Pozdrav svima,

Možda je malo neobično što muškarac ovdje piše, ali vjerujem da ćete razumjeti kada nastavite čitati. U našem društvu je tabu tema razgovarati o tome da i muškarci mogu biti predmet nasilja u porodici. Naravno, u dosta manjem obimu ali ipak mogu. Moj problem traje vremenski dugo, sa različitim intenzitetima, ali je skoro stalno tu, prisutan. Naime, imam 35 godina, visokoobrazovana sam osoba, odrastao u skladnoj, ne previše imućnoj radničkoj porodici. Otac i majka zanatlije. Ništa mi u životu nije falilo niti sam se ikada osjećao da mi nešto fali. Sam sam se školovao (fakultet) jer roditelji nisu bili u mogućnosti da mi plate studij. Oženio sam se sa suprugom kojoj je otac ugledan ljekar i koji su mnogo materijalno imućnija porodica. Dugo smo se zabavljali i vjenčali smo se nakon par godina. Sada smo već 5 godina u braku. Iako svaka porodica ima svoju priču i svoje probleme, ja sam naučen da se svi problemi mogu rješavati ako postoji obostrana podrška, ako postoji međusobno razumijevanje i tolerancija. Moja supruga je studirala medicinu pa napustila, nakon toga drugi fakultet koji nije privela kraju već je diplomirala na jednom privatnom fakultetu. I to mi je ok, svako se bori u današnjem društvu koliko može. Kada smo se vjenčali, ona je rekla hajmo živjeti u mom stanu (njoj kupio otac) što smo i dogovorili. Ja inače imam nekakvu kuću i ta imovina ima određenu vrijednost. Sada je vrijeme kada bi trebali mijenjati stan pa bi ja to prodao. Roditelji mi žive u svom stanu.
Nedavno smo dobili bebu. Djevojčica. Obožavam je.
Međutim moj odnos sa suprugom (ali dok smo se zabavljali nije bilo uopšte tako) je uvijek bio nekako na granici konflikta što je u posljednjem periodu eskaliralo. Priroda mog posla je bila takva da sam jedan period bio nezaposlen, drugi period opet sa solidnom platom i tako. Supruga sa druge strane se namučila dok je završila fakultet, pa onda dok je našla zaposlenje (koje ne odgovara njenoj struci) pa dok smo dobili bebu nakon par godina braka itd. Kao što sam rekao imali smo uvijek relativno skladan ali nekako na granici konflikta odnos. Radi se o tome da je ona osoba koja je verbalno, a nekada i fizički prilično nagla. Ja sa druge strane nisam taj tip osobe. Ja mogu rješavati probleme i uz sate razgovora, analiziranja bez vrijeđanja.
Razlog zbog kojeg pišem ovdje je taj da sam zaista odlučio da ne mogu više da držim u sebi torturu koju skoro svakodnevno prolazim. Svaki dan već mjesecima ja sam nazivan imenima kao što su idiot, kreten, majmun, nesposobnjaković, pa onda do nacionalističkih izjava jer sam druge nacionalnosti od nje. Supruga je inače nekada ranije, dok je imala slične periode kada je tražila posao, posjećivala psihologa jer je njena agresivnost bila nepodnošljiva. Tada, a i sada ako pokušam bilo šta da obrazložim ona se tuče rukama po glavi. Naravno ja sam okrivljen da filozofiram i ne slušam kada mi ona izdaje naredbe. Te naredbe su tipa: Zatvori prozor u kuhinji do pola, vrata od balkona ostavi skroz, izbaci smeće, zatvori venecijanere na jednom prozoru do pola, na drugim 2/3 itd. Sve do najmanje sitnice. Ako jedno samo malo pogriješim, da prozor bude više otvoren, onda mi se obraća sa „idiote jedan nesposobni, idi kod svojih bijednih roditelja, pa do majku ti je*bem i do grebanja, guranja kada prolazi ako kažem pa dobro nisam sve uspio 100% uraditi, drugi put ću. Nekada ranije je pokušavala i da me udari (to ipak nisam dopuštao). Ja kao što sam rekao nisam takav, trudim se da govorim ono što meni smeta ili treba ali bez vrednovanja njenih postupaka ili nje same, kada joj kažem ne želim da se sa mnom tako razgovara onda nastaje „idi kod majkice svoje, budi bezgrešan kod nje, stoko…“. Nisam bezgrešan čak šta više. Moja majka i roditelji se apsolutno ne miješaju u naš život, ja sam osoba koja je cijeli svoj život sama rješavala svoje probleme i borila se. Danas mi je teško. Svaki dan prolazim kroz psihičko omalovažavanje, podcjenjivanje, a i moje roditelje naziva najpogrdnijim imenima. Inače, oni su do sada 5 puta vidjeli malu koja ima nekoliko mjeseci. Kod moje supruge sve je mjerilo novca. Moj roditelji nisu u prilici da daju kao njeni i odgovor je „kada ne daju nemaju je šta ni vidjeti…“. Jbga. Otac joj je dobar čovjek, pružio sve u životu. Majka nije loša osoba ali joj pruža podršku u svemu. Često kaže i ona ne znam na koga je. Moja supruga se često i na svoju majku tako izdere da žena prosto drhti. Kada ona dolazi gdje smo svi prisutni to je skoro kao u vojsci da se pregleda da nešto neće primjetiti pa se izgalamiti. Ali njima je to već rutina. U raspravi sa mnom, njena majka kaže kako kaže „mora zaštiti svoje dijete“. Jasno mi je. Teško je vrednovati jedan odnos, ali je teško živjeti u okruženju gdje za ama baš svako svoj postupak očekujete nekakvu negativnu ili pogrdnu kvalifikaciju. Ako kažem da nešto trebam uraditi i da mi za to treba 3 sata, odgovor je „kao da je to toliko vau da ti treba tri sata“ (ili sličan odg). Ali vjerujte, tako mi je svaki dan.
U suštini ja sam borac. Da sam malo labilniji psihički bi me uništila, izgubio bi i samopouzdanje, ko zna kako bi se završilo. Ja uvijek mogu reći dosta je, svako sebi, ali na žalost ostaje to malo nevino stvorenje koje onda mora prolaziti svu tu patnju. I tu se krug zatvara. Iako sada to ne pokazuje, znam kada mala odraste da će sigurno biti predmet raznoraznih osuda i kvalifikacija. I kome ja to da kažem, kako da utičem na to? Morao bi non-stop pratiti njen rast, konsultovati se u vrtiću sa odgajateljicama, u školi sa pedagozima…A naše društvo uvijek kaže, prvo je majka pa tek onda otac. I ok mi je, majka je najpotrebnija u ovoj fazi, ali kako reći da i majka nekada griješi?
Nisam bezgrešan, bez daljnjeg ali nisam ni konfliktan niti psihički nasrćem na nju. Ako kažem da mi je nešto problem ili to ne želim, ili ne želim da se tako prema meni odnosi, odgovor počinje najpogrdnijim imenima pa do „znaš li ti kako je meni, radim posao koji ne volim, mala plata, auta vani prolaze i bude dijete nemamo veći stan itd, i to sve zato što ti roditelji nisu ništa stvorili što si ti nesposoban itd…“

Prosto čovjek ne zna kako da se postavi. Prosto ne znam koji korak da poduzmem. Svaki dan mi je na pameti ta naša mala beba, nije ona kriva ali na njoj se lomi sve…I kada bi tražio razvod, ja bi bio kriv jer ostavljam ženu i malo dijete…Ako ostanem, psihički me rastura…

Ne postoji jasan odgovor, to znam, ali uvijek postoji dobar savjet, iskustvo koje neko može dati…

Hvala…

Vecina nas/ muskaraca ili zena prolazi slicno..kod svakoga ima nekih nesuglasica

u tvom slucaju je zena u pitanju....po ovome sto si napisao ja bih popricala sa njom otvoreno..da prestane vriejdati omalozavati ili razvod( bolje i zdrav razvod nego bolestan zivot)

a koliko si skuzio ako si citao forum uglavnom ne valjaju roditelji od muza

sveki je uvijek kriva za sve...tako i cinjenica sto tvoji ne vidjaju djete nije novost..to je izgleda hit

u svakom slucaju sretno..javice se jos koja zenica da da savjet...

< Poruku je uredio salmy -- 13.6.2015 11:21:52 >

Ja se ne bih slozila da vecina nas prolazi.nesto slicno... Nesuglasice da, rasprave da, cak i svadje, ali ovo psiholosko zlostavljanje ne... Svjestan si i ti da to nije normalno ponasanje ali eto, ocito su joj roditelji dozvolili da se tako ponasa, i sad ti placas ceh. Je li ona svjesna da to nije normalno ponasanje, da vecina ljudi to ne radi? Kazes isla.je vec psihologu...mozes li predloziti da odete zajedno na savjetovanje, kao par? Ja bih s tim pokusala ako.je moguce, da to rijesite ili da se razidjete prije nego.curica postane svjesna vaseg odnosa. Mislim da je za nju gore da to gleda i uci nego da se razidjete na vrijeme (s tim da naravno odrzite odnose i da je vidjas). Naravno, prvo treba pokusati vidjeti da li se moze na neki nacin ovo prevazici. Sretno, bas ti nije lako!

_____________________________

Dum spiro spero

Tipicno psihicko zlostavljanje.
Pokusajte prvo u porodicno savjetovaliste.
Malo cujem ovakvih slucajeva. No ima ih dosta ali se vise govori o muskarcima zlostavljacima I neduznim zenama a rijetko se spominju situacije gdje su muzevi izlozeni slicnim torturama. Zao mi je. Tebe prvo, vase dijete posebno.
Njoj treba strucna pomoc. Koliko shvatih odavno je takva a posebno nakon dolaska bebe. Mozda je drma postporodjajna depresija, ima neko veliko nezadovoljstvo u sebi.....psiholog, bracni savjetnik, otvoren razgivor sa njom da tako vise ne ide, da to nicemu ne vodi. Ispasta dijete, ispastas ti, vas brak. Nema potrebe tonuti dublje. Pomoc strucnih lica pa i razvod ako treb. Nadam se da cete uspjeti prevazici probleme koji vas razdiru onako kako je za sviju najbolje. Sretno.


_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

tvojoj supruzi definitivno treba stručna pomoć. žene kada su djeca mala često prolaze kroz razne krize jer su umorne, nezadovoljne sobom, životom ali ovo što si ti napisao prelazi sve granice. tu je problem, prije svega, poštovanje. nazivanje pogrdnim imenima bilo koga je krajnje nepristojno a bračnog druga je nepoštovanje.
pokušaj vidjeti sa suprugom da potraži stručnu pomoć jer joj je neophodna.
a ti, pa pokušaj i ti malo čvršći biti. možda će pomoći. povisi i ti malo ton kada krene vrijeđanje. ne kažem ti da urlaš po kući ali evidentno je da od smirivanja i analiziranja nemaš ništa. povisi ton, reci joj da prestane iste sekunde jer i ti znaš zagalamiti ali da iz poštovanja prema njoj nećeš.

_____________________________

Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!

[Sadržaj poruke je obrisan]

Evo juce par momenata. Pitam je kada cemo kod mojih, kaze "isli smo prosli petak jer si bio dobar prema meni, a kada opet budes dobar ici cemo". Sinoc sam rekao da ne zelim vise da se tako ponasa, iako radim na tome da rijesim stambeno pitanje, da cu to sve dobro preispitati. Sledece sto cujem je "sigurno te je majkca nagovorila na sve to, nasla ti neku, rekli su meni on kada dodje do para on ce tebe ostaviti nece mu trebati vise tvoja porodica". Onda nazove svoje i kaze je li vidite vi sa kim ja zivim, rekla sam vam kakav je", place im preko tel itd...
Jutros presvlaci malu i prica "nas ce tata ostaviti, da znas, nece da zivi vise sa nama, sigurno ima negdje neku drugu zenu i hoce sa njom drugu bebu".
Kazem joj, mozda nisam na vrijeme obezbijedio stan, trudim se, ali ti imas pravo da mi kazes da ne zelis zivjeti sa mnom jer nisam uradio to i to, da nisam materijalno dovoljno obezbijedio, da cemo napraviti pauzu, sve je to legitimno, ali nemas pravo da me zlostavljas da pocnem da drhtim, ali dzaba.

Prosto me razdire sve to, pokusacu se raspitati koji su mi pravni koraci, da li prvo u Centar za socijalni rad, pa traziti savjet da li zajedno na terapiju pa ako ne uspije, pa da imam argumente...

jedan covjek...
bas ti nije lako.
po meni je tvoja zena slucaj za psihijatra(bez ljutnje).
pored agresivnosti iz tvog zadnjeg posta zakljucujem da je i paranoicna.

najbolje bi bilo da se javi doktoru..pa i ako je to njeno stanje klinicko nije ni cudo sto se tako ponasa....mozda radi svoje bolesti stvari rezonuje kako nebi trebalo.


ako nije....onda njoj treba dobra lekcija iz lijepog ponasanja.
meni te je zaista zao i ne mogu da shvatim kolika je velicina tvoje ljubavi prema njoj kada to tako trpis. ja bih to rijesila momentalno.nije niko vrijedan tebe ni bilo koga .zivot je samo jedan i steta bi bilo provesti ga u svakodnevnim maltretiranjima.
ne znam.....kako god odlucis sretno.....ali ja to nebi trpila ni po cijenu djeteta.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Moj ti je savjet da nju nekako nagovoris da ode potraziti strucnu pomoc.
Nije ni tebe mama rodila da se neko izivljava na tebi. I na kraju i tebi ce trebati strucna pomoc da dodjes sebi.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Koliko god ti se cinilo da joj njena porodica drzi stranu, mislim da ih moras upoznati sa ozbiljnoscu situacije u vezi s njenim zdravstvenim stanjem, jer se ne ponasa kao zdrava i stabilna osoba.
I reci im, koliko god oni ne zele u to da vjeruju, svojim necinjenjem i zabadanjem glave u pijesak samo ce njoj nastetiti.

_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

misljenja nam se razmimoilaze totalno...
meni k*** nije toliko vazna....niti mi predstavlja temelj veze i braka.
ipak je brak nesto dublje i tananije od svakodnevnog talacenja.
ali to je moje misljenje naravno

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

hebes k*** nje ima na svakom koraku...
ono drugo je tesko naci

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Ma dajte...molim vas...
Ko ce takvu zenu povaliti?!
Kakva je psihoza i u seksu ce ga omalovazavati, upucivati de tamo de vamo, idiote kako ne znas...Ko moze imati libido u takvoj sitaciji?

Ona je zrela za dobre terapije i namaza(ako je Muslimanka).


Nego ti, druze, malo otvoreno sa njom popricaj!
Otvori joj oci kako se ponasa, kako se osjecas zbog toga, da ste dosli do tacke kad se promjene moraju desiti i samo od nje zavisi gdje cete zavrsiti.
Ona se moze promjeniti,ako zeli, ali isto tako, ako nece, nemas ti tu sta traziti.

Sretno vam i zelim ti svako dobro.