"Sposobnost dobrog govora ne razvija se sama po sebi.Učenje govora kontinuiran je proces koji počinje prvim krikom novorođenčeta i traje u nekim aspektima gotovo cijelog života.Temelji dobrog govora postavljaju se najprije u roditeljskom domu u smislu izgradnje skladnih odnosa između djeteta i njegove obitelji,pružanja dobrog govornog modela i mogućnosti za stjecanje što cjelovitijeg iskustva o svijetu u kojem dijete živi.
Predškolsko razdoblje period je kada se govor najbujnije razvija,kada se usvaja baza materinjeg govora i period kada dijete postaje spremno da govorom izrazi sebe u komunikaciji sa svojom okolinom.
Snaga koja pokreće i usmjerava razvoj govora od djetetovih prvih dana jeste razgovor s njegovim roditeljima.Prvom rečenicom kojom majka poprati privijanje djeteta na svoje grudi započinje razgovor s djetetom.Dijete vrlo brzo počinje reagirati na glas usmjeravajući na njega pažnju,kao i na lice kojem glas pripada.Postepeno glas za dijete dobiva sve veće značenje i ono ga povezuje s njemu važnim dnevnim ritualnim radnjama:hranjenjem, kupanjem,presvlačenjem.Osim toga,slušajući razne glasove dijete stječe i prva društvena iskustva jer preko glasa počinje razlikovati osobe.
Od pojave prvih riječi kojima je dijete u stanju verbalno izraziti svoje osjećaje i potrebe,roditeljska zadaća na planu govora se povećava.Roditelj se sada mora potruditi da adekvatno shvati poruku što mu je dijete emitira i da govorom reagira na nju.Odgovor djeteta mora biti prilagođen razini njegova razumijevanja jer ako želimo da dijete ima koristi od onoga što mu se govori, razgovor s obzirom na strukturu govora i temu mora biti prilagođen razini razvoja djeteta.
KAKO RAZGOVARATI S DJETETOM?
S djetetom je najbolje razgovarati o poznatim,konkretnim temama i događajima,o onome što se događa ovdje i sada,o aktivnostima u kojima dijete aktivno sudjeluje,a koje je potrebno pratiti i opisivati govorom.Pri tom neka vam je stalno na umu pravilan govorni model kojeg pružate djetetu:govorite onako kako želite da govori i vaše dijete.Potrudite se da razvijete dijalošku formu razgovora,međusobno si postavljajte pitanja i odgovarajte,razmjenjujte misli. Pustite starije dijete da izrazi i obrani svoj stav.
Razgovarajte o životinjama,biljkama,ljudima o svemu što vas okružuje, jer osim komunikacijske funkcije,govor u ovom razdoblju života ima značajnu ulogu i u dječjem spoznajnom razvoju.Interesirajte se za njegove prijatelje,igre i vrtić,i oni su uz obiteljski milje aktivno utkani u dječji život.
Čitajte mu i pričajte priče,prvo vi njemu,a onda ono vama.Osim što potiču maštu,na govornom planu priče pročiruju djetetov iskaz,rečenice se gramatički oblikuju,vokabular obogaćuje. Razgovor se odvija među živim ljudima.Za dijalog je potrebno dvoje, zato ne gledajte TV i ne čitajte novine kada dijete traži vaš pogled goreći od nestrpljenja da vam ispriča “nešto strašno važno“.Isto tako ne ostavljajte dijete samo dugo pred televizorom, jer iako televizija nudi mnoštvo informacija,ono omogućava jednosmjernu komunikaciju,dijete je samo slušalac i govor ne upotrebljava aktivno.
Započne li dijete razgovor ne prekidajte ga,ne odgađajte razgovor do časa kada to vama odgovara.Ne svodite razgovor samo na izdavanje naredbi djetetu što da učini,na ispravljanje i urazumljivanje.
Komunikacija je dvosmjerni proces.Zaboravite povremeno odnos stariji-mlađi,dopustite si partnerski odnos s djetetom,učite i upoznavajte svijet zajedno."
Lidija Varošanec,logoped
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y