Drage mame...

Malo sam svrljala po temama, i ne nadjoh nista slicno. Ja imam jedan problem i interesuje me da li neko od  vas ima kakav savjet...

Dakle, Uma od pocetka, kada odemo negdje (u zatvoreni prostor, kuca, stan)....je strasno nervozna, place, cesto i vristi i maximum da ostanemo negdje je pola sata...Obicno je i tada izvedemo vristeci...
Mislila sam da ce se situacija popraviti, ali cini mi se da je sve gore i gore, sada se i baca, odguruje, dobija pravi histericni napad...
E, sad pricam o poznatom okruzenju...kod moje mame, kod svekrve...
Nosimo i njene igracke...i u zadnje vrijeme joj se niko i ne obraca...kada dodjemo...ali nista ne pomaze....to grozno izgleda i zvuci....

Moje je pitanje,,,,da li je neka od mama imala slicnu situaciju i da li postoji nacin da malo ublazim takve reakcije?



_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

i moja dječica su redovno reagovala na promjenu sredine i ta reakcija nije bila baš lijepa. nekada je bilo podnošljivo, a nekada smo morali ...bježati. mislim da se djeca vežu za poznati prostor, i onda tako reaguju. vrlo često se desi da su djeca pospana pa je onda njihova reakcija još veća. svakako će s vremenom proći, a moj ti je savjet da se pobrineš da je djete sito i naspavano, i da se tvoje posjete prijateljima i rodbini , bar neko vrijeme ne odvijaju u večernjim satima kada su bebe inaće nervozne jer žele svoj mir i pripreme za počinak. mislim da ovo nisu baš neki extra mudri savjeti, ali...vjeruj mi nema neke čarobne formule. sve je stvar stpljenja i pokušavanja osječanja potreba i želja naših bebara.

_____________________________

Aiša, mamina velika princeza - 1997.
Harun, mamin momak - 2000.
Amna, mala guzara - 21.3.2009.

ma sve je to normalno skvo.
Razumijem da je malim bebarama sve to novo i neobično, da se boje ako nemaju poznato i sigurno okruženje, ali ja sam svoju pokušavala od rođenja koliko toliko da uklopim u naše posjete i život jer mi je bilo žao da i drugi ne upoznaju njene čari:), kao i da mi uskratimo sebi posjete dragim ljudima.
Evo malih savjeta koje sam ja primjenjivala, a koji su mi pomogli.
Isprva sam gledala da idemo samo ako je ona nagodna, znači, naspavana, sita, čista.
Kad bi došli u nepoznato okruženje nisam je odvajala od sebe i od poznatog mirisa njene dekice.
Sad sve zavisi od temperamenta, mi smo oboje glasni i veseli, pa je i beba naučila na cirkus, u slučaju naznaka da joj se ne sviđa počinjemo budalesati i smijati se.
Ako plače i ne želi da gleda šta radimo na uho joj pjevam njenu omiljenu pjesmicu i malo je izdvojim iz društva i provodam po stanu, uglavnom do wc-a, ogledala, umijem je i tako.
Ako ti je stalo da se navikne na neke ljude, trebaš i češće da je vodiš njima.
Ti ostani mirna da ona dobije osjećaj da je sigurna i da je sve ok.
Samo polahko, moja se sad kezi i ljudima po šetalištu, spava u sedmici na dva-tri različita kreveta i hoće svakome.
Ali bilo je i teških situacija kad bih se ja ispreznojavala sa njom, jer sad im je ionako ta faza kada se počinju bojati stranaca i samo igra i strpljene može pomoći.
Npr. moja voli da igra "bee" i da je naginjem prema nekome kao da je bacam, tako da ako vidim da joj nije drago, odmah počinjemo be bu prema toj osobi i kad igra krene ona zaboravi sve.
Polahko i sretno!

Moja Hana je bila takva....trajalo je Boga mi skoro do iza prvog rodjendana.
Do duše, nije baš bilo da sam morala svaki put ustati i otići, ali su svi znali kako se " treba ponašati " kada dodjemo - niko je nije gledao niti joj obraćao pažnju dok ona sama ne bi prva počela sa " komunikacijom ".
Ne daj Bože da joj se neko obrati odmah s vrata ili krene da je uzme....to je bila čista katastrofa.

A mladja....kao da smo je našli na raskršću, od prvog dana hoće svakome...teti u prodavnici, komšinci, bilo kome.

Moj Alim ima samo 4 mjeseca, postane pravo nervozan kad se gnjavi, nosa od strane drugih ljudi,čak poslije ne može da zaspi, shvatam da je on mala beba i da ima osjećaj sigurnosti uz majku,oca, al drugi mi govore da sam ja kriva za to njegovo ponašanje halo ljudi beba je to...

Kikica ni dan danas ne voli da neko napadno krene da "naruši" metar radijusa oko nje. Potrebno joj je 10-20 minuta da se adaptira na okolinu, i na ljude.
Na ulici nema šanse da će se nekome obratiti, ili da će dopustiti da joj se obrati, odmah se krije iza mene.
Jedino ako taj neko ima sa sobom bebu ili dijete, prema njima je slobodna.


Nisam uopšte pokušavala da promijenim to njeno ponašanje, jer sam smatrala da je normalno da dijete se boji nepoznatog, i da sve posmatra sa podozrenjem.

A što se tiče tvog problema skvo, slažem se sa Shee, možda joj je potrebno da što više ima "poznatog osjeta" oko sebe, i da je potrebno da joj bude sve potaman.
A kako idu ljetni dani, s obzirom da si navela da je nervozna samo kada je u zatvorenom prostoru, možda da se sastajete negdje vani, dok još malo ne odraste, pa će možda to samo od sebe da nestane. Makar što se tiče plača.


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

Sad mi je malo lakse, kada vidim da ima jos ovakvih slucajeva. Vjerujte mi da sam se vec pocela brinuti.....


_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći

Emil je prije mjesec-dva poceo da place kad mu se obrate nepoznati ljudi. Dok je bio mala beba i nije imao previse kontakta sa ljudima pa mislim da je to bio razlog njehovog straha.
Znaju i nase forumasice koje si nedavno bile na kafi da nisam mogla dugo ostati upravo iz razloga sto je stalno plakao pogotovo kad bi mu se neko dijete obratilo.
Sad je druga prica, bili smo u Mostaru i na dan mu se obracalo 30-ak ljudi dok bi setali gradom. Zamislite kako je njemu bilo ali je djelovalo pozitivno, sad vise nema straha.

Sto se tice novih prostorija, primjetila sam da i u Mostaru i Na moru samo razgleda novu okolinu i cak ne moze zaspati dok sve dobro ne ispita

Skvo, poslala sam ti PP ali cini mi se da ga nisi dobila

_____________________________

EMIL,7.9.2008.

Ja imam problem kontra od vašeg

_____________________________

E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!

I moj problem je kontra od ostalih...
Kao što reče hanabanana, kao da je rođen na raskrsnici...
Svakom trči i odmah pruža ruke da ga uzmu...
A ja opet ne volim što je tako otvoren i slobodan prema svima, mislim da ni to nije baš dobro...
Ali šta ću, takvo dijete

Ja sam imala taj problem sa Asjom od njenog osmog mjeseca pa sve do unazad mjesec dana... otprilike desetak dana nakon njenog rodjendana se pormjenila na "klik" ...
Odjednom joj ne smeta kad neko dodje i kad negdje idemo...
A prije samo kad bi joj neko prisao da joj nesto lijepo kaze dok je ja drzim, ona bi u vrisku... a sada se smizlica samo smjeska  (rekla bih i djecije koketira )...
sve ce to proci... to su te njihove faze kad postaju svjesne drugih ljudi koji nisu njihov "svjet"...
mada nekad i ljudi budu vrlo smjesni i cim ugledaju bebu iste sekunde skoce na nju... to ipak treba postepeno... ja sam uvjek svima gorovila kad mi dodju u stan da ignorisu Asju , kao da je nema... pa nek se ona polako sama navikne na nove face... al znalo se desiti da to nekom zaboravim reci a taj neko odmah hoce da je cmokne u rukicu i ona ko da je saomg djavola vidjela ..
Na srecu sve je proslo i sad hoce svima... cak i na ulici neki dan MM se setao s njom i njegov kolega kao da je malo uzmem u ruke ( a prije bi cim bi ga vidjela se dereala ko pivara) i ona hoce... i smije se... ...
sve su to prolazne faze... koje treba izdrzati...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

ja bi voljela da moja Aki zavrišti kad ugleda svekra i svekrvu
koju bi hediju dobila
neg kad da očekujem tu fazu?



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Mi ne da smo imali taj problem kad bismo negdje išli, nego i kad bi nama dolazili ljudi. To je trajalo neka 4 mjeseca i odjednom se promijenilo. Nisam ništa posebno radila, osim što sam pokušavala i pokušavala, iako mi je bilo žao. Išli smo kod svekra i svekrve i kod prijatelja koji imaju stariju bebu i puno razumijevanja, jer su tek nedavno to prošli. Dešavalo se da počne gugutati čim uđemo u naš haustor, čak i dok nije vidjela ništa iz jaknice i šala, nevjerovatno zaista. I samo prođe odjednom.
Sada voli ljude, nema strah, ali plače ako joj netko ne odgovara, mada su takvi zaista rijetki.
Samo pokušavaj, jedan dan će samo ostati dva sata bez problema, vidjet ćeš.  

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

hmmm moja mala neplace nikad dok je tu ali kad krenemo place jer hoce da ostane kod mojih... a inace nikad se nije bunila gdje god mi bili, samo se bunila kad je vrijeme jesti ili da spava...

Ja kad se Lamija buni negdje odma joj skinem majicu ili nesto jer vecinom joj je bilo vruce... a znate i sami kako se brzo prostorija ugrije kad iam vise osoba u njoj...

Neznam kakav savijet da vam dam, moja samo postaje gora i gora sto se tice odlazka od mojih roditelja... a ista je i moja brartisnja....

_____________________________

~~~ Living the dream ~~~

* Lamija 6 maj 2008
* Vedad 20 decembar 2014

Skvo, dobila si puno dobrih savjeta, posebno od Shee i Visnje! Moj ti je savjet samo da se ne sekiras, faze dodju i prodju. Ema ne place nikada, osim kada smo kod svekrve. Kod nje nema sanse duze od pola sata ostati, Ponekad pomislim da osjeca sto i ja;)
Ne sekiraj se! Ljupci Umcetu!

_____________________________

26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!

Hvala vam svima.....Pokusat cu to da prevazidjem.....Nadam se da je to ipak prolazna faza!
Ljubim vas sve...



_____________________________

Sa one strane ideje o dobrim i lošim djelima,
postoji jedno polje. Tamo ćemo se naći