Evo me.
dok sam bila djevojka nisam htjela da skontam da sve što je mama zabranjivala, i ograničavala, ma kako se to meni tada loše činilo, kao atak na moju ličnost i moje postojanje, iz današnjeg ugla, smatram da je u 99 % slučajeva bila u pravu.
Kada gledam svoju kikicu, i dok razmišljam o našim odnosima za 5,10,20, godina, mislim da ništa drugačiji neće biti, nego što sam imala ja sa svojom mamom.

Bitno je samo kakav pristup imamo prema svojoj djeci, i da li ćemo naći način i momenat kada nešto reći, dopustiti ili zabraniti.

Odkako sam postala majka, moj odnos se sa mojom mamom okrenuo za 360 stepeni.
Tek sada razumijem kako je biti mama, i žao mi je što to prije nisam mogla shvatiti, ali valjda je taj sukob generacija nešto što se u datom momentu teško može prihvatiti i premostiti.

< Poruku je uredio dina RR -- 20.4.2008 15:50:47 >

Stalno sam se pitala - pa kako mene moja mama ne razumije kada ja razumijem i shvatam nju, njene postupke i shvatanja.
Daj bože da mene moja djeca razumiju i nadam se da neću ponavljati greške svojih roditelja.
Ništa me nije toliko promijenilo ni godine ni udaja ni promjena života koliko porod
mama me i danas nervira i ne slažemo se u svemu, ali se sasvim drugačije ponašam prema njoj. Blaža sam puno u reakcijama i bliskije se osjećam prema njoj i znam šta znači kada mi stavi ruku na rame i znam da joj se uvijek mogu obratiti za pomoć ma šta ona mislila ili rekla u vezi s nečim.
Znam da će uvijek biti tu za mene.
Isto tako znam da još moram raditi na sebi i svom odnosu sa njom iako bih je nekada samo ljubila i ljubila i uz svaki poljubac izgovarala po jedno hvala!

< Poruku je uredio amelaa RR -- 12.9.2008 8:29:46 >

_____________________________

strpljen - spasen

O ovoj temi bi mogla knjigu da napisem. O maminoj neznosti, ljubavi, pozrtvovanosti. Necete mi verovati pre neki dan sanjam miris njnih dragih ruku. Skocila sam iz kreveta i nazvala je samo da joj kazem da je volim i poklopila slusalicu.
Jako mi nedostaje, imam osecaj da je daleko od mene stotinu svetlosnih godina i svaki put kada je nazovem ili ona mene zaboravim da joj kazem nesto jako bitno. Pa je onda lepo zivkam po ceo dan. Nedostaje mi da sedim satim a sa njom i pijem kafu, da joj legnem u krilo da me mazi po kosi..
Necete verovati, rasplakala sam se..
TOLIKO MI NEDOSTAJE DA ME BOOOLIIIII...

to si tako lijepo rekla
porod i majcinstvo me ucinilo jos bliskijom sa mojom mamom jer je tek sad potpuno razumijem.
sreca je pa sam nakon tinejdzerskih dana ostvarila sa mamom blizak odnos pa nemam puno osjecaja kajanja ali ipak osjecam kako joj se nikad ne mogu dovoljno oduziti sto mi je - jednostavno receno - mama.

Ja sam uvek imala jako dobar odnos sa svojom mamom, ali tek sada kada sam ja mama, shvatam koja ljubav i zrtva su potrebni za odgoj jednog deteta..Ona je oduvek bila sve u mome zivotu, i danas kada sam zena, kada imam svoju porodicu, ona zauzima jako bitno mesto..Uvek tako nezna, nenametljiva..tako bliska, srdacna..
MOJA MAMA..

I moj odnos je uvijek bio lijep i nježan sa mojom mamom, ali me je sada stid što ponekad kada mi se nešto nije sviđalo u njenim odlukama, vezane za mene i moj odgoj, sam je posmatrala kao nekog drugog u našoj kući.
A nisam shvatila da to jeste bio drugi, ona druga mama koja se kao lavica bori za mene, moje dobro.

tačno tako
kao lavice
svaka majka

_____________________________

strpljen - spasen

Mama,se u nama rodi tek kad postanemo majke.I sve sto smo starije to cemo vise shvatati i postajati iste kao sto su bile i nase.I uvijek ce nam nedostajati i trebati,u dodiru,poljupcu,njeznosti..kao sto i mi nedostajemo svojoj djeci.Zato,cuvajmo svoje majke,zovite ih,javljajte se,ne ljutite,ne zamjerajte..jer one su mame.Vjerovatno sve znate kako boli kada te tvoje rodeno djete na bilo koji nacin povrijedi..zato..NEK NAM ZIVE MAME

zamislite samo koliko su one morale da pretrpe, ono čega nismo ni svjesne, zbog nas
zato hura za sve mame
i što kaže monia javljajmo im se često, govorimo nježnosti i čuvajmo ih dok su nam tu

_____________________________

strpljen - spasen

Ja da joj se zahvaljujem svaki dan, ne bi bilo dovoljno za sve sto je ucinila. Inace sa mamom nisam kontaktirala celu godinu kada sam se udala i to je najgori period moga zivota. I kada smo se pomirile, niko nije bio srecniji od mene..
Sada zivim za dane koje provedem s njom..

uh
i ja sam se znala ljutiti na svoju mamu
sada me je stid

_____________________________

strpljen - spasen

Ne sjecaj se vec je nazovi i reci nesto lijepo.

Mama hvala ti na svemu sto si nam dala i sto nam jos uvijek dajes.Tek sada kada sam i sama postala mama uvidjam koliko snage,ljubavi i pozrtvovanosti je potrebno.

_____________________________

Adian 01.02.2007

Joj nemojte vise molim vas!!!!Jesam se sad isplakala!!!Moja mama je Bosni,daleko,daleko...volim je vise od svega na svijetu.Svaku noc legnem i probudim se misleci na nju.Dala mi je sve u zivotu.Bila je i ostala najbolja prijateljica.Kad sam se udala prvih mjeseci mislila sam da cemo umrijeti od tuge obadvije.7 dodina je proslo kako ne zivim sa njom i sudbina je htjela da nas razdvoji tako daleko.Svaki dolazak u Bosnu mi je i radost i tuga istovremeno.Citavu godinu zivim za taj mjesec dana.Kad sam dobila djecu malo mi je lakse bilo.To mi je pomoglo da malo postanem jaca i da pokusam da shvatim kako sam sad odrasla i kako pocinje novo razdoblje u mom zivotu tj.majcinstvo.Ne mogu vise pisati....bas sam se rastuzila!!!!Pozdravljam vas puno!!!!

E mile moje vi mene bas rasplakaste, evo sjedim, citam i ne mogu prestati sa placem...suze same teku. Kao da sam tek shvatila koliko mi nedostaje moja mama  Do sada kao da sam se trudila da ne mislim o tome, svaki put kada pomislim na nju i rastuzim se ja to samo blokiram i pocnem misliti na nesto drugo... Kako mi je znala ici na zivce a sada bih dala sve da mogu da joj cujem glas, da je vidim... a kao da je juce bilo a ne prije godinu, 8 mjeseci i evo 1 dan... Ali mi je dargo cuti da volite i postujete svoje mame...I sta jos reci, cuvajte ih i ne propustite priliku da im kazete koliko su vam bitne i koliko ih volite.... Pozz i pusa svima vama i vasim mamama

_____________________________

Naša ljubav Asja je došla 17.07.2008.g :-)

The best thing to spend on your children is TIME...

Ja imam sreću što živim blizu svoje mame.Nemam rijeći da je opišem.Uvijek smo imale super odnos ,nastojala je da nas (sestru imene) uvijek razumije nije bilo onog jaza generacija.Ne mogu da se sjetim da li smo se ikada zakaćile oko nečega.Uvijek ima prave rijeći i savjete.Uvijek smo bile vezane a pogotovo otkad mi je umro otac (na njegovu 3-godišnjicu rodila sam cuicu) .Svaki dan se vidimo a obavezno još par puta čujemo telefonom.I ovim putem joj se zahvaljujem za sve što je ućinila i što ćini za mene i moju porodicu.

_____________________________

cuica

Jooooj i mene ste bas rastuzile, ali najgore mi je sto sam na poslu, pa ne mogu reagovati, ali bih plakala iz sveg glasa
Ja sto sam starija sve vise mislim na moje roditelje, i kad god pocnem da razmisljam o njima place mi se koliko su oni uradili za mene i sta su sve prosli u zivotu za moju dobrobit. I grize me savjest da li cu ja to njima uspeti vratiti ikad  i sto sam ponekad gruba i sto ne znam da pokazem zahvalnost i osjecaje.
Najgore je sto s njima ne zivim vec 7 godina i puno smo udaljeni. ali sam i dalje vezana za njih i oni znaju kako disem.
Narocito sad kad sam udata i kad cekam bebu, hvale mi i mislim na mamu, i kao sto vi kazete pocinem da je razumem. Jer kad si mlad i lud, svi njeni savjeti ti se cine dosadni.
Joj ne znam, tako bih voljela da nekako nadoknadim izgubljeno vreme sa njom, da budem pazljivija i njeznija, da je vise slusam, da vise razgovaramo i boli me sto ne znam da li cu to uspeti.
Kad se samo sjetim koliko je plakala kad sam joj rekla da se udajem, a meni nije bilo jasno sto place.
Sad mi je dan tuzan i nikakav, ali pokusacu da mislim na lijepe stvari, da ako Bog da ima jos puno dana za nasa druzenja i da pravi momenti tek dolaze.
I mislim da svim mamama treba dati medalju za sve sto cine za djecu.

pusa


_____________________________

Jedan osmijeh mijenja sve:-)

Lokica 17.05.2008.
Gugutka 20.10. 2011.

MAMA!!!
Ja sam imala ludu sreću da sam odrastala u izuzetno harmoničnoj porodici, a naravno, najveća zasluga za to pripada mojoj mami. Ona mi je bila i još uvijek jeste najveća podrška u životu, rame za plakanje i zagrljaj za radost, svaki put, svaki korak tokom životne staze. Njena nevjerovatna snaga i blagost, svemir ljubavi, kao i životna mudrost su neiscrpno bogatstvo koje nesebično daje meni i mom bratu.
Neizmjerno sam sretna da j imm tu čast da je imam za majku. Ipak, svu njenu vrijednost sam spoznala tek kada sam se odselila 320 km daleko od nje kako bih studirala, a gdje i sada živim. Nedostaje mi svaki dan, tako bih voljela popiti kaficu s njom, ispričati se o značajnim i beznačajnim stvarima. Jedva čekam Bajram, odoh kući, u njen zagrljaj.

I ja imam divnu majku, koja me i danas mazi, pazi i koja mi je dobar drug. Nije za mene jos ispuhala fraza da je majka najbolji prijatelj, jer to stvarno jeste. Iako smo u istom gradu, pola sata jedna od druge a meni je to nekada tako daleko.

MAMA VOLIM TE DO NEBA I JOS DALJE

A da ne budem sebicna i otac ima svoje mjesto naravno. Pa sada kako su stariji djeluju mi vise zaljubljeno bas ko djecica.
Hvala Bogu ko ih ima.

Drage moje gdje me nadoste u ovoj temi ja tugujem bas kao i ti travnicanko zbog daljine za mojom mamomvidim je u godini 2 puta i kad krecem od nje svaki put srce hoce da mi pukne od tuge....
svi smo se rasplakali ali mame su vrijedne nasih suza Bog zna koliko one isplacu za nama...

_____________________________

Voli sam sebe pa ce te i drugi voljeti"
(istina ziva)

E suncice kako si to lijepo rekla rasplakala si nas sviju pravi si pjesnik evo ja se pakujem polako pa idem mami za Bajram...pozzzdrav...svima.

_____________________________

Voli sam sebe pa ce te i drugi voljeti"
(istina ziva)

Ah,majke su majke.Dovoljno je reci majka i sve je receno.

Uh, kako sam juce bila tuzna,zbog mame...Jako mi je nedostajala.Ma ona meni stalno nedostaje i treba.Ostala sam je zeljna....

Ja svoju mamu zovem svaki dan, zato ima astronomske racune za telefon. Ali to mi nimalo ne smeta..Inace se zadnjih dana uopste ne oseca dobro, a vec 28 godina zivi bez jednog plucnog krila i sa visokim pritiskom.
Neki dan sam slusala pesmu od Tome Zdravkovica "Cekaj me" i plakala sam kao godina. Moj najveci strah u zivotu je da ce neko jednog dana nazvati i reci da nje vise nema..
Neka mi je Bog dragi pozivi jos sto godina, tako neznu i milu..
MAMA , VOLIM TE..

Rasplakala sam se