Neznam kakva su vasa iskustva sa prijateljicama ali moja bas i nisu nesto za pohvaliti.
Ja sam uzasno osjecajna osoba tako da meni tesko pada kada mi se desi neki ispad ili kada neko izigra moje povjerenje.
Imam jednu pricicu.Prije nego sam se udala imala sam dvije jako bliske prijateljice.Djelile smo sve.Izlazile smo skupa,na more isle zajedno konstantno se druzile i bile zajedno.Kada sam ja upznala svog muza pocelo je sve nekako da se mijenja.U to vrijeme nisu im bas cvale ruze u ljubavi.Jedan duzi period su bile same.Jako puno su utjecale na mene i svim silama se trudile da i ja prekinem tu vezu.U pocetku sam bila slijepa i mislila da mi jednostavno sve sto govore imaju za cilj samo dobre namjere,ali sam se prevarila.
Na dan mog vjencanja ili tacnije na mojoj djevojackoj veceri se nisu pojavile.Bilo mi je uzasno tesko.Bila sam presretna sto se udajem a u dubini duse me je peklo to sto su me iznevjerile.Jedna od njih je frizerka i pravila mi je frizuru za svadbu ali nismo razmijenile samo par rijeci.Od toga dana vise ne komuniciramo.Obje su se udale.Jedna od njih me je nazvala i zeljela kontakt ponovo ali ja sam joj pristojno rekla da mi u biti nemamo vise nista zajednicko.Poslije mi je bilo zao,ali istovremeno sam bila ponosna na sebe da sam uspjela i ja jednom u zivotu biti pomalo gruba i pokazati da imam dostojanstvo.
Poslije iz prica sam doznala da su jednostavno bile ljubomorne.Neki ljudi svoju ljubomoru znaju prekriti ili bar kontrolisati ali one izgleda ne spadaju u tu skupinu.
Dosta godina je proslo i vise mi nije uopste tesko.Stekla sam neka nova poznanstva,ali sam nekako sad oprezna i pod strahom.Jedina istinska prijateljica kojoj se mogu povjeriti je moja mama.Znam da me ona nece iznevjeriti niti razocarati!!!
Saljem vam veliku PUSU i podjelite sa nama svoja iskustva ako ih imate!!!!
Voli vas vasa Alma

Ah,draga moja,i kod mene ti je slicno.Imala sam (mislila sam da je tako)najbolju prijateljicu s kojom se znam od 1 osnovne,u srednoj smo skoli sjedile zajedno 4 godine i druzile se i za vrijeme studija.Iako sam na vjencanje zvala probrane ljude(to kazem jer sam stvarno imala ogranicemn broj pozivnica)ona se nije pojjavila,nikad me nije nazvala da cestita za bebu niti da vidi kako sam.Ne mogu da vjerujem da je takva.S druge strane imala sam(opet sam mislila da mi je prijateljica)jednu kojoj sam bila i rame za plakanje i sve drugo(da ne govorim kolko sam je puta izvlacila iz kriza)da bi mo otvoreno rekla,kako ona nema nista a ja imam porodicu,fakiultet i sve.Ma hajde molim te.Kako mrzim ljubomoru.Takvi ljudi za mene nisu ok.Hvala bogu pa nisam nikom ama bas nikom ljubomorna.

Ja imam jako mnogo drugarica, ali najbolju prijateljicu ne. Uvek sam bila okupirana devojkama, izlazile smo, druzile se, ali ja sam takva po prirodi i ne vezujem se bas..Vise volim sesti sa svojom mamom, piti kafu i pricati joj svoje tuge ili radosti, nego se poveravati neznancima, koji ce i posle u mom zivotu ostati samo neznanci. Sada sam stekla jos jednog prijatelja, svog muza, sa kojim delim zivot, pa i sve ostalo..
Uvek tako bude sa "najboljim" prijateljicama. Zavist u ogromnoj kolicini, pakost u jos vecoj koje se na kraju pretvori u neprijateljstvo..
Zato ja uvek imam s kim da popijem kafu, nije mi dosadno, ali cim neko pocne da prodire u moj zivot i moju intimu ja se kulturno povlacim..
Pozdravljam vas..

Bas ste me pogodile sa ovom temom, jer ovih dana stalno razmisljam o svojim prijateljicama i imam osjecaj da su me iznevjerile. Imala sam veliki broj prijateljica, ali od toga cetiri sa kojima se druzim godinama i imale smo neki svoj svijet. Iako one zive u mom rodnom gradu, znaci daleko od mene, svaki dan smo se cule i bile jakooo bliske. Ali sad kao da je sve puklo. Kako sam presla da zivim kod muza, kao da ne postojim za njih, kad sam im javila za bebu, neke od njih mi nista nisu odgovorile. Ja nikako ne mogu da shvatim, da smo ja i moj zivot postali nebitni za njih. Ali i pored tih mojih "najboljih prijateljica" i ove ostale se slicno ponasaju.
Ja sa sutra udajem i mislila sam da ce bar neko od njih doci na slavlje, ali nijedna nema vremena. Ja necu praviti veliku svadbu, samo najblizi. Ali ako sam njih svrstala u najblize, zar je moguce da oni to ne cijene. I umjesto da se radujem sutrasnjem danu, ja sam tuzna, jer se osjecam iznevjerenom i nevoljenom. Svi mi govore da se ne sekiram i da se ne opterecujem tim glupostima, ali ja jednostavno sebi ne mogu pomoci i ne mogu shvatiti zasto je to tako. Sinoc sam i plakala zbog njih.Da li znaci kad se udas izgubis prijatelje ili to vremenom dolazi ili su se one jednostavno udaljile od mene... Muce me ta pitanja, jer sam veoma osjetljiva i vezem se za sve, za obicne stvari, a posebno za ljude.
I tako, udavih ja vas, ali morala sam se malo izjadati jer me pitanje: zasto im nisam vise vazna opsjeda danima i non stop mislim da sam ja nesto pogrijesila.
Veliki poljubac od mene i drzite fige sutra jednoj trudnoj mladoj.


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Moja najbolja prijateljica (osim moje mame, jer bolje od nje ne može biti!) je i moja vjenčana kuma. A ja sam bila kuma njenon najstarijem sinu (šišala ga na 1.rođendanu). Znamo se još sa fakulteta, znači nekih 15-ak godina , i nikad do sada nismo jedna drugu razočarale. Na žalost, zbog tempa života (a i njenih troje djece, od čega dvoje blizanci, zamislite koja frka!) se ne možemo viđati tako često kako bismo možda željele, ali se redovno čujemo. Osim nje, nikoga ne zovem 'prijateljicom', sve ostalo su 'samo' drugarice...

'Pogriješila' si samo zato što si bila (i još uvijek si) sretna... Nemoj se opterećavati time. AKo si ih izgubila kao prijatelje, to samo znači da ih nisi nikad ni trebala imati kao prijatelje i da to nisu zaslužile. Ti si zbog trudnoće i sutrašnje udaje pojačano osjetljiva, a kad sve to prođe shvatićeš da nisu vrijedne tvojih suza. Nego glavu gore, lijepo se dotjeraj i budi sjajna mlada sutra!
Čestitam ti unaprijed i želim sve najbolje...

 Ja imam dosta prijateljica, ali najbolja mi je moja rodica s kojom sam odrasla. I moje se društvo počelo raspadati jer sam se ja prva udala, dobila bebu. Ljudi su jednostavno zavidni. Haidy nemoj dopustiti da ti itko upropasti jedan od najljepših dana u životu, budi lijepa i sretna, želim ti puno sreće i zdravu bebu

Nista wse ti ne sekiraj,ja sam prosla isto.Bolje ti je da si sad vidjela kakve su nego poslije,zar ne?To nema nista drugo biti do ljubomora koja je otrov .Da ti ne govorim da je jedna od ovih mojih bivsih prijateljica cak prestala da se pozzdravlja s mojim bratom.Bez razloga.To govori sve.Nego se ti fino lijepo opusti i uzivaj na bitan dan u svom zivotu.Zelim ti puno srece s tvojim dragim i malom bebicom.P:S:mozda steknes nove prijateljice u porodilistu,ja imam jednu super koju sam upoznala u porodilistu.svaki se dan cujemo i pricamo o bebacama.sretno.

Ja bih ti prvo rekla da se ne sekiras,jer i sama vidis koliko su ti zaista one bile prijateljice...
Evo ti  moj primjer,a majiskrenije ti pricam. Prije nego sam se udala,te dok sam saopstavala da se udajem,sve su bile uz mene,a bilo ih ja zaista dosta. Ne mogu ih nazvati prijateljicama...
Bilo ih je oko 10-ak. Prije svadbe,svaka me je zvala i po 2-3 puta na dan da vidi trebbal mi sta.
Nakon sto smo podijelili pozivnice za svadbu,naravno da su sve dosle. Kuma je bila odusevljena,prije svega sto je kuma.....
Nakon svadbe (koja je inace bila u maju ove godine), i danas se cujem samo sa jednom koju mogu nazvati prijateljicom (pored mame i sestre)..
Kuma me vise ne zove,NIKO me ne zove. Sada sam trudna. Nijednu necu nazvati da joj kazem da je tako. Svoju srecu cu dijeliti samo sa ljudima za koje smatram da to zasluzuju..
Nisam napisala da me sazalijevas ili nesto,ali samo da znas da sada i poslije svoje udaje saznas ko su ti pravi prijatelji...
Ovo sam ti napisala da vidis kakvih sve ljudi ima.. Nemoj molim te da se sekiras,jer vjeruj mi NIJEDNA od njih nije vrijedna nijedne tvoje suze (kao sto mija seka kaze: "NIJEDNA NIJE VRIJEDNA TVOJIH BISERA"), NIJEDNA NIJE VRIJEDNA DA SE TI UOPSTE ZAMARAS O TOME....
I to na najljepsi i najsretniji dan tvoga zivota...

Zelim ti puno srece dalje,i nemoj da se zamaras nebitnim stvarima,jer zivot je kratak....
Zelim ti lijepu svadbu......

Draga moja, tvoju srecu mogu da dele samo osobe koje su i same srecne i imaju ispunjen zivot.
Ne obaziri se na to uopste, nego uzivaj. Sem toga udajom stices jos jednog jako dobrog prijatelja, svoga muza i oca tvoga deteta. Sa njim ces deliti sve dobro i zlo u zivotu, on ce ti biti oslonac kroz zivot, a da je tako potvrdjuje cinjenica da si ga ti izabrala. Jos ces vise da se zblizis sa svojom mamom posle porodjaja, tako da je to vec dvoje ljudi koji te neizmerno mnogo vole i zele ti dobro u zivotu.
Sutra aBd budi srecna i ne dopusti da tuga zaseni najlepsi dan tvog zivota(sem onoga kada rodis svoga andjelka).
Zelim ti mnogo srece, zdravlja i ljubavi. Zelim ti da budes srecna i da niko i nista na ovom svetu ne narusi harmoniju vaseg zajednickog zivota..
Pusa..

Slazem se sa suncicom - jedini pravi prijatelji su ti tvoj muz i tvoji roditelji.
Ali ne treba sve pripisivati ljubomori - jedna moja draga, draga prijateljica je krenula sa jednim finim momkom. I od kada je pocela sa njim da izlazi potpuno je zapostavila svoje prijateljice. Ja sam joj to i rekla - u stvari napisala sam joj mail u kojem sam joj rekla kako nas je potpuno zapostavila i tako dalje i tako dalje. I situacija se malo popravila. Ja nisam bila uopste ljubomorna na to sto ona ima momka i sto je to ozbiljna veza - samo mi je nedostajalo njeno drustvo!
Medjutim, kada sam se ja pocela zabavljati sa svojim sadasnjim suprugom - ja sam bila ista i tek tada sam je RAZUMJELA.. Ja sam se potpuno posvetila svome momku i bilo mi je dovoljno njegovo drustvo. Sada sam zaista prezauzeta i nekad prodje i po dva dana da ne nazovem svoju mamu a prijateljice - uffff - stid me i reci. Ali mislim da medju njima imam zaista pravih prijatelja koji me cuvaju u srcu kao i ja njih ali smo svi prezauzeti ili u nekim svojim problemima pa je nase prijateljstvo malo 'zamrznuto'.
Tako da ne treba olako reci - hej pa one su ljubomorne na mene jer sam ja to i to i to. Sigurno da ima i takvih ali neke imaju mozda svojim problema o kojim im je tesko govoriti pa se distanciraju, neke zele malo promjene pa traze malo drugacije drustvo. Neke ne zele da smetaju - ako ti izlazis sa momkom one nece da budu trece u drustvu i tako dalje..

Drage moje, mnogo vam hvala na predivnim odgovorima, sada se mnogo bolje osjecam.
Sve ste na neki nacin u pravu, ima tu i onih koje su ljubomorne, ali i onih koji zaista nemaju vremena ili imaju problema, ali vreme ce pokazati ko je kakav. I sada je pravo vrijeme da nastavim sa svojim zivotom, odnosno da zapocnem novi, ne obaziruci se na proslost.
Uzivacu u ljudima i sa ljudima koje su trenutno pored mene.
I hvala vam svima na lijepim zeljama, predivne ste.
pusa


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

Draga moja haidy nista se ti nesikiraj sad ce tvoja najbolja prijateljica biti tvoj dragi i to nije malo,uvjek je tu kad ti treba a ne samo za provode,a i mi smo tu ako nista,mozemo te saslusati.

 ZELIM TI PUUUUUUNNNNNOOOO SRECE I SVE NAJBOLJE U ZIVOTU.



PS. Nemoj nam slike zaboraviti postaviti,da te vidimo u tako lijepom trenutku zivota.

Najbolje prijateljice ne postoje,to su iluzije koje sami sebi projektujemo jos u djetinstvu.Mislim da ne postoji zensko stvorenje koje nije dozivjelo neku vrstu razocarenja u drugaricu.Rijetke su sretnice sto to shvate na vrijeme pa se ne bakcu tim stvarima.To zna biti jako bolno iskustvo.Ja sam uvijek pored sebe imala majku i stariju sestru kao najbolje prijatelje i to je dovoljno.Onda se nakon nekog vremena pridruzio moj muz i zaista nemam potrebu za najboljom..

slažem se sa džanom
ne može se i ne treba sve pripisivati ljubomori i zavisti
meni je dugo trebalo dok mi nije što se kaže došlo iz dupeta u glavu, ne možeš ali zaista ne možeš imati ozbiljnu vezu, posebno kada je riječ o braku a i dalje sa prijateljicama raditi sve ono što i prije i družiti se intenzivno kao i ranije
jednostavno je nemoguće
i ja sam na žalost izgubila vezu s mnogim ljudima, dragim
nešto mojom krivicom, a nešto njihovom
"kada se nešto hoće traži se način, a kada neće i ne želi traže se opravdanja"
to je tako, kada uđeš u brak rijetke su kafe poslije posla s prijateljicama jer ideš kući da praviš ručak ili izađeš s mužem na ručak, trebaš u slboodno vrijeme uglaviti roditelje koje više ne viđaš svaki dan, braću, sestre, a kada još dođu djeca eeeeee tad nastaje pravi dernek
meni ni mojoj bebi nisu došli neki ljudi da nas vide u koje sam se klela i zbog kojih sam se s mužem znala posvađati
nisu došli jer nisu htjeli, tu prvenstveno mislim na neke prijateljice
ali kada mijenjaš određene životne faze treba biti jasno da je to promjena uz koju idu i gubici, ostaju samo oni koji žele
sa prijateljicom iz osnovne (i za nju zaista mogu reći da mi je prijateljica) nekada se ne čujem i ne vidim po mjesec dana, ali uvijek smo tu jedna za drugu, evo već 20 godina, huh, zar ima tolikoooooo, i svaki put kao da smo se jučer vidjele i rastale
sve koje su ostavile nas kada dođu u istu situaciju dakle brak i djeca razumjeće, neke je možda stid pa se zbog toga ne javljaju ali ja sam uvijek za čiste situacije
haydi zašto ne nazoveš jednu od njih, onu najiskreniju i najotvoreniju i konkretno je pitaj i saznaj kako bi se odredila dalje prema njima, jer bolje je znati nego plakati i pitati se
sretno ti sutra i želim ti sve najbolje u novoj životnoj fazi u kojoj te zaista čeka još jedan istinski prijatelj
da zaključim, i ja sam razočarana nekim svojim prijateljicama, osobito jednom, ali prihvatam to tako što znam da sve ima svoje zašto i zato i ne dam da mi ona poljulja povjerenje u sve druge ljude koji će tek da uđu u moj život

_____________________________

strpljen - spasen

HM,HM,HM...
Uvijek sam se voljela mnogo družiti, ali se nisam voljela vezati sa ljudima, jer sam se uvijek bojala povezanosti, obično ( ali ne mora eksplicitno značiti) budemo povrijeđeni od tih istih ljudi.
A to nam puno teže pada, nego kada nas povrijedi neko sa strane.

Imala sam kroz određena životna razdoblja koleginica, drugarica, poznanica, ali jednu prijateljicu, i to samo dok se ona nije udala. Tada se počela mijenjati, sva ona duboka dubioza koju smo nas dvije šupljirale, je prerasla u upravo onu površnost koju smo obje mrzile.
Sada kada smo obadvije u istoj fazi, supruge i majke, u sebi se zgražavam kako određeni ljudi mogu da utiču na ponašanje i promjenu temperamenta svojih saputnika.

Tako da, trenutno sam pobornik, bolje se smijati svom djetetu i mužeku, nego se nekome nazor kesiti.

< Poruku je uredio MaryamAmina RR -- 25.10.2009 18:38:34 >

Evo i mene da nesto kazem o ovoj temi . Ja ko nova pa se u sve petljam

Svida mi se kako Suncica razmislja i moram reci da je vrlo zrelo shvatila razliku izmedu pravog prijatelja i kolegica ili drugarica.  Ja se toga pridrzavam vec dugo i zato uspijevm izbjeci onaj gorak osjecaj kad  "izgubis" prijateljicu
Sve u zivotu dode i prode,  ali mama, sestra ko je ima i muz treba da su tu stalno i jedini za povjeravanje najintimnijih osjecaja.

Nemam najbolju prijateljicu,jedino moja kćer,koja ima 9,5 i moja mama.Sve druge su samo druge...na žalost

_____________________________

"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."

Stvarno se iznenadim kad cujem ovoliko slicnih iskustava....drage moje a ja sam mislila da se takve stvari samo meni desavaju.
Istina,moja prica pocela je dosta prije vjencanja onda kad je valjda postalo jasno da mi je u zivotu stalo do neceg drugog - do mog sadasnjeg mm - i onda sam postala ovakva i onakva. Cijelizivot previse sam se druzila sa uskim krugom ljudi - a one su mi bile sve. Nijedan momak ni bilo ko nije se moga porediti s njima - al godine su prolazile i moralo se nekad desiti da meni jos nesto postane jednako vazno. Nikad nisam pomislila da cu se naci u situaciji da moram birati momak - drugarice al tako je ispalo nazalost. Tolike godine smo djelile sve, djelile svaki dogadjaj nije bilo dana da se nismo vidjele.
Svi su nas znali kao skupinu nikad pojedinacno. Zajedno smo prosle sve od druzenja tokom osnovne srednje i fakulteta, milion zajednickih izlazaka, prezivljavale zajedno i sretne i tuzne trenutke.
A onda sam ostala sama ... jednostavno iz razloga sto neko nije mogao shvatiti da mi je stalo do necega.
Nakon izvjesnog vremena kada se uopste nismo ni vidjale ni cule, ni razgovarale - ponovo smo stupile u kontakt al samo onako povrsinski. Na mom vjencanju bile su prisutne ali ne kao kume - kuma mi je bila druga prijeteljica koju usput receno od tada nisam vidjela ni dva-tri puta ( istina, ne zivi u ovom gradu)
Jednostavno sa njima je to bilo totalno drugacije nego sto sam ja cijeli zivot  mastala.
Ponekad mi i dpdju sa jednom popijem kafu tu i tamo u zadnje vrijeme, ali nije to ni blizu neceg sto bi se nazvalo prijateljstvo. Jednom sam se opekla i mislim da vise nikada necu imati najboljuprijateljicuu pravom smislute rijeci

Pusica 

E, moja travnicanko,..........svi mi imamo tako tih cudnih kojekakvih prica.
Svi pomalo osjecamo tugu zbog toga ...al zivot je pred nama i donosi nam nova poznanstva i licnosti.
Ja naprimer, iako imam 32 -3 godine , ni dan danas nemam najbolju drugaricu.
Sestre nemam!obicno to budu oslonci zenskom polu, SESTRA.
Drugarice koje sam imala u osnovnoj, srednja je odvojila i rat....u srednjoj ,rat...sve rasformirao...
I one koje su bile tu , otisle su svojim stazama ,...zalosno...
U srednjoj nisam imala mature, djevojacke veceri nisam imala, jer nisam imala ni svadbe .....i dan danas se zapitam!
Kad je bio red za najbolju drugaricu ocigledno nisam znala ni na kojoj je adresi!!!!!Hahahahah
Al nema veze..........................imam  mnogo poznanica, s kojima razmjenim misljenja.
I super mi je i ovako.

Citam forum...na ringeraji ..najbolji ste

Drage moje...to je tako..to je zivot..Dok sam bila mala ,mama mi je uvijek govorila,Arijana sine..vidjeces kad odrastes i budes imala svoju porodicu...samo su to pravi i iskreni prijatelji.....I stvarno je tako...Kad sam se udala imala sam dosta drugova,drugarica i na kraju se ispostavilo da je jako malo tih pravih prijatelja...Jednostavno se samo od sebe profiltriralo  i doslo na svoje..Meni je najbolji prijatelj moj muz i znam da sam i ja njemu najbolja prijateljica pa samo onda sev ostalo..Naravno tu je i moja mam,za koju sam kao mala mislila da joj niko ne valja....I eto,stvarno je tako

e drage moje stvarno ima mnogo slicnih prica,
ja imam drugaricu koju znam od kad znam i za sebe, znaci cijeli zivot, cijeli zivot se druzimo i uvijek smo u kontaktu, nekad se desi da ne mozemo da se vidimo zbog obaveza jedno vrijeme ali to jako brzo nadoknadimo, ona mi je bila i kuma na vjencanju i uvijek me je podrzavala u svemu i pomagala kad mi je trebalo, kao i ja njoj. desavalo se naravno kao i kod svih da nekad bude nekih nesporazuma ali to se brzo rijesi jer sve rjesavamo razgovorom i nema toga o cemu ne mozemo pricati,
onda imam jos jednu drugaricu sa kojom se mnogo cesce vidjam nego sa kumom, ona mi je skolska drugarica iz srednje skole i super se slazemo, dosta smo slicne i uvijek smo jedna uz drugu, sa njom sam takodje jako bliska i uvijek mogu da je pitam za pomoc ili savjet kao i ona mene, sad trenutno ona ima tezak period jer se sudi sa bivsim muzem za starateljstvo za sina i naravno ja sam svo vrijeme uz nju.
e imam jos jednu drugaricu sa kojom sam se ranije dosta druzila i sad se vidimo s vremena na vrijeme i u dobrim smo odnosima, ali me pomalo nervira jer ona kao nikad nema vremena da se vidimo, to njeno nema vremena, je pocelo kad se udala i rodila sina, pa dobro ima dijete od godinu dana, razumljivo je da ima manje vremena nego ranije, ali ima i moja sestra dvoje djece i jos milion obaveza pa opet ima vremena za kafu. i to me bas nervira....

a u srednjoj skoli sam imala par "drugarica" koje su mi redovno zabijale  noz u ledja...... naravno sad ne volim ni da ih sretnem na ulici.....

takodje me je razocarala jos jedna prijateljica sa kojom sam se druzila dok sam zivjela u bg, kad sam se vratila u bn stalno smo se cule, ali kako je vrijeme prolazilo samo sam ja bila ta koja salje poruke i javlja se, tako da sam sad i ja prestala, posaljem joj samo poruku za novu godinu i  dosta joj je od mene.

a sta sve ja napisa!

_____________________________

Nekad davno imala sam sve,
i mislila da je zauvijek.
Nicija nije do zore sjala
jednom si samo naivna budala
a onda lutas ko bez duse!!!!!!!

ja imam uglavnom poz iskustva.Imam prijateljicu s kojom sam dobra bukvalno čitav život 25 god,i bila mi je kuma,iako ne živi u mom gradu i viđamo se 2 puta godišnje kad se vidimo kao da smo jučer pile kafu.također imam 5 prijateljica s kojima sam od osnovne škole i viđamo se par puta mjesečno što na kafama što da izađemo pa zaglavimo do nekih doba,a imam i par onih s kojima svremena na vrijeme popijem kafu.uglavnom sam sa svima u dobrim odnosima

Jako sam komunikativna osoba i brzo sklapam poznanstva, ali pravih prijateljica imam par za koje mogu reći da bi za mene ruku u vatru stavile kao i ja za njih.......
Interesantno to nisu osobe koje poznajem cijeli život, večinu znam iz bolnice, a sa nekima imam iskreno prijateljstvo, ne viđamo se 24 sata na dan ali smo tu kada je najpotrebnije..... 

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Ma ja imam , dosta tih kojekakvih dogadzaja i dozivljaja , i vecinom kad ih analiziram, sve su te moje drugarice zavrsile u inostranstvu.
U obdanistu se sjecam jedne skojom sam se druzila ...ono ko ringeraja ,..odselila se u Njemacku, kad sam krenula u osnovnu u trecem razredu, najbolja drugarica, s kojoo sam sjedila svo vrijeme u klupi , odeslila se u Beograd.
U Srednjoj, isto tako, vecinom se uputise u bjeli svjet ...
pomislim da sam baksuz.
Kum i kuma , se zabavljali kad su meni bili kumovi, nije proslo mjesec dana , razisli se i danas svako svoju porodicu ima , nisu zajedno....

Ljudi ja sam baksuz po tom pitanju.
Iskreno se nadam da mi i vi necete pobjec.

U ulici kojoj zivim , super se slazem s prijateljicama i sa svima je ono ...fino .Pogotovo sto sam frizer , pa se slazem , stim zenama .
Al , pozelim imati nekoga , da mu se povjerim,.......
cini mi se da je to tesko!