Drage moje,trazila sam slicnu temu i nasla sam samo `Moja pjesma`.
Nekako sam dobila ideju da imamo temu u kojoj cemo pisati prozu,nesto od cega mozemo imati koristi,ne samo mi forumasice,nego i nasa djeca,neki citatelj ili pak neko kome zatreba ideja za pismeni sastav.
Ako moderatorice smatraju da je tema suvisna,neka je uklone.
Unaprijed se izvinjavam .
Evo jedan moj tekst...
"Sjecanje na nenu"

Lezim u sobi i gledam u zid ispred sebe.Na zidu slika medinskog harema.Sjecam se...nena je imala istu u svojoj sobi,samo druga boja.Eh, koliko sam samo puta prenocila kod moje nene.Dolazila sam s radoscu znajuci da ce mi kod nje uvijek biti lijepo i zanimljivo.A i ona je voljela moj dolazak.Ako bi me nekad nesto sprijecilo da dodjem,ona bi nazvala i potiho upitala:
-"Pa sto ne dodje?"
-"Doci cu,insaallah,i meni je neobicno."-smirivala bih nekako nenu.
Kako je samo znala lijepo da kuha.Cijelom se ulicom sirio miris nenine corbe.I kad si najsitiji,mozes je jesti.Cutila bi i kuhala.Ponekad se priblizi prozoru,pogleda niz ulicu,odhukne i vrati se peci.Onda nesto prozbori.
-"Sta velis,neno?"-upitam je pazeci da ne smetem njene misli.
-"Ha,sine?"-trzne se nena.
-"Rekla si nesto?!"-prisjetim je.
-"Ma ugrijalo,sceri,bas ugrijalo.Ni naroda nema,sve po hladu."
I opet ona krene za svojim poslom.Gledam njeno njezno lice,cisto,
neizborano.A kako da ne bude cisto kad se,najmanje pet puta dnevno,umiva abdestom.Pratim joj svaki pokret i jedva cekam da probam ono sto me jako privlaci mirisom.Prekinem je na trenutak znatizeljnim pitanjem:
-"A nenooo...sta si stavila u tu corbu?Asli mirise!"
-"Svasta,sine,svasta."-to bi bio sav njen odgovor.Ljubomorno je cuvala
mirise njenog jela da,eto,negdje drugo tako ne zamirise.I postovala sam tu njenu odluku.Nek mi zamirise samo kad kod nje dodjem ili se nje sjetim.Pa onda nena sjedne da samo malo odmori.Sjedi i gleda u store jesu li ciste.Zatim pogled baci na cilim,i onda ga zadrzi na cvijecu.Nek joj je sve na mjestu,nek je namirno,bahnuce neko.I tako bismo nas dvije polahko ulazile u noc.Nena je vec vidljivo umorna.Samo da joj je da se spusti u mehku postelju,da zazmiri i utone u dubok san.Jacija u one ljetne dane bude pokasno,ali nece nena zaspati dok je ne klanja.
-"Jel ucio hodza,sine?"-upita nena.
-"Nije,neno,i ja cekam da zauci."-odgovorim joj.
-"Eh,sceri,tamam dok on zauci,mogu ja klanjati sunnete,jelda?!Pa kad izuci,onda cu farze."-kroz blagi osmijeh veli mi nena.
Od srca joj se nasmijem na njenu dosjetku.I ubrzo zauci ezan.Klanjamo jaciju i krenemo s pripremama za spavanje.Kad legnemo spavati pocinje onaj dragi mi dio boravka kod nene.Dovoljno je bilo samo jedno moje pitanje,a nena,iako umorna,zapocne pricu iz svoje mladosti.Ja cutim i s uzitkom je slusam.Kao da gledam sve te brezuljke o kojima prica.Kao da diram krosnje sto se njisu u njenim pricama.Kao da potok zubori dok ona govori.I onda ona tiho zavice:
-"Hajmo,sceri,spavati."
-"Hajmo,neno."-velim i strpljivo iscekujem jos jedno jutro.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

jasmin, super! a meni se od naslova tene ucinilo da pise: Nasa rr POZA pa rekoh, da vidim o kakvim se to pozama radi

_____________________________

Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .

heheheh...jos sto ih ja prezentiram jel :D:D:D.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Super tema

Volim pisati prozu, posebno na temu ljubavi, ali i u svim drugim se super snalazim. Kad budem imala vremena, napisem i ja nesto


_____________________________

<3 28.6. <3
Zivot je dobio svoj smisao...

Sta bih ja bez tebe veselo moje hehe!
Hvala vam cure.Zeljno iscekujem citati vase tekstove.Veeseelaa,tvoje sam vec negdje citala.Dedera i ovdje.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Jasmin, super tema, samo bih voljela da su priče takve da ih svojoj djeci mogu čitati i Ante i Pante, i Meliha i Đula...i  Milica i Dragica i Jasmin i svi ostali

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

...

< Poruku je uredio Visnja RR -- 4.7.2021 23:00:04 >

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

acudesa divno... odlican tekst u duhu RR...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

hvala...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

evo moja starija curica donijela je odluku narednih 6 (sest) dana ovo je naša priča za laku noć  jer ona nešto plaho patuljke voli
bravo acudesa


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Priča je i nastala od ljubavi mog dječaka prema "patujcima"...hvala

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Ja se vise baziram na istinite dogadjaje u tekstovima koje pisem i na tome stojim.Ovaj tekst je posvecen mojoj dragoj neni i sam naslov govori o tome.Daleko je,pa je se cesto sjetim :(.
Vjerujem da ce se naci dosta tekstova koji ce za sebe naci i Zlata i Hata i Kata :).
Svi mi imamo razlicit stil pisanja,razlicite poglede na svijet,i sam nacin izrazavanja nam je razlicit.
Ja uzivam u svakom vasem tekstu,kome god on bio namjenjen.Jer,more je knjiga proze koji su pisani o jednoj temi,i nije bitno ko ce ih citati.Svako ce uzeti sebi ono sto zeli.Ja pisem za sve...svojim nacinom i mislim da je to pravo autora teksta.

Hajmo cure,cekamo vase price.

< Poruku je uredio jasmin -- 26.4.2010 19:28:30 >

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

"Miris proljeca"

Cesto,ono bas cesto,sjetim se prizora koji nije bio davno.Mozda se zato tog prizora tako cesto sjetim.Stara kuca,jedva stoji na onim,jos starijim,temeljima.Proljece je uvijek ucini lijepom,iako nije nimalo za oko privlacna.A bas se sjecam proljeca...Behar je zakitio svako drvo,al mi je tresnju najljepse zakitio,ili je to samo moje vidjenje.Znam da cu uskoro jesti velike crvene plodove najsladje mi vocke.Trava mirise.Sve mi,bome,mirise.Sunce polahko izlazi iz svoje postelje i posipa travu rosom.Ah,kakav uzitak,kao da je livada posuta biserima.Pticice cvrkucu,i znam da pjevuse neku svoju melodiju.Zamiruha i jorgovan.Stoji onako uspravan i mami svojom ljepotom.I lijep i mirisan.Onaj zanos mirisa prekide oglasavanje krave.Vakat je da majka ustane i pomuze.Eh to mi je nekako slatko.Majki mozda nije,jer nije to bas lahko,ali meni jeste,jer cu sici i praviti joj drustvo,a ugodan proljetni zrak ce posve da me unina,da me osvjezi.
Obucem lagano svoju vanjsku odjecu,i tiho sidjem,da se babo slucajno ne probudi.Onda se ja i majka druzimo dok ona obavlja poslove oko krava.Iskradem se ponekad u ljepotu koja me okruzuje,pa se brzo vratim da mi majka ne zamjeri.I kad mi ona kaze da ce skoro zavrsiti,polahko krenem staviti kahvu,da se osvjezimo.Kakva to samo bude kahva u rano jutro,uz miris proljeca,uz miris trave i behara,uz miris rose.Eno...i rosa mi mirise.Cuj...i rosa mi mirise.I kad mi bude najljepse,Rukajja kaze mama.
Prenem se...ko je mama?!Otkud mama?!Cija mama?!Nekad ne mogu vjerovati da je to samo prizor kojeg cu se rado cesce sjecati

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

ev jedne moje, pisah negdje na drugoj temi....

I sad nekako pogled mi odluta kroz tarabe i vidim onu malu kuću, staru, trošnu s krovom koji kao da će se svakog časa srušiti.
A rekla sam sebi nije moje da mislim o tome, da sudim, nekako me sjeta uhvati a srce zakuca jače.
I nanovo me nervira uvelo cvijeće, pa hoće li ga iko zaliti? eh da sam ja bar vlasnica tog imanja, ja bi sve sama po bašti deverala, lopaticu u ruku pa polako.
A nekada je iz te kuće isijavala sreća, ljubav i radost al se nije dalo.
On je radio dole u gradu, u nekoj fabrici, ni sama neznam kako se zvaše. A ona, njegova supruga, pravila bi ručak, deverala oko bašte, i sad ko da osjetim onaj miris kolača. Cimet miriše a jabuke domaće, ubrane tu u njihovoj bašči.
Znala je mene kona počastiti kolačem, eh kako je samo lijepa bila.
Jednom prilikom sjedosmo malo u bašču i ona poče priču, ni sama nisam slutila da u njenom srcu krije takav nemir. Kaže, njen čo'ek, veli radi, platu kući donosi al veli nije sretna. Nikad lijepe riječi, uvijek umoran, mislima odsutan pa se s čežnjom sjeća kako su se nekad zabavljali. Veli dolazio bi on meni sav nalickan a buket ljiljana u ruci, ubranih iz bašče, milovao bi moju kosu i satima pričao o našoj budućnosti. A sada čim dodje kreveta se 'vata, kaže umoran. A ja ga nanovo čekam da mi dodje kao nekad, nasmijan i vedar, da me zagrli i miluje mi lice.
Bi mi žao iskreno što je tako, primijetila sam da je danima kasnije sve manje u bašči bila, po selu se pričalo da leži u krevetu i plače, kažu niko nezna razlog. A ja sam znala. Neki su vikali da je treba kod hodže voditi a ja sam znala da joj tamo lijeka nema.
Prošlo nije dugo vratila se majci, a on, njen suprug odseli se u grad.
A meni tako fali onaj miris cimeta, kona kako devera po bašti dok sa sjetom gledam na trošnu kući.
Sada znam da ljubav nije dovoljno  samo posaditi nego i zalijevati baš kao one ljiljane što u bašči uvenuše jer ne bi nikog da ih zalije.

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Tako je veeseelaa,vakat je da krenes :).

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )