Po prvi put pisem na bilo kojem forumu uopste, ali propratila sam malo kako ide pa cu pokusati najkrace napisati svoj problem. Zivim sa partnerom skoro dvije godine, nismo vjencani, nemamo djece. On je bio prije ozenjen i ima dijete iz prvog braka. Ima privatnu firmu u kojoj njegova bivsa zena jos uvijek radi. Ja sam to sve znala kada sam dosla i nije mi smetalo, jer ne postoji vise nista medju njima odavno. Mislila sam da cu tu moci napredovati uz njeg i da cemo zivjeti kao normalni ljudi, i imati jedan normalan zivot. Ali on je mene "zatvorio"u stan, ne dozvoljava mi da radim kod njeg zbog situacije koju sam vec spomenula, kao zbog naroda to nije uredu da mu bivsa zena radi sa buducom itd. Isto tako se buni kada ga molim da mi nadje neki drugi posao, kaze da sam smijesna jer on to nikada ne bi dozvolio. Sa prijateljicama sam se udaljila jer je njemu smetalo da ja izlazim po kafama i ovim rijecima mi je to govorio "moja >zena< nece hodati po kaficima i ispijati kafe bez mene". Tako da vecinu vremena sjedim sama u stanu dok on radi i iskreno gotov sam poludila, mladja sam osoba i ne znam sta da radim, mislila sam da ce se promjeniti i da cemo skupa stvarati jedan normalan zivot al ne ide na bolje nikako. Da nespominjem da on izlazi skoro svake sedmice i ostaje sa drustvom do 5-6 ujutro, kaze da se jedino tako rastereti od svih obaveza. Kada je sve kako on trazi onda je sav fin, njezan i pazljiv dok je tu samnom al to je rijetko jer zaista puno radi. Ja sam se vec pretvorila u jako mrzovoljnu osobu i osjetim da zivot prolazi pored mene, a ja ga samo gledam. Zelim nesto poduzeti a bojim se da ne napravim gresku. Nisam nikad prije zivjela ni skim, mislila sam da je to normalno dok se dvoje neodluce na korak dalje. Ali u mojoj sredini svi su vec poceli pricat da sam se udala i sad me boli sve to, ne znam sta da radim. Znam samo to da sam jako nesretna trenutno. Molim vas za koji iskren savjet. Unaprijed zahvalna.

lijepo odeš svojim poslom ngdje gdje ćeš biti sretna, jer sa njim očito nisi sretna.
šta te drži s njim? koliko se može iz posta skontati jedino to što je on ponekad, kad je baš nagodan, fin prema tebi i romantičan.

lijepo kažeš mlada si, život je pred tobom. nemoj trošiti život pokušavajući promijeniti druge. mijenjaj sebe. počni tako što ćes sebe staviti na prvo mjesto i otići


_____________________________

mrvica 22.9.2009.
mravić 4.6.2012.
ako ih ne čujem... u zijanu su garant

Draga belisima i sama kazes da osjecas da zivot prolazi pored, a nazalost zivot je jedan i treba ga pokusati sto bolje iskoristiti... Bitno je da shvatis da imas kao i svi pravo na srecu, na trenutke s prijateljicama, na posao ako ga zelis. I nitko ti to pravo ne moze i ne smije oduzeti. Moj savjet je da sjednes sa vojim momkom i otvoris sve karte na stol, tj. da mu kazes svoje zelje i potrebe. Da kazes sve sto ti lezi na dusi ili ako ti je tako lakse napises na papir. Ako se i dalje bude ponasao tako kao sada, nije vrijedan ni tebe ni tvog vremena ni tvog zivota. Mozda je tesko za prihvatiti, ali istina nekada zna da boli i bude okrutna. Sretno ti i javi se

< Poruku je uredio sporty mamaa -- 17.11.2011 16:15:25 >

hvala vam sto ste odgovorili na temu, jer sam trenutno jako rastresena. Ne znam sta me drzi, bojim se trenutno zivota, sve sam izgubila zbog njeg, ni mamu nisam htjela poslusat kada mi je govorila da ne uradim ovo prije dvije godine. Iskreno sad me sramota svega.

polako, smiri se, dobro razmisli, razgovaraj s njim, reci mu otvoreno i direktno sta ti zelis , sta te cini nesretnom
citajuci tvoj post par sam puta pomislila kako neko moze tako zivjeti, mene da neko zatvori tacno bih izludila, a posebno jer taj tvoj hoda i izlazi,a eto ti ne mozes, bas je pametan , ja iskreno volim da znam da mogu gdje i kad god hocu, da imam slobodu inace ne bih mogla funkcionisati, nisam nikada mm pitala mogu li negdje,ispricam mu naravno gdje idem i to je to, al od njega da trazim dopustenje,taman posla

ne brini se mama će te primiti




_____________________________

mrvica 22.9.2009.
mravić 4.6.2012.
ako ih ne čujem... u zijanu su garant

Draga belissima, zao mi je sto cujem da otovren razgovor sa tvojim partnerom nije urodio plodom. Nazalost, mislim da taj "partnerski" odnos vise nije najbolje rjesenje za tebe. Ja iskreno mislim da je to sto on tebi radi psihicko zlostavljanje, jer te on namjerno i svjesno izolira i cuva u zlatnom kavezu, dok on s druge strane ima sva prava normalnog covjeka: radi, izlazi, zivi zivot. I sama si lijepo rekla da gledas kako zivot prolazi. Nemoj vise samo sjediti i gledati, reci tom covjeku: dovidjenja i postani aktivni sudionik svog zivota. A ukoliko se plasis eventualne sramote i osudjianja okoline, mogu te osudjivati samo malogradjani koji nemaju pametnijih stvari u zivotu nego da raspravljaju ko je s kim zivio i ko ne zivi vise zajedno. Ne brini se, oni ce tu temu brzo prezvakati i zaboraviti na nju. A ti zivi svoj zivot! Sretno!