Mlada sam, udata, žena... Volim ga, da, volim mnogo svog muža. Ali da li samo moja ljubav prema njemu može da me usreći, nas oboje, iskreno? Ne želim reći da on mene ne voli, ali osjećam da me ne čuje. Ja sam mlada žena, željna nježnosti, pažnje, ali one iskrene. Željna da me privije uz grudi, a ništa ne pita kad mi je teško, da me pomazi usput i slično tome.. Krhka sam i željna toga svega. Da, predstavljam se: ja sam heroj u kući, neko ko se trudi da nikom ništa ne nedostaje, raspoređujem budžet i trudim se da sve držim pod kontrolom, a dubina moje duše odaje krhkost i sve veću potrebu da to neko cijeni i prepozna. Da, on, baš on. Ne mogu reći da ne dobijam poljupce i zagrljaje, ima toga, ali kod njega se to sve svodi na neki tip zafrkancije, nekih nadimaka upućenih meni kao da sam mu jaran, a ne žena željna nježnosti. Ne sjećam se kad je sam inicirao onaj čin među nama, uvijek sam to ja, a i sam taj čin počne i završi u nekom zezanju i njemu očito nije do toga skoro pa nikad jer sam uvijek ta koja to inicira kao nešto što je potrebno meni. A on hladan, mislim da sam samo jednom ili dva puta vidjela u njemu to želju za 5 godina braka. Te zafrkancije i suviše previše mi udara u glavu polahko i pored svega toga postajem prazna u duši. Treba mi muškarac i neko ko će me pomaziti iskreno, u čijim očima ću vidjeti tu toplinu i ljubav, strast, treba mi da me obraduje nekim sitnim iznenađenjem, da jednostavno pokaže da zna da postojim i da misli na mene, a ne da sve to moram čitati iz zafrkancija, iz činova ljubavi koje sama iniciram. .. Jesam, rekla sam mu to i često mu kažem da mi treba iskrena nježnost i dobijem odgovor, opet kroz zafrkanciju, da će on meni pružiti sve i da mi pruža, da je nježnost tu kao i ljubav.. Sve je to kroz neke zafrkanstske nadimke i riječi. Opet izostane ono nježno i iskreno.. Da li kao žena previše tražim, ne znam... Tako sam usamljena i vremenom praznija iako ga kraj sebe imam.. I iako ga mnogo volim.. Svaki puta kada pomislim da on ipak ne osjeća možda ljubav, zažmirim i prepadnem se od boli, povrede, saznanja.. Da li će moj život proći u ovom iščekivanju ili ću postati još krkija i željnija pa se usred toga i slomiti? Da li sam ja rob njegove ljubavi, ustvari svoje potrebe za njegovom ljubavi? Moj me muž ne shvata, to je očito jedina istina. Da li su tome kumovali svi problemi koje smo imali, a koji i sada postoje samo im ne dozvoljavam da isplivaju. Čuvam u sebi, ??? , ne znam. Zajednica je teška i mnogo uticaja ima... Ja sam samo žena i tako mi malo treba, tako malo.. Zašto mu je teško da shvati.. Prazna sam, nervozna, u iščekivanju. A život prolazi.. Plače mi se..

< Poruku je uredio Visnja RR -- 30.6.2014 15:45:40 >

Nadji drugog.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Slobodno se isplači, biće ti lakše.
A i ha prestaneš biti mlada, shvatićeš neke stvari bolje.
Sretno !

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

"To sto te neko ne voli onako kako bi ti htio ne znaci da te ne voli cijelim svojim bicem!"

Ne pravi sebi problem,saber-i oduzmi pa il ostani il produzi dalje!


_____________________________

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može biti čovjek trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom a zemlja obnavlja proljećem.


S~proljeće~ 05.04.2014.
S~zvijezda smijalica~ 06.03.2017

nadji ljubavnika

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Bajke su na drugom katu

salim se naravno...pa iskreno ako nij to to sto si ocekivala sto zelis prizeljkujes razvedi se ili nadji nekoga od koga ces sve to dobiti

Sretno pa kako god odlucis

Sad i meni dodje da placem

< Poruku je uredio Selminja -- 29.6.2014 0:21:56 >

Ti si se men' se cini previse zaljubila u njeg i postala rob njegove ljubavi a jestel puno mladi ?!? kontam da si ti mozda mlada od muza pa imate drugavija gčedanja.... ma ne brini polahko doci ce to sve na svoje valjda

_____________________________

Eldar 01.10.2012.

Sve je to fino i krasno...koji si znak u horoskopu a i on?Ti ocekujes bajku,a on. realni zivot zivi...malo je. to smor. tako zivjeti,msm nije lose ali tesko Bogami...u svakom slucaju sretno!

_____________________________

“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”

ja se ne slažem da ona očekuje bajku
čuj bajku?
to što ona želi je sasvim normalno

ni ja nikad ne bi pristala na manje


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

< Poruku je uredio veeseelaa -- 29.6.2014 8:58:09 >

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Slažem se .

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

I ja vjerujem da ne tražim ništa što nije sasvim normalno. Zato sam ovo i nazvala svojom ispovijesti. Jer ja mu govorim šta mi treba, šta je to što želim od njega, ali kao da govorim zidu.. To nije ljubav, mislim, ne znam.. U nekoliko zadnjih dana mi je nekako i čudan. Uvijek ima puno posla, a rijetko kad ima šta da mi ispriča. Više mi ne govori ni kad ga neko nazove ko ga je nazvao, sve nekako odvija mimo mene. A ja imam osjećaj da se borim sa duhom samo da nešto postignem. I padam, u depresiju. Možda ima i drugu. Ko zna..

Draga Anonimna,
kad sam pročitala tvoj prvi post odisao mi je potrebom za ljubavi i nježnosti. I sama sam znala isto osjećati jer ni mm nije tip koji će pokazivati osjećanja, isto se često zeza i zove me blesavim nadimcima. Nekad na početku braka mi je to znalo smetati, sad više ne.Ili sam ja postala sigurnija i samopouzdanija ili sam shvatila da me on voli na svoj način, a ne na način na koji ja ili neko drugi misli da treba. I osjećam se voljenom i željenom bez obzira što mi ne govori svaki dan cico, maco, ljubavi...
Drugi tvoj post mi odiše velikom nesigurnošću i nedostatkom samopouzdanja koji vodi ka ansioznosti (aman, jesam ga psihološki poredala ).
Ti sad u glavi kreiraš nove scenarije, vjerovatno neosnovane: te vara me, te krije nešto od mene....
malo sagledaj lijepe stvari koje tm radi za tebe (vjerujem da ih ima mnogo), a ne samo taj "nedostatak" maženja i tepanja.

_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)

Ne trazis previse.
To sto trazis je strastveni brak.
Meni je to, zapravo, brak.
Imam djecu da nevino izmazim, imam brata i oca da imam tu cvrstu musku ruku i oslonac, mamu sa savjete i podrsku...a njega za sve to= da se uz njega osjecam zenstvenom(da ne kazem neku vulgarnu rijec )
Savjeta ti nemam.
Mozes s njim pricati.
Mozes ga svaki dan zavoditi, da mu probudis muskost.
Mozes se okrenuti sebi pa da ga tako indirektno zainteresujes za sebe.
Mozes ga ostaviti.
Mozes ga prevariti.
Na tebi je.

< Poruku je uredio Pahuljicaa -- 30.6.2014 10:31:19 >

Evo recimo do svega napisanog mene rpivukao ovaj dio tvoje isposvjesti...
Ti si heroj???Radiš sve ono što rade i drugi...a očekuješ pijedastal jer zaboga ti si heroj...
Od toga kreće tvoj problem...smatraš da zaslzžuješ divljenje za obavljanje životnog normalnoga posla...smatrajući sebe posebnom očekuješ posbeni tretman...

Očito čovjek smatra da to što radiš je normalno i ponaša se noramlano...
za njega normalno, on je takav...
ako nekoga voliš onda ga voliš na način na koji on to pokazuje...

U 5 godina braka jednom iliu dva puta on s eponašao kako ti hoćeš...
Znači ovo nije nešto novo za njega u ponšanju...takav je, bio ti je takav i dok ste se zabvalajli...
sad je vrijeme da sazrijete u tom braku...
ili da sebi priznaš da brak nije ono što si ti zamišljala i da si pogriješila u izboru...a onda mi nije jasno kako ga voliš, svom dušom i tijelom...ako on nije ono što si željela...
kako si ga uopće zavoljela ako 5 godina samo jednom il dva puta bilo je po tvom kontu...

Ne znam gdje griješiš, nije mi jasan nikako taj tvoj ''ton'' potrebe od nekoga ko nikada nije bio takav...
Ti si heroj, preuzela si na sebe toliko toga a onda tražiš muškarca da te zagrli, zaštiti...da malo popustiš u ulozi heroja, možda si i ti previše superiorna nasprem njega pa njega to povlači u zemlju zezancije i to je njegov način superiornosti...
Razmisli gdje ste se izgubili...i nađi sebi posla nekoga ...eto dolaziš u fazu možda ima drugu, a on takava svih 5 godina...
pa onda sebe predstavljaš herojem a on trebao bi biti veći muškarac...
znaš to nije lijepo ni čuti meni trećem nepoznatom licu a kamoli da ti njmu tako predtavljaš komletnu situaciju...

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Da, jesam hanady ali ne heroj, nego prije rob, jer on ima samo svoj posao i to mu je pogotovo u zadnje vrijeme jedina briga i okupacija. Dok ja imam i svoj posao, kao i on, imam dijete s kojim tri puta više vremena provodim i brinem o njegovim potrebama, a mom mužu je sat vremena nekad dovoljno. I kad je kući sve je na meni. Drugo, finansije i ostale troškove moram da raspoređujem ja i molim muža da bar manje goriva bezpotrebno troši da bismo nešto mogli i uštedjeti. U svemu tome što ja tražim je samo malo pažnje a on se, kako sada vidim, opustio i uživa u tome, moje potrebe je potpuno zaboravio. Kako Hanady to ja tražim pijadestal? Vjerovatno sam sama kriva za sve ovo. Ja ne znam kada sam poslije posla legla da odmorim, on to svaki dan radi. i sl.. Ne sjećam se kad mi je prišao muževno da vodimo ljubav, kad je rekao da sami negdje izađemo. Njemu se jednostavno uvijek spava. Samo sam negdje morala a otvorim dušu možda se potajno nadajući da će neko reći neku riječ koja će mi dati ideju kako dalje.

Sve što si napala je život svih nas...
mogu da rpičaju bajkice mnogi al to što ti pišeš je život...
Izvini ja ne spavam ni noću a danju kad zaspem sutra se desi promjena godišnejga doba...
pa se ne smatram ni herojem, niti da šta posbeno radim...sve to radim jer ja tako hoću...
podjela poslova i obaveza se u startu dešava...
sve ovisi ko ima kakav posao, koliko mu vrmena anage i fizičke i psihičke odnosi...
nije isto moj posao u ofisu od 8 sati i posao mog supruga gdje se brine o životima ljudi....
ja se domaram nakon posla igrajući se sa djecom, on se odmara koseći livadu pokođenu već...
ja sam to tako postavila u startu i ne rbine me i ako nastavi...
al kad se pogubimo nađemo se na pola puta...
nit se ja hvalim, ja sve radim...nit on govori da je umoran...ispalim djecu i opeletem...jedna vikedn u tri mjeseca vrati me na medeni mjesec...
nemoj život da prihvataš kao to je tako...on je kriv...ja sma tužna, on okupiran poslom ja sve drugo radim, on se zeza a ja patim...
pa hebem ti miša jesil ti ženska il nisi...
zahebi tu ulogu žrtve to niko nikom nije kao plus upiso...
i naše su matere živjele i deverale pa daj Bože da nam na um padne da im kažemo ''svaka ti mati čast'' jok nego kod nas to biva nešat posbeno
pusti žrtvenih jagnjića...
zadaj se i mjenjaj i nađite se...
brak vam je mlad, dijete je malo, finansije kuburate...kad si heroj i sve možeš da poslažež mimo kreveta onda se zadaja pa heroj budi u krevetu...
eto on nije heroj, nije ništa uradio kako treba niti radi...pa nauči ga, imaš fore...
a ja ti garantujem, ruku u vatru staviti mogu da za dvije godine dok ti djetetu bude 5 godina sve će biti drugačije....



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Mislim da nije u redu pisati šta je život a šta nije. Isto tako brak nije dobar brak ako će postati dobar tek kad budem starija i mudrija. Svi smo različiti i težimo različitim stvarima u životu. Mi se mijenjamo, brak se mijenja, ali neke stvari su temelj, a to su po meni ljubav, povjerenje, i poštovanje, uvažavanje tuđih potreba. Kompromis je osnov svega.
Anonimna ima pravo da želi sve ovo što želi. Nekome je to previše, nekome nije. Ono što npr. Hanady smatra životom i svakodnevnicom neko drugi ne mora i to ga ne čini razmaženim i nezrelim.
Ja radije neću dijeliti savjete nego ih dijeliti tako da se neko osjeća glupo jer misli i osjeća na određeni način.

_____________________________

18.02.2014. Mali Princ

I dva-tri osmijeha tiha i prosta... Sve je to ponekad tako malo, sve je to, vidjet ćeš, sasvim dosta :)

žena je pet godina u braku...
to je isti tip s akojim se zabvaljala...voli ga svim srcem i dušom...
i sad se smatra herojem sad robom...
nego šta nego je to život...
voli ga, voli ga garant sa razlogom...i rekoh joj da se nađu na pola puta...
možda i njemu smeta njena uloga žrtve pa se zeza i tako frajer balansira...
svako može svoju svakodnevnicu da pormjeni ako to želi...i to sma joj rekla...
ne znam što bi se osjećala glupo smao treba život da uzme u ruke a jok da pati...bude žrtva nečemu čemu ne treba...
vrijeme leti...ono što je danas bilo sutra biti neće, nikada neće biti mlađa nego danas ...ako nije dobra svajet da svoj život za ''muda'' ufati...e onda stavrno ne znam šta je...




_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

A moram i ovo reći jer uvijek nailazimo na to da smo se sa takvim osobama i zabavljali i prije smo trebali znati šta ne ide. Brak i zabavljanje su dva različita pojma i situacije. Brak se odvija pod skroz drugačijim okolnostima u odnosu na zabavljanje kad si slijep i zaljubljen i kad se i partner predstavlja u najboljem svijetlu. Naravno, ima tu i stvari koje se mogu primijetiti i tada, ali uglavnom ih tada ne vidimo, dok ne počnemo suživot.. A za voljenu osobu se sve, ne da može, nego želi uraditi.. Čuti ju je sasvim dovoljno.

Istina al do nečega si u taj brak stupila...neka ljubavb golema te odvela u njega
Ledenice slabo da su nas smuntale pred oltar...
otopi...opet...zabvaljanje ili brak otapanje je isto

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

[Sadržaj poruke je obrisan]

Uhvati život za muda i nije baš najkonkretniji savjet, već po meni samo rečenica iz čijeg se konteksta može svašta izvući.
Kako bilo, nisam se javila da bih odgovarala na postove drugih, to se desilo jer se nisam mogla suzdržati. Žene neka savjetuju a Anonimna će iz svega toga izvući ono što joj najbolje odgovara.
Po meni, razgovor je najbolja metoda, ti kažeš da si to već pokušala i nije uspjelo. Pokušaj sebi naći neku "zanimaciju", izađi sa prijateljicama na kafu, u kupovinu, idi sama u šetnju, čitaj knjige, ispuni sebi život na taj način da on ima šta da te pita, ako mu već tvoje svakodnevne aktivnosti i posvećenost porodici nisu dovoljni. Imaj svoj mali svijet i mimo njega, odmah ćeš ti biti zadovoljnija sobom, što se na ženi odmah vidi. Možda ćeš na taj način i njega zainteresovati, a možda ćeš tada prihvatiti njega takav kakav jeste jer ćeš sama sebe znati usrećiti. Vjerovatno zvuči otrcano, ali promjena treba krenuti od tebe. Kad zahtjevaš od druge osobe da se promijeni, ona to doživi kao napad, ali kad ti svojim ponašanjem potakneš tu promjenu, onda je to manje napadno i lično.
vaš problem je vjerovatno mnogo dublji od ovog što si ti napisala i naravno da postoji i ona druga strana priče. U svakom slučaju, moj ej savjet da počneš od sebe, kad sebe usrećiš biće ti lakše i ako ostaneš s njim i ako ga napustiš. Sretno!

_____________________________

18.02.2014. Mali Princ

I dva-tri osmijeha tiha i prosta... Sve je to ponekad tako malo, sve je to, vidjet ćeš, sasvim dosta :)

Pa ne pokazuju svi ljubav na isti način. Ako me ne mazika i ne ljupka svakih 5 minuta, ne znači da me ne voli.

_____________________________

Ubuntu! (ja sam zato što mi jesmo)