Imam tetku koja kad nazovem, kaže "dobro si se sjetila" (doduše, nisam nešto učestala, ali imam posao, muža, dijete, tatu u drugom gradu, kući dođem u pola 6... to se ne pika tetka je tetka).
Onda drugu, koja je u Bg, mamina sestra i jako je volim, ali se jako rijetko viđamo i čujemo. A ona je opet jako praznovjerna i previše me ljubi i grli .
Treća tetka s mamine strane je u Australiji i nismo se vidjele od 1988. , a čule od rata- nije nazvala ni kad je mama umrla , a to ne praštam.
S tatine strane imam tetku koja mi je bila najdraža tetka dok sam bila mala, a poslije me najviše nervirala, jer je 'tetka za sve'. Puna savjeta (bespotrebnih), svugdje se miješa, ma ništa bez nje nije moglo proći. Ali sada je jako bolesna i ne može se kretati ni govoriti. Nedavno sam vodila Emu da je vidi, a mislim da ću uskoro opet.
Druga tatina sestra je jako loša osoba, zavidna, ima otrovan jezik i svatko joj je za nešto kriv, ali se ne viđamo, pa me nije briga ( a njena kći mi je najdraža rodica ).
I treća tatina sestra, nju zaista jako, jako, jako volim, jer je prevrijedna žena koja je cijeli život teško živjela, samo za svog muža i djecu, zemljoradnik bila otkako zna za sebe, a i danas, stara i bolesna, prodaje na pijaci da zaradi malo (iako joj djeca malo pomognu). I ako ti nije pomogla i dala, loše od nje sigurno nikad nije došlo.
E zaista, pravi mix. A još su mi tri tetke umrle . E tu bi se imalo što reći da su žive, ali nisu, pa o mrtvima samo dobro.
Ali ono što mene generalno smeta, što svaka tetka (bilo čija tetka), uvijek ima kakav savjet za dati i reći ti kako da živiš- i to mislim muževa, rodicina, prijateljicina- valjda to po defaultu - tetka = savjetodavac, najpametniji na svijetu.
_____________________________
Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.