenjaka, klistiranje, brijanje, epiziotomija.
Žena može jesti, piti, hodati i odmarati se kako njoj odgovara, u suradnji s prirodnim ritmom tijela.
Njegu joj kroz trudnoću, trudove, porod i razdoblje nakon poroda pruža ista osoba koju je sama izabrala i kojoj vjeruje.
Porod se, kada ga podržava njegovatelj koji sam proces smatra normalnom fizičkom funkcijom, odvija bez lijekova, upotrebe vakuma ili carskoga reza.
U domu je manja mogućnost infekcija kako za majku, tako i za dijete.
Žena je slobodna istražiti sve poštojeće mogućnosti rađanja kao što su: porod u vodi, stolice za rađanje, položaj na koljenima ili čučanje. Može koristiti sve što će joj pomoći u opuštanju i stvaranju odgovarajuće atmosfere: npr. svijeće, mirisi, inspirirajuća glazba, aromaterapija.
Žena ima manju mogućnost doživljavanja postporođajne depresije jer nije odvajana od svoga djeteta. Kada se porod dogodi u domu, on postaje normalan dio obiteljskog života, otac i ostala djeca mogu sudjelovati u njemu kako i koliko oni i majka to žele. Ovo pomaže i prilagodbi za dolazak novoga člana obitelji.

Prednosti za bebu:

Djetetovo iskustvo poroda može biti jako nježno i puno ljubavi, a rutinski postupci kao što su kupanje odmah nakon rođenja i izlaganje jarkim svjetlima mogu se u potpunosti izbjeći. Osim, naravno, ako nisu medicinski opravdani.

Zdravo dijete se ne odvaja od majke i tako se jača povezanost između njih.
Dijete ima veću mogućnost roditi se vaginalno, bez problema s disanjem koji se povezuju s carskim rezom i porodom pod anesteticima.
Lakše je uspostaviti dojenje jer dijete može dojiti kada poželi. Majci se pomogne upoznavanjem s ispravnim položajem na prsima i ohrabruje da nastavi s dojenjem.
Manja je mogućnost infekcija.

Mane:

Zahtjeva veću odgovornost i angažiranost roditelja, može biti nepodržano od strane medicinskoga osoblja/društva. Iako su babice trenirane kako postupati u slučaju komplikacija, pristup nekim akutnim mjerama i instrumentima može biti duži jer prvo treba majku i dijete prebaciti u bolnicu. U urbanim područjima je do akutne službe lako doći, ali budite sigurni da babica koju ste izabrali surađuje s opstetričarom ili bolnicom koja će biti voljna pružiti pomoc ako to bude nužno. Kod poroda kod kuće nećete imati tako brz pristup uređajima potrebnima kod komplikacija, ne postoji garancija da će vam porod i dijete biti savršeni. Budite spremni prihvatiti odgovornost za odluku da rodite kod kuće.

E, vala ne znam, ja nešto nisam za tu opciju, neka porodilišta, to kako su se nane i bake poražale, svaka im čast, ali tada nije bilo izbora, danas imamo izbor, hvala Bogu, pa je tako.

Moja mama se dva puta porodila kod kuće:1978. i 1981.god. Moja rahmetli nena je bila babica u penziji, ona joj je pomagala. Mama kaže da joj je kod kuće bilo lakše, a i imala je puno povjerenje u svoju svekrvu i njeno iskustvo. Sjećam se da mi je pričala kako je grijala dekicu i omatala joj oko krsta kada su počeli bolovi-to navodno ublažava bol i pomaže pri otvaranju. Baš ću je pitati za još detalja pa ću ti prenijeti. Ako se odlučiš-hrabra si pravo. Sa srećom!

_____________________________

sve mamino 17.3.2008. i 17.6.2013.

Danas samo kod kuce i u nekim zapadnim zemljama u bolnicama mozes imati prirodni porod.Sve ostalo nije prirodni,vecinom je indukovani,zena se prikuje u lezeci porodjaj,ako je ne iskasape doktori puci ce,jer u lezecem polozaju je tako i za ocekivati.Za kucni porod jesam,ali uz babicu koja ima vezu s bolnicom koja moze priskociti u pomoc ukoliko dodje do komplikacija.I svima je jasno da bez problema kucni porod moze odabrati trudnica s urednom trudnocom.Naravno,uz konsultacije s ljekarom.SAD su napredni po tom pitanju,prijateljica mi je imala kucni porod uz babicu i kaze da je sve bilo kao lijep san.
I moja seka je rodila kuci,sto takodjer opisuje kao prekrasno iskustvo.

< Poruku je uredio jasmin -- 16.2.2012 18:18:06 >

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

cinceza,mislim da tema postoji,da je vec pisano na istu.
Ja sam trece dijete rodila kuci,i cetvrto cu ako Bog da.
Mogu ti samo reci da nema ljepseg osjecaja,sve ide spontano,nema nikakvih reakcija koje bi te omele u porodu,nema nepoznatih ljudi.
Moja malena je na najljepsi nacin dosla na ovaj svijet,i stvarno je bila skroz neuznemiravana za razliku od bolnice.
Ne mogu ti opisati kako je sve bilo lijepo.
U toplini doma,bez ikakvog uznemiravanja.
Bebica je malko zaplakala kad je izasla,poslije nista,cak i kad joj je muz prerezao pupcanu vrpcu,ja sam mislila plakace,ona nista,samo poluotvorenim okicama gleda
Nazalost ovdje kod nas jos uvijek nema ta opcija koju bi mi koje nismo za bolnicki porod mogle da odaberemo,ali eto,ko zeli i moze.
Ja nisam imala babicu,i iskreno i da sam imala mislim da pred njom ne bih mogla biti opustena kao sto mogu pred nekim svojim.
U svakom slucaju sretno,sto god te zanima,pitaj.
Citala sam na rodi da zene poslije carskog rode kuci,medjutim uz babicu uvijek.
Iskreno,ja sam se na porod usudila jer mi je trudnoca uredna svaka bila,i jer su mi porodi lahki.
Da sam imala bilo sto kao prepreku,vjerujem da ne bih ostala kuci.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Mogu ti samo napisati neke od prednosti koje nisam imala u bolnici.
Okruzenje je bilo kako meni odgovara.
Muz mi je nalozio vatru,pustio Kuran,kupio hurme,i davao mi da jedem kad sam trazila.
Hodala sam svo vrijeme,kako mi je odgovaralo u datom trenutku.
Pred kraj sam se kretala isto,onako kako me tijelo tjeralo.
Izgon je bio u polozaju na koljenima,tako mi je najbolje pasalo.
Poslije poroda sam bebicu odmah stavila na tijelo,i odmah je pocela da doji.
Nakon mog odlaska na wc nismo se vise nikako odvajale.
Nisam pukla,sve je proslo u najboljem redu.

U bolnici sam bila prikovana na krevet,na nekom boku,ne sjecam se kojem.
Svako malo me doktorica pregledavala tako grubo i takvim rijecima da je za povratiti.
Kaze nisi se bunila kad si muzu noge sirila.
Izgon je bio u lezecem polozaju,imala sam epiziotomiju ko kucu veliku,nisam se mjesec dana oporavila kako treba,i sad na promjenu vremena osjetim tu ranu.
Dijete je odmah odneseno na kupanje i vaganje i sve ostalo,i svo vrijeme je plakao.Nije bio uz mene nikako.

Najvise komplikacija na porodu se desi upravo uplitanjem i ometanjem rodilje.
Zato sto hormon oksitocin (drip je vjestacki hormon koji se daje rodiljama,no on djeluje samo u materici,a do mozga ne dolazi,pa su njegovi efekti losi)
se luci upravo kod neuznemiravane rodilje.
Nije rijedak slucaj da se rodilji zaustave bolovi kad stigne u bolnicu,ili prilikom pregleda,upravo zbog navedenog hormona.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Iz Sarajeva sam.
Pupkovina je i nama na pocetku bila velika zamka.
Medjutim,sve smo na internetu nasli,kako se radi,sterilizovali makaze,svezali gazom.
Muz prerezao.
Pupkovina nije nikakav bauk.U svemu tome najlaksa stvar.
Ja sam mislila da ako se ne prereze kako treba,ili ako se ne stegne jako,da ce bebi tuda izlaziti ili ulaziti zrak ,nisam pojma imala.
Medjutim,cinjenica je da neka plemena cak niti ne rezu pupkovinu.
Vec sasiju neku torbicu i sve vrijeme posteljicu nose u torbici dok sama ne otpadne,pa poslije posteljicu zakopaju,i na tom mjestu posade drvo,i zovu ga drvo zivota.
Dakle i da se ne prereze,nikom nist.
Pupak ne zavisi od toga kako je prerezana pupkovina,kao sto sam ja mislila.
Vec je genetski,kod moje djece svima isti.
Otpao kao i ovima dvoma,bez problema.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Ja sam toliko citala o porodu kuci,ali jos nisam bila 100 posto sigurna.
Cak sam pripremila stvari za bolnicu.
Medjutim kad je krenulo,ja nisam imala hrabrosti na sve preglede koji me u bolnici cekaju,ja sam rekla muzu u ovakvim bolovima maknut ne mogu.
Nisam se mogla zamisliti da u autu sjedim pod bolovima,prisiljena da sjedim.
Valjda sto sam citala o prirodnom porodu toliko.
Zene puknu najvise jer radjaju u neprirodnom polozaju.
Ja sam drugu curicu isto lahko rodila,brzo pravo,al sam pukla sama jer sam lezala,i beba je pritiskala tkivo prema dolje.
S ovom trecom je fino proslo,jer sam klecala,i nikakav pritisak nije bio ni na koji dio tijela.

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Evo moje price s poroda,ako se kom da citati

Noc mi je protekla kao I svaka noc, budjenje mnogo puta, I poslije svakog budjenja onaj cudni zbunjeni pogled u polumraku koji kao da osluskuje da li se sto dogadja s mojim tijelom. Jesu li bolovi? Osjecam li sto? I kad ustanovim da nema nista onda ili nastavim spavati, ili wc, ili nesto drugo, trece…Stalno sam razmisljala o toj maloj bebicu koju nosim,s kojom uskoro trebam da se sretnem.
I tako prosla ta noc,ujutro dolazi muz (radio nocnu smjenu),I lagano pocinjemo razgovor.Ja se ponovo ususkala u krevetu,a muz gleda automobile na internetu I prica nesto o tome.
Plan je bio taj dan da ja idem u skolu ,I vec sam sve pripremila za to,jos samo da djecu budim I spremim, al ima jos do toga…Nastavljamo pricati o drugim stvarima, a u vremenu sutnje ja bih razmisljala o tom danu, o onome sto me ceka,o svim obavezama koje sam imala.Razmisljanje prekinu lagana bol po dnu stomaka. Naravno, neocekivano. Otkud sada? Termin je u srijedu tek (bila subota).I ja onako pomalo uplasena,ali jos uvijek nesigurna da li je zaista pocelo pitam muza sta ako danas rodim.On onako nezainteresovan, jos uvijek zabuljen u automobile govori: Ma jok, bice to, ako Bog da, po noci, znas kako je prosli put bilo .
Tako malo proslo, kad opet ista bol po dnu stomaka. Ja opet njemu govorim: Kao da su mi poceli bolovi.On jos uvijek ne vjeruje.Kaze: Ma sigurno laznjaci, pravi bolovi su jednakih razmaka I jaci bi bili. Mozda on kao I ja nije bio bas spreman taj dan,nenaspavan je,sigurno ima neka planove,pa zbog toga vise tako reaguje.
Medjutim,moram da ga pohvalim.Kad je vidio da je to to,stvarno se pokazao vrijednim I prije poroda,I za vrijeme poroda,I posebno nakon njega.

I stvarno bolovi se nastavise…u pocetku su bili skoro jedva primjetni,javljali bi se eto samo da se zna da su tu.Bili su ugodni,I bila sam cak sretna sto ih osjecam.Osjecala sam radost jer je svaki od njih znacio trenutak blize samom mom susretu sa bebicom. Bili su nejednakih ramaka i trajanja. Znam da sam prvu bol osjetila u 7 I 15 minuta,a drugu 7 minuta kasnije.
U glavi mi je bila zbrka sta sve treba uraditi.Naravno od skole nista,odmah otpisano.
Ja,isto kao I muz,bila sam ubjedjena da ce porod biti po noci,tako da ce djeca spavati,a mi lagano odraditi posao.No sada brzo razmisljamo sto sa djecom. Na kraju,nevoljno, odlucimo se djecu poslati mojima,I ja zovem odmah mamu da dodju po njih.
(To je bila greska,jer ipak oni kad su saznali da zelim porod kuci,prepali su se,I nije bilo bas lahko,no to se bar za vrijeme poroda sredilo,sto mi je najbitnije.)
Za djecu sam spremila stvari, dok je muz lozio vatru I lagano pripremao atmosferu za porod.
Nakon toga odlazim da se istusiram. Svo to vrijeme trudovi su bili lagani, I dalje nejednaki,javljali bi se nakon pet,nekad deset minuta.Nekad svake minute…sve razlicito.
Za vrijeme truda bih zastala, umirila se potpuno,I zamisljala nesto lijepo. Naravno u toj frci spremanja djece nije mi bas uspijevalo,ali sto se moze. Sto prije sam zeljela samocu,tisinu u kuci, zeljela sam potpuni mir da se opustim I prepustim trudovima. Da osjetim sto se desava s mojim tijelom,I da budem opterecena samo time.
Za vrijeme tusiranja je isto proslo nekoliko trudova. Ipak,tamo mi je bilo najljepse,jer sam bila sama,tako da sam se duze zadrzala. Ali i nisam mogla bas previse,jer sam ocekivala roditelje,I nisam htjela da propustim taj odlazak djece.
Dosla je mama,I nekako je sve bilo brzo,djeci smo navukli obucu,uzeli su po igracku,I otrcase bez da smo se malo pomazili.
No dobro,razumijem ih,osjecali su se sretno sto idu negdje…samo da nisu kuci.
Bolovi su ojacali . Htjela sam samocu. Muz je postovao moje odluke,I radio je sve onako kako mi je odgovaralo. Prvo mi je pripremio mjesto gdje cu radjati. Stavio je dusek,preko najlon,I onda mi poredao jastuke I preko par carsafa. Zamolila sam ga da mi kupi hurme. Odmah je otisao. Tamam dok ga nije bilo odradila sam jedan trud. Poslije svakog truda bih pomislila kako je beba sve blize. Ponudio mi je hurmu,odjednom nista nisam mogla. Rekla sam mu da izadje . Otisao je u sobu. Disala sam brzo I hvatala se rukama za kauc. Tako mi je nalakse bilo. Kad bi trud prosao ,zvala bih ga,opet bi dosao.
Hladio me mokrom krpom,davao mi da jedem hurme.Samo sam jednu pojela,trud je opet naisao.Izadji.To je bila rijec koju sam najvise puta ponovila.Pred kraj kad vise nisam mogla pricati I gubiti snagu,samo bi rukom malo potapsala krevet,I on bi znao sta to znaci. Negdje u svojoj glavi sam ludo zamislila da ce ovaj porod biti nakon podne,I stalno sam to drzala kao mjeru. Pogledala sam na sat. Bilo je 15 do 10….Boze dragi…ne mogu izdrzati do podne…Jos jedan trud. Muz mi donosi vode nakon njega,hrabri me I tjesi. Ja mu nista ne uzvracam. Nemam snage. U predzadnjem trudu sam ustala na noge,I stenjala. Muz je tada usao (cijelo vrijeme su bila vrata poluotvorena,I on je promatrao sta se desava sa mnom.Ja to nisam znala,no drago mi je sto je tako bilo.Kad je porod poceo,ne bih imala snage da dozovem muza) I govorio mi da se spustim dolje. Prepao se.
U sebi mislim kako sam mu vec prije rekla da me ne ometa,I da svaki polozaj u kojem budem odgovara mi u tom trenutku. No ne mogu mu reci. Pred kraj truda spustam se kraj kreveta. Lijevu ruku naslanjam na krevet I glavu,desnom se cuvam za krevet. Klecem na duseku. U sljedecem trudu prsnu vodenjak,I odmah krenu glavica. Desnom rukom sam napipala glavicu. Muz se tu nasao odjednom iza mene I govori ide glavica. Govori napni se (opet on,a rekla sam mu da se nista ne mjesa,jer on ne zna ono sto ja osjecam,no znam da se prepao I da je zato tako reagovao). Glavuca se na trenutak vrati. Nailazi trud,ponovo polazi. Pridrzavam glavicu,ne tiskam,sama ide Ne osjecam da trebam tiskati.Placem.Sretna sam sto je krenulo. Glavica je izasla. Na trenutak je sve stalo. Ponovo polazi,no ja tada micem ruku sa glavice,nemam vise snage.Sigurna sam da bih je nasla da sam bila sama,ali sam znala da je muz tu I da zeljno iscekuje da ulovi bebu.
I tijelo lagano izmigolji van. Uh ,koje olaksanje.No ne zadugo. U sobi se zacu plac male bebice. Kako slatko. Ne mogu da se okrenem,trud jos osjecam,a plac koji sam cula tako mi je prijao,Muz me zagrli I place,ja takodjer. On se opet okrenu I govori curica je. Ja se smijem. Vec prije sam zamisljala kako cu je odmah uzeti I staviti na grudi,no ne mogu.Trud ne popusta. Jedva se okrecem. Drugi trud nailazi. Sto je ovo mislim se. Govorim muzu poslije truda da mi doda lavor koji je stajao tu. Dao mi je. Stavila sam ispod sebe. Treci trud,kad ogromna lopta iz mene izlazi.Posteljica.E tek sad je olaksanje. Muz odmah zavrsi sa pupkom,vec je imao sve spremno tu pored. Stvarno je bio hrabar...Malkice je bebicu ocistio krpom,no zaista je bila jako cista,samo na par mjesta bilo je malo sluzi. Svo vrijeme ona je bila mirna I sutila je. Onda je predao meni. Odmah sam je stavila na prsa. Bila je tako njezna I mala,tako bebasta.Ljudi,ja upravo drzim bebu,moju bebu. Toliko emocija odjednom. Tako sicusno bice,tako nemocno,tako nevino…Sam proces radjanja,svo to zbivanje,sve je tako drugacije…
Jela sam hurme,drzala bebu. Muz nas je utoplio,uzivale smo.Kako lijepo. Muz nas je ljubio. Zakljucili smo da nam je to najsretniji dan. Bilo nam je zao sto ostala djeca nisu imala takav pocetak kao Sara. Bila je tako mirna,vidjelo se na njoj da je sretna,potpuno neuznemirivana. Gledali smo je kako je lijepo oblikovana,kako ima male prstice,kako je sve slatko. Gledali smo posteljicu,pupcanu vrpcu,kako sve to izgleda. Sve nam je novo…
Bili smo presretni....
Uz pratnju muza sam otisla do kupatila,opet se malo saprala,obukla cistu odjecu,dok je za to vrijeme muz cistio sobu. Dosao je po mene I doveo me do kreveta. Za svaki slucaj. Neka ga uz mene.
Bebica me cekala na krevetu. Opet sam je stavila na grudi. Lezala sam na istom krevetu na kojem sam to jutro osjetila prvu bol,samo sam sada lezala sa Sarom u rukama…



_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Ja sam dugo trazila babicu,al kod nas nema,osim mozda neka u penziji (ustvari za takvu sam se i raspitivala,jer sam sigurna da ove sto imaju posao ne bi smjele,ipak bi rizikovale da izgube posao,po zakonu)
A doktorica koja mi je vodila trudnocu je bila upucena,zna me sa svih poroda,na prva dva me sila ,
a s trecim vodila trudnocu.
I sad kad dodjem po 1624 put govori sestrici nju ti je bona muz porodio.
A ja uvijek ispravljam,sama sam se porodila,muz je samo bio tu.
A i ja sam tako ko ti govorila,da mi je babica,samo nek sjedi u susjednoj sobi.Ionako mi je smetao i muz,tjerala sam ga u sobu.


_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Esmice, svaka ti čast, ja sam kukavica, umrla bih , ma nema šanse, a tek muž, ma kakvi ovo je za nas samo jedan san, mislim prvo za mene, totalno sam pod utiskom,

mama alma,ja sam isto mislila moj nece smjeti,ma nema sanse.
Ja sam mu u trudnoci dala par prica da procita,muske price,gdje su muzevi,koji su bili uz zene na porodu kuci pisali.
I tako se on pomalo lomio.
A inace kad mi se sin sunetio,on se malo izgubio.
No kad sam ja radjala bio je skroz priseban,stvarno,jednostavno, znao je da mora biti pribran.

Poslije je svima govorio kako mu je to najljepse iskustvo.
Evo price koja je njega smeksala,
a poslije smo presli u naucne studije,citali knjige o fiziologiji poroda,i sve vezano za isti.
Doduse,mm je zavrsio medicinsku,al veze s porodom nije imao.
http://forum.roda.hr/threads/44068-Dvije-pri%C4%8De-mu%C5%A1ka-i-%C5%BEenska

_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Esmice prelijepa prica, sve je tako prirodno i blisko, puno najdubljih osjecaja. Svaka cast na hrabrosti

_____________________________

Jednog suncanog, proljetnog dana; mama je u zagrljaj dobila svoga sina (29.04.2011.)

Mama je rodila sebi svoju mirisnu ruzu (19.09.2013.)

Hvala mala sa.procitaj i price s ovog linka sto sam stavila.
Najvise mi se svidja zato sto je to pogled s doktorske strane.


_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Samo ti mogu reci da si zaista hrabra i da ti zavidim na ovoj ljepoti hvala ti za ovu pricu

Svaka cast na ovom "cinu"ali ja dok sam citala,bukvalno sam se jezila.I zamisljala sam sta bi bilo da je nesto krenulo po zlu??ugrozila si zivot bebici i sebi

Nikako nisam za ovu varijantu,i ne osuđujem te sekunde.Samo za mene je ovo strasno......vjeruj da sam ostala sokirana

Sad me napadajte,vrijeđajte.....ali za mene je ovo strasno

Ja sam tako dugo mislila dok nisam shvatila jednu stvar.Uvijek postoji osjecaj krivice,samo zavisi s koje strane gledas.
Nekako je covjeku lakse kad je u bolnici,pa ima na koga svaliti krivicu kad nesto podje po zlu,ali nema fajde,jer kad se nesto desi,dzaba ti okrivljavanje.
Tako isto i kuci,bila sam spremna na rizik,i preuzela ga na sebe.
S prvim porodom se dan danas grizem zbog svega sto je bilo,jer sam se bukvalno prepustila doktorima.
A ja sam njima samo broj,kojeg se trebaju rijesiti,kao sto su mene,u svojoj smjeni.Oni me se niti ne sjecaju vise.
Niti im moje dijete nesto znaci.


_____________________________

Hvala Ti Gospodaru moj na blagodati koju Si mi dao...

Esmice, hvala ti puno na prici i iskustvu koje si podjelila. Ja sam fascinirana i nista strasno ne vidim u tome, samo ljepotu i Boziju volju! Naravno, kada je trudnoca rizicna ovo ne bi trebala biti praksa. ja sam zato da se ima izbora i da babice mogu poradjati i zene kod kuce ako neka ima zelju. ja sam jaaako emotivna i reagujem jako na vanjske podrazaje. Znam se prepasti na samom putu do bolnice, kada je samo pregled u pitanju. Ne volim cekaonice, nepoznate ljude, nadrdane doktore koji se uopste neobracaju meni nego sestri ako uopste nesto i kazu. Kako tu da se zena opusti i rodi prirodno. Nece ici, morace doktori napraviti bar jednu intervenciju "malo dripa" jer su se trudovi prorijedili (sto je normalno jer se zena prepala). Adrenalin koji se luci kad je zena pod stresom koci oksitocin koji je potreban za trudove. I tako doktori pomognu sa dripom. Njihova intervencija je logicna, cisto tehnicka i ok jer djeluje na posljedicu (prestanak trude). Do toga uopste ne bi ni doslo da je zena bila rahat, ali to se zanemaruje (sta zena zna). Tu pocinje lanac intervencija i naravno da bi takav porod bez doktora koji prate i regulisu svoje intervencije bio opasan. Ali evo Esmica je primjer da vecini (ne svim) zenama nije potrebna intervencija.
Ako se i brine za zdravlje i zivot zene, pa zasto nam onda ne dozvole babice da nas prate pri porodu kuci?
Ta babica bi bila u kontaktu sa bolnicom, pratila porod i ako uoci neki problem zena bi se prebacila u bolnicu, tu ne vidim problem.

sirnice, pisi nam kad pitas mamu kako joj je bilo na porodima kod kuce. Nekako mislim ako se u svijetu praktikuju porodi kod kuce, ne moze biti da je jedino BiH je u pravu i tjera nas u bolnicu. Da su tamo neki humani uslovi pa ne bi to ni bio problem ali tamo si samo broj i nista vise od toga.

Svaka čast! Ja se ne bih usudila.

_____________________________

04.12.2008.