Koliko sam mogla upratiti, imamo nekoliko članica čiji muževi rade u inostranstvu ili u drugom gradu.
Moj muž od maja ove godine radi u Njemačkoj. Meni to jako teško pada i ne znam da bih mogla tako živjeti na duge staze. Nedostaje meni, nedostaje djeci.
Mogle bismo se na ovoj temi tješiti.

Moj je bio dva mjeseca u Bugarskoj prije mog poroda, sad je kod kuce, a septembar mjesec ce opet provesti tamo. Ostat cu sama sa bebom od dvije godine i bebom od mjesec dana  ne bih mogla zivjeti tako na duge staze,  nema sanse, osim sto ga pozelimo fali jednostavno u svim poslovima, tesko bez muska, ma sta moderni feminizam govorio 

p.s. u sarajevu sam sama, svi nasi blizi zive u drugom kantonu...


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

Bila u toj situaciji i shvatila sam da to nije za mene..i mislim da ne moze donijeti dobro nikom...mi smo zivjeli u Sa a nasi su svi bili u Ze,dotad sam Sarajevo posjecivala do carsije i to je to..u decembru,u mom skoro devetom mjesecu trudnoce,mm je dosao raditi u Holandiju...to je bio nas dogovor,niko nas nije silio ali...ja se porodila,on ugrabio par dana i dosao,otisao,otisla i mama i seka..sama ostala u drugom gradu,od setnji do izlaska u kupovinu,do dezuranja oko bebe....poslije nekog vremena vratim se kod mame u Ze da malo uzivaju sa unukom jer se blizilo vrijeme da i mi dodjemo u Holandiju....beba raste,mm ga vidja jednom mjesecno,ja nemam svoj mir,standardno da svi sve znaju oko malog osim mene,moji zivci slabe,odnos sa mm je nikakav bio,bilo je milion svadja iskreno jer mladi smo,telefonom ili netom uvijek ostaje neka nedorecenost...moja sveki je zivjela blizu moje mame i ja sam svaki dan se prtljala pa isla i njima..vazdatorba spremna ko kad zovne ja se nacrtam...jednostavno sam pucala a niko nije shvatao...mm je pucao jer nije bio sa nama i propustio je puuuno toga..evo sad smo zajedno poslije sest mjeseci zivota odvojeno,i ta razdvojenost i sad daje posljedice...nikako da se dovedem u red,nemam vremena za sve,nekad imam osjecaj jel se to on promjenio..pa skontam nije sam9o je tih par mjeseci ucinilo svoje...nekad me nervira sitnicaa koju uradi ili ne uradi.....mozda i od poroda iloi cega vec i ja sam postala puno osjetljivija,naravno nemam vremena toliko da bacam,ako sta uradim ocekujem da se to cuva uradjenim i cistim neko vrijeme a on jos nije dobio taj osjecaj kako je biti sa djetetom..jer onaj pocetak je propustio...
eto ja malo ode i ot ali sve je to vise manje povezano:))

Mi smo 11 godina u braku, znači već dugo smo zajedno, tako da naš brak nije zapao u krizu zbog razdvojenosti, čak mislim da je malo osvježen.
Kad je otišao, bila sam baš depresivna, najteže mi je padala činjenica ,da više nikada nećemo imati život kao do sada, dakle da smo u Bosni, radimo oboje i da smo zajedno. Znači, bićemo ili razdvojeni ili zajedno vani.( I mi smo zajedno odlučili da ide, ali sam mislila da će biti lakše.)
Samo sam bila kod kuće i tugovala. Kad djeca zaspu( 8 i 2 godine), ja sajednem , zapalim i plačem.Malena ga je često spominjala, jednom gleda njegovu sliku i kaže: Haj, tata izađi kod mene. Svaki put bih otplakala.
Nakon sedam dana sam se trgnula i nastavila život. Otišla kod brata i snahe i baš omeračila da sjednem, da se ispričam, kad on mene zove, kaže , biće za sat vremena kući, iznenađenje.
Pa kud ćeš sad, kad sam se malo oporavila, jedva došla sebi .
I tako, cijeli 7.mjesec smo bili zajedno, otišao je krajem, doći će aBd za Bajram.
Ali sad kad dođe, razgovaraćemo o tom našem prelasku tamo, šta je sve potrebno i koliko će trajati cijeli proces.
Razumijem vas, koji imate bebe, da vam je puno teže samima.
Meni je teško sad , jer sam na odmoru, pa mi dani sporo prolaze. Ali, aBd od septembra, ja na posao, starija kćerka u školu, mlađa u vrtić i eto, naša svakodnevnica je tu i ima se manje vremena za razmišljati.
Djana, čekam tebe da se javiš i da malo jadikuješ .

Još da dodam, svekar i svekrva su na spratu ispod a i moji roditelji su blizu, tako da mi je makar zbog toga lakše.

Nakon dugooo vremena evo i mene ponovo i odmah na ovoj temi:(
MM vec evo treca god. kako radi u inozemstvu dobije radnu vizu na 9mj. i gore provede 9mj. i ovdje 3mj.U tih 9mj. dode samo jednom na 5dana i ako nesto iskrsne neki praznik pa da sastavi 2-3dana mada je to rijeeeetkost.Stvarno nije lako biti djeci i otac i mati,sve trenutke dijeliti sam rodendani,bajrami,i sve moguce praznike provedemo odvojeno.Onda kad je tu 3mj. toliko se djece pozeli da im sve i sto treba i netreba udovoljava,kupuje....Nije lako stvarno ali sto je tu je...ziviti se mora i bolje je i ovako nego da se gledamo 24h dnevno a da nemamo novca za osnovne stvari.


_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

Ja vam se svima divim . Mislim da nisam toliko jaka, molim Boga da nikada ne moram saznati jesam li.
Ne želim vam prisjedati na muke, ali ti svakodnevni poslovi i trka mi ne predstavljaju problem, uvečer kad djeca zaspu, imala bih osjećaj izgubljenosti i samoće. I mislim da bih plakala danima, mjesecima... Zato zinanina, svaka čast na tih 7 dana .

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Uh teska tema, amiđa od mm je moreplovac mjesecima je na brodu,imaju 5 djece.Ona sama brine o njima(sta on moze brinuti kad bude sa njima 1 mjesec) jedino sto ih finansira(i to dobro),brak im je onako,sam prizna poslije tolikih godina provedenih odvojeno on se boji "penzije" kaze strah ga tolike zblizenosti

Ja nikada ne bih pristala na odvojen zivot,divim se zaista takvim zenama i tolikoj volji i snazi da brak opstane  

E mene je upravo te ponovne blizine bilo strah..mislim da je bilo lakse kad smo se tek uzeli pa se navikavali..to ustvari nisam ni osjetila...a sto neko rece ona tisina kad beba zaspi i ti ne cujes nikog sem sebe,tacno samo plakat mozes...i plakala sam uh....sad polahko dolazi na svoje mjesto sve,meni je promjena drzava,jezik a njemu beba ali uhodavamo se...ja imam prijatelja googla za jezik a on ruke za nosanje bebe i jezik za pricanje price...a najljepse je ovako zaspat sad:))

Ista sam!

Odrasla sam u porodici gdje otac dolazio svakih petnaest, mjesec dana. Kad je dolazio za vikend, sbotom bih ga se stidila a u nedjelju dok se naviknem on ode i tako svaki put. Divim se svojoj mami. Da bi što više imala vremena s njim sve obaveze i probleme je rješavala sama. Oni se tek sad upoznaju kako je tata u penziji. i na jednom i drugom vidim da im fali ono njihovo vrijeme bez ovog drugog. Jednostavno, nakon toliko godina oni nisu navikli toliko vremena biti skupa.


_____________________________

04.12.2008.

Imam jedno pitanje, molim da me se ne osuđuje: Je li baš bila tolika nužda za odvojenim životom? Jer ja nekako razmišljam, uvijek sam uspijevala naći neki posao, a isto tako i MM. Nije uvijek bilo super, nije uvijek bilo dobro plaćeno, ali moglo se. I sada ja krajem godine ostajem bez posla, ali nekako mislim da ćemo se kroz godinu - dvije, kad i ova beba malo poraste, moći snaći za još jednu plaću.
Druga stvar je kad se odluči na selidbu i novi život negdje drugo, pa je potrebno "pripremiti teren" i sl.
(Ja opet skidam kapu svima koje uspijevaju )

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Oooo pa gdje me nadje hahahaha . Smijem se, gorko se smijem haha.

Elem, mm otisao tacno prije 20mjeseci na rad u inostranstvo, dolazi svaka 2/3 mjeseca na 20ak dana kuci. Nigdje veze sa brakom i zivotom to nema, ali trpimo jer znamo da nece trajati vjecno. Sada kada vec par mjeseci zelimo bebu br2 a vidimo da ne ide tako lako sa tom odvojenoscu, dizu se tenzije i nije vise tako jednostavno. Ali sta je tu je, nema druge do daljnjeg. Sada je trenutno tu, za 2 dana odlazi opet, pa se za neka 2 mjeseca vidimo aBd ponovo. Nedostaje, meni kao zeni, kao tata mom djetetu, kao clan ovoj porodici, kao osoba ovoj kuci, kao djete svojim roditeljima, kao prijatelj svom drustvu itd itd. Ali opet, znam da nije sam, da nisam sama, ima nas mnogo, i to me tjesi, i lakse mi je nositi se sa tim. Tako da ako moje jadikovanje pomaze da utjesu neku od vas, ja sretna hahaha.

Big hug od mene!

_____________________________

25.04.2008. Princeza Mjeseca Luna je obasjala nas zivot!
09.07.2012. Mala Kraljica Lorena je upotpunila sve!

Dobro je ovo pitanje.
Kod nas jo ta priča oko Njemačke dugo bila prisutna, i ja sam uvijek kategorički govorila: NE!
Međutim kako je vrijeme prolazilo, mm je bivao sve nezadovoljnjiji svojim poslom ,a u gradu, malom kao što je naš, teško se nalazi posao uopšte, a kamoli da možeš birati koji tebi paše,
i tako je on dao otkaz i otišao.Od početka znamo da ćemo se aBd tamo spojiti, ali kad, to još ne znamo. Koliko budemo mogli ovako izdržati, ići će ovako, a onda idemo i mi.

MM je nekoliko puta imao ponude da ide vani raditi na godinu,ali ja nisam htjela ni pomisljati na to.Jednostavno ne bih mogla sama sa djetetom i bez njega jer nije nam pod moranje snalazimo se zivimo od plate do plate nama dosta pokrijemo troskove trenutno ne zaradjuje nesto puno ali ja onaj mir i osjecaj da je tu pa i kad se posvadjamo ne bih dala za sve pare svijeta.
Mama je sa nas dvoje djece bila sama,odrasli smo tako da je tata dolazio odlazio i to nekih 5 godina to je jako uticalo na nju i na nas iako se ja toliko ne sjecam bila sam mala ali kad mama prica o tom periodu bas mi bude tesko ne bih zivjela tako sve dok mogu birati...ja ne mogu nigdje ni nociti kod mojih sam za tri godine braka dva puta prenocila jednostavno mi fale nasi trenuci nasa kafa, prica ...

joj teme

mi smo bili razdvojeni prvi put prije neke 3 godine!trebali smo za Njemacku i on je iso "pripremit" teren i onda sam ja dosla gore,nakon nekih mjesec i pol
ali mi smo bili super tad,pozelili se,osjecala sam se ko da smo na pocetku veze,leptirici u trbuhu kad sam ga trebala vidjet

drugi put smo se razdvojili na neka 2 mjeseca kad sam bila trudna,on je osto gore,a ja sam se vratila u Ze zbog vodjenja trudnoce!na pocetku sam zestoko oplakala,ali poslije se naviknes!jos me jednom iznenadio u ta 2 mjeseca,i samo se pojavio na vratima!sjecam se soka kad je vidio koliko mi je stomak za mjesec dana narasto !bio je 5 dana tu,od toga sam 3 dana bila super,a zadnja 2 sam vec plakala za njim!doso je prije poroda na 2 mjeseca skoro i nismo se vise razdvajali
komunikaciju smo odrzavali sms-om,ja bi jednom-dva puta otisla do net kluba,on mi je pokazivo stvari sta je uzeo za bebu,a ja bi gledala i plakala

sad mi je pomisao da ide  uzasna!zbog malca,zbog mene,pogotovo zbog njih dvojice!jer mali jutros naso albume sa slikama i gleda slike i govori tata-ili ugleda auto slicno nasem i govori tata-da je ovaj odsutan srce bi mi stalo ,ne znam kako bi podnjela,ali ko zna sta nam zivot nosi!

ja bi volila da jos jednom odemo u Njemacku dok malac nije krenuo u skolu,jer dotad mozemo s njim biti
djana je to super napisala,gdje god da krenes fali

_____________________________

Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima:
Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi

moje sunce 19.09.2009 ¦ ¦

nikad ne znas na sta ce te nužda natjerati,ali evo ja mislim da ne bih mogla-ja bih odmah sve ostavila i sa njim.
Svaka cas_t zenama koje su uspjele izdrzati, cak sto vise ako se bas lijepo zaradi,malo pretrpiti da bi kasnije uzivali,ali eto ja jednostavno zasad nisam taj tip-radije cu manje ali da smo zajedno.

Al na kraju krajeva tema je za ove da se tjese hrabre zenice,a ne da ja komentiram da mislim da ne bih mogla,al nikad se ne zna!


< Poruku je uredio helena_7 -- 15.8.2011 14:39:52 >

_____________________________

Život je prekratak ili predug da bih dopustila sebi luksuz da loše živim

nije loše nekad da malo odu, pa da se vrate  pa opet odu

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Eh isto ovako sad kod mene, zato kažem, došlo nam je kao malo osvježenje.
A veeseela kuka tamo na nekim temama , solidariši se malo s nama.

Kaže jedna moja kolegica, čiji muž isto više vremena provede vani nego tu: Sad mi neobično kad je ovdje.

Iskreno, i ovo mogu razumjeti . Ljudi su ipak izdržljivi i prilagode se nekako.



_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Mm isto cesto putuje, ali sad i ne koliko je to nekada bilo..
A ja...meni to uvijek tesko pada, narocito otkad imamo i kcerku, pa dok je ona bila skroz mala a joj sjecam se da sam svaki put oplakala..
Sad uvijek nadjem nesto pozitivno, u svakom pojedinacnom putovanju, i to me drzi dok se ne vrati..
Evo bas ove sedmice ide opet..
I da, najvise sam se veselila onim njegovim putovanjima na koje bi vodio i mene
Helem, ja nisam za ovaj odvojeni zivot. I svima vama koje ste bez svojih muzeva saljem veliki


_____________________________

N&N

Divim se zenama koje zive ovako. Ja ne bih mogla, jos dok smo se zabavljali trebalo je donijet odluku prebacit se u Sarajevo i Mostar na studije gdje bi bili raydvojeni i vidjali se vikendom ali imamo rodbine, mala razlika u programu ili u Nis gdje nemamo nikog, imamo ogromnu razliku ispita... al smo zajedno. Sad vec kad su i djeca tu mislim da bih otkacila.
Ena 23 skidam kapu, sama bez sire porodice i sa malim djetetom, sad i drugo stize

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

MM i ja smo se upoznali za vrijeme moje prakse u BiH, ja sam tada još stanovala u inostranstvu. Skoro 3 godine smo održavali vezu na daljinu. Dolazila sam svaka 2 mjeseca u BiH, a on jednom-dva put godišnje meni u inostranstvo. Uzeli smo se, super nam je bilo, rodilo se djete, još ljepše (naravno ne bez trzavica kao i kod prosječnog bračnog para, ništa strašno uglavnom) i 18 mjeseci kasnije MM dobija priliku da ode vani da radi, i to gdje vani, tamo gdje ne mogu ja ići za njim.

Meni se svijet srušio, nimalo mi nije bilo lako gledati u njegove plavo zelene oči koje su bile ispunjene suzama, i slušati ga dok priča a nemože izgovoriti ime naše kćerkice jer mu se srce lomilo. Međutim razumijem ga, on ne bi mogao sebe sutra pogledati u oči kao muškarac, kao muž, sa saznanjem da je imao priliku nešto da promjeni i poboljša a da to i ne uradi. Ne kažem da je ovo idealno rješenje, daleko od toga, čak je izrazito teško sa mnogo negativnih strana. Ali podržavam ga u svakoj njegovoj odluci i stojim iza njega i molim Boga da će ovo sve čim prije biti iza nas.

_____________________________

25.04.2008. Princeza Mjeseca Luna je obasjala nas zivot!
09.07.2012. Mala Kraljica Lorena je upotpunila sve!

Potpis... nama je ovo druga tura razdvojenosti. Dvije godine smo pregurali, pa tri bili skupa, a sad opet ni na nebu ni na zemlji.