Pozdrav drage moje i svima hvala za podršku.
Što se tiče moje bebice hvala Bogu sve je iza nas. Završili smo sa gipsićima, nosili smo ih ukupno 5 i sad nosimo ortopedske cipelice.
Dajem podršku svim majkama i roditeljima kojima se desila ista situacija kao nama. Mi smo imali sreću pa cu nogice blago bile okrenute unutra, jer navodno dušica moja je bio krupna bebica, pa zbog nedostatka prostora u pupi to se desilo.
Evo naše priče:
Kad sam rodila svoju bebicu u bolnici nam nisu konstatovali nikakvu dijagnozu. Svaka beba je u fleksiji kad se rodi tako da se odmah u našem slučaju nogice nisu smatrale deformitetom. Riječ deformitet nekako GRUBO zvuči, jer u suštini i nije.
Niko ništa ni kući od porodice, niti familije i prijatelja ništa nije primjetio osim mene. Ja sam ga presvlačila brinula o njemu i činilo mi se da su nogice blago unutra okrenute.
Bilo mi je čudno te sam počela istraživati po internetu. Ono što sam našla bilo je strašno i neuporedivo sa našom situacijom.
Nisam htjela prepoštati ništa slučaju spremila sam se sa mužem i bebicom i via ortopedija na dobro jutro Gavrankapetanoviću.
Na sreću našla sam ga pogledao je bebicu i rekao mi da probamo sa vježbicama. Djelovalo mi je čudno da sa bebicom radim neke vježbice koje su mi pokazali, jer su midjelovalo kao klasična masaža glađenja stopala. Pitala sam postoji li neko drugo riješenje, jer sam imala sumnju rpema vježbiucama. Spomenuo je gipsiće, rekla sam ako je to sigurna metoda ne bih da prepuštam ništa slučaju i insistirala sam da stave gipsiće jer sam se bojala da te vježbice neće pomoći.
Profesor je zovnuo dr. Azijadu koja je trebala da radi vježbice, pa je ta opcija otpala i zatim je zovnuo dr. Baždara da se dogovorimo oko postavljanja prvih gipsića.
Uglavnom 5 sedmica smo nosili gipsiće, pa smo prešli na Denis - Brown cipelice. Još uvijek ih nosimo. Za 2 mjeseca ih trebamo skinuti i to je to.
Hvala dragom Bogu, pa je sve ok i što ćemo zatvoriti i to poglavlje.
Kao i svaka majka prepala sam se i uradila bih sve za svoje dijete. Idući svakog utorka na ortopediju vidjela sam raznih situacija da bebice od samog rođenja nose gipsiće, da imaju izražene deformitete, ali evo ohrabrenja iz iskustava tihh roditelja i priča koje su oni vidjeli i čuli jeste da se sve to da korigovati.
Neke bebice imaju operacije, koje su kako sam čula rutincke, zatim nose ortozice, pa cipelice.
Sve su to zdrava dječica, koja sasvim normalno hodaju, bez ikakvih razlika od druge dijece.
Evo vam primjer: što sam čulai pročitala na desetine priča da je bilo roditelja koja su primjetila da im djeca imaju pes eq. i da ih nisu čak ni odveli doktoru i da su im se nogice same vratile i da svsvim djeca normalno hodaju (predpostavljam kod pasivnog eq).
Sve je individualno, ja sam jedna od onih koja bih se posavjetovala i tražila najmanje 2 mišljenja i ne prepuštam ništa slučaju, tako da evo prošla sam iz ličnog iskustva ne brinite nije ništa strašno.
Jasno da se svi prepadnemo i pomislimo šta je najbolje da uradimo za naše dijete. Nama kad se to desilo ja nisam za to nikad ni čula, pa sam skontala da je to masovna pojava.
Obratite pažnju koliko ljudi dok hoda ulicom baca noge u neku stranu ili su stopala okrenula.... Niko ne obraća posebnu pažnju jer nije ništa strašno, a ustvari to je pes eq. koji vjerovatno nije tretiran, nego su ljudi smatrali nije ništa i nastavili s tim da žive. Dakle ništa strašno primjetili smo svi kako neko hoda ovako ili onako, ali to niko ne smatra deformitetom niti nekim nedostatkom.
Puno sreće svima od srca želim i nemojte se brinuti sreća, pa postoje korekcije i doktori.
Napomenula bih da dr. Baždar koji radi sa djecom sa pes eq. je jako prijatna i susertljiva osoba za sva pitanja i savjete stoji na raspolaganju.
Pozdravko i pusica za sve vas od mene i moje najdraže bebice na sviejtu.
_____________________________
Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz
nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano
na vlastitom razmišljanju.