ja bih rekla da se dječaci zaista razlikuju po mnogo čemu od djevojčica, iako ima izuzetaka i mirnih dječaka i nestašnih djevojčica. Ja bih mogla reći iz iskustva, pustite ga da bude dijete, da otkriva svijet svojim tempom, samo ga doslijedno usmjeravajte na ono što je dobro, a odvikavajte na ono loše. od druge do treće godine je baš naporno, ali tada usvajaju osnove za cijeli život, faktički se formiraju. Vidjećete poslije 3. rođendana promjenu i neke njegove ustaljene navike. Mi smo imali veliki izazov sa našim divnim dečkom, koji bi, ako je pospan ili nervozan strašno nas udarao, dobijali smo prave batine od njega. Meni je to bila nova situacija na koju nisam bila spremna. Vraćanje udaraca nije dolazilo u obzir, možda sam par puta pokušala blago da mu uzvratim, ali sam odmah shvatila da on ne razumije tu uzročno - posljedičnu vezu. Imali smo i tantrume, i bijes i udaranje i vrištanje...ma za ne prepoznati dijete u odnosu kad je sve ok kod njega.
Ono što je važno je da smo muž i ja bili usaglašeni da nećemo dozvoliti da nas udara (ja sam se čak jedno vrijeme osjećala zlostavljano od vlastitog dvogodišnjaka), i dogovorili smo šta će mu biti kazna za to ponašanje. Uglavnom, pročitali smo savjet u jednoj knjizi da se dijete odvede u drugu sobu na "hlađenje" onoliko minuta koliko mu je godina, nakon što i naon više molbi i upozorenja ne prestane sa nedopustivim ponašanjem. Bog zna koliko mi je bilo teško kad bi govorio "biću dobar", ali trebalo nam je skoro godinu dana da ga dovedemo u red. I muž i ja smo mirni, u našoj kući se sve dogovara mirnim putem, puno pričamo sa malenim, ali njegove agresivne reakcije su me sto puta natjerale na plač, i to se više nije moglo podnijeti. Znao nas je iz čista mira ujesti, ogrebati ili počupati do krvi... To se dešavalo nekada par puta sedmično, a nekada rjeđe... Važno je opservirati dijete, povezati koje situacije ga navode na to ponašanje. Puno pričati s njim kao da je veliki, oni toliko toga već razumiju, i imati puno puno strpljenja i ljubavi.
Jer na kraju, važnost ovog sad perioda je tolika da su vam to temelji za cijeli život, za njegov odnos s vama, sa svojom sestrom. Bukvalno ga morate naučiti da je voli, da je pazi, stalno mu ponavljati da je to njegova seka, da treba da je milki, ljubi.... Oni su mali i definitivno ne znaju izraziti svoje potrebe i emocije drugačije nego tako... Zato treba raditi svakodnevno i uporno... rezultati neće izostati, vjerujte. Vratiće vam se svaki uloženi trud i sekunda puna ljubavi i razumijevanja za ta mala i ponekad divlja bića