Blago tebi, kod mene je suprotno.
Bivši šef, je bi predivna osoba i veliki radnik, koji kada je dobio unapređenje postavio za šefa trojicu nesposobnjakovica, a on sam je postao katastrofa-sušta suprotnost onog izuzetnog čovjeka.

Daj Bože, ali mislim da je ispravna ona narodna:"daj čovjeku vlast u ruke, i vidjet ćeš kakav je".

Ja sam imala sreću pa mi je neposredni rukovodilac jedna divna žena, prijatelj, ali kada je posao u pitanju, opasna je i zahtjeva rad. Pošto se ja slažem sa takvom filozofijom (kad je bal nek je maskenban, a kada se radi-ond zasuči rukave) super se slažemo.
Inače, imala sam i kompleksaša za šefove  i to različitih nivoa obrazovanja i profila, ali to se sve nekako sredi-jer ničija do zore ne gori i hvala Bogu za to !

Pričaj mi o niovu obrazovanja.
Nije mi jasno zašto oni koji trebaju da se bave time, ne preispitaju intelektualnu strukturu svojih uposlenih, odnosno zašto se više ne bave poštovanjem zakonskih osnova prilikom unapređivanja određenih broja ljudi. HAOS.

jer za njih više važi V.I.P. (veze i poznanstva)

Imala bih jedno pitanje... Radim u firmi koja je skoro pa 100% familijarna, imam završen fakultet i otkako sam položila jedan državni ispit, pa sad trebam da polažem za CR, meni se ne dozvoljava pristup šefu finansija, zatvaraju mi se vrata. Da li je to tako normalno, da li ja sebi nešto umišljam ili se i takvo ponašanje zove mobbing?

Mislim da je mobing svaki oblik psihickog zlostavljanja na poslu. Na prethodnom poslu svakodnevno sam bila izlozena mobingu i zeludac mi se okretao od same pomisli na odlazak svako jutro na posao. Ipak, izdrzala sam par godina. Na poslu su svi znali da idem na postdiplomski i mislim da sam zbog toga bila  dodatno opterecena.  Na kraju, nisam vise mogla da trpim i dala sam otkaz. Znam da je drugacije kad nemas stalno zaposlenje, ali imas osjecaj slobode. Sada stalno nesto radim honorarno i imam dosta slobodnog vremena. Od nedavno radim kao profesor u jednoj srednjoj skoli i tek sad vidim da postoje i poslovi u kojima ti niko ne sefuje. Kad udjes u razred, tu si sam svoj gazda. Dobar je to osjecaj. Iako se nemam namjeru dugo zadrzavati u skoli, mislim da ce mi to ostati nezaboravno iskustvo, naravno u pozitivnom smislu.

< Poruku je uredio Mić -- 21.11.2007 21:48:33 >

DA, DA!!!!

Postovi sa srodnih tema: ...umirem od smijeha

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

joj moje drage... kud prije ne znadoh za ovaj forum i za ovu temu... amaaaaaannn sta sam ja sve dozivjela i prosla sa "kolegicom" koja je dosla da radi prije 2 godine u istu firmu i to po baksuzluku u moju kancelariju, zajedno samnom... iza mene je 12 godina radnog staza, vidjela sam dosta, upoznala svakakvog svijeta, vidjela raznoraznih karaktera, ali sto je ovo stvorenje... ma to ne znam ni kako bih definisala... niti kako bih je nazvala... ali hvala Bogu pa sam na porodiljskom, te je ne moram gledati makar ovu godinu dana, a vjerujte mi da kad god pomislim da cu jednog dana se vratiti na posao, prvo mi ona na um padne i odmah mi kroz glavu sine misao da trazim premjestaj na neko drugo radno mjesto, samo da nisam s njom...
sefica mi je zena i po... naravno kao i svaki zaposlenik zna povisiti ton na mene, ali shvatila sam da to ne radi zato sto ona zeli, nego zbog pritiska koji se vrsi na nju s vrha... ali toliko je fer zena, da kad se sve smiri i stisa, uz kahvu mi se svaki put izvine i zamoli da joj halalim, sto naravno ucinim jer znam da nije do nje... kad bih trazila premjestaj na drugo mjesto, bilo bi mi zao ostaviti takvu zenu "samu" s ovom novom, ali Boga mi preca sam sama sebi nego 100 dobrih sefova... ali o tom po tom, imam jos vremena da skontam sta cu i kako cu...

ja sam se susrela sa mobingom i od istog pobjegla prije 3 godine .....
ja sam imala kolegicu na poslu koja je bila totalno otkačila psihički...žena je valjad bila u klimaksu, a ja došla mlađa i obrazovana pa dobijem poziciju koju je ona priželjkivala...al nije imala škole za nju al bome ni iskustva...jao šta mi je radila...a ja sve polako sa njom sve kontam prestat će iapk sam se mjesrila sa činjenicom da je ona duže radila tu, da je starija od mene pa sve iz poštovanja...a ona Bog da mi dušu porsti znala sam poželjet da je ošamarim kad ona svoj jezik pusti na mene...pa sikće sikće bez razloga. sve kolege su joj se smijale, nadređeni je smirivali, opominjali, zahtjevali da bude obzirnija prema meni al jok...ta odakle god na mene udari...
svako božije jutro sam se plašila susreta sa njom...
a svaki dan po dolasku kući otplačem turu...
i onda sam skontala kad sam sotala trudna sa starijom da bježim...vidim ja trduna a ona još gora...odnio vrag šalu...pa izludit od nje...
tražila premještaj i dobila...bolje radno mjesto...nakon trudničkog pređem tamo...
jao Bože ta i dan danas sikće na mene kako sam ja to mogla a ona nije....
zajedničke kolege naše i sad mi znaju pričati da me sa gorčinom spominje...
oni sve to pirpisuju ljubomir na moje godine, obrazovanje, sposobnost...a meni tuga majkemi....
kad se samo sjetim onih dana i sretanja sa njom svakodnevnih sad mi dođe apaurin da popijem.




_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Izgleda da smo sve imale iskustva sa "takvima "...ali, ja sam stvarno oguglala, svejedno mi, ali doslovno: ako mi kolegice kažu-super si, meni svejedno, ako kažu-veze ti nemaš, meni opet svejedno...u sebi pomislim ...i blago se (pomalo provokativno) nasmiješim...kad osjete da te ne dodiruje-tad te i popuste...znam ponekad , ako mi se ne sviđa nečiji ton ili priča, samo kažem: izvini i nazovem bilo koga na telefon... ...moje oštrokondže pošize...samo ih čujem kako sebi nešto "u bradu" promrljaju...aloooo..meni moja mama ne drži predavanja, a kamo li da će kolegica koja apsolutno nije upravu...uglavnom, ljudi ne vole one što se "podastiru", više te poštuju ako i izneseš svoj kontra stav, nego da se poklopiš ušima

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Slažete li se sa mnom da ima dosta i do upravitelja (direktora, šefa)...čini mi se da se zbog njih prave tabori...a, samim tim i loša atmosfera na poslu
I, još, ja se mogu zahvaliti "timpojedinim"  što su me naučile kako biti cool na poslu..kako se nositi sa velikim teretom, psihičkim opterećenjem i biti ok, biti raspoložen i nasmijan (u inat )

< Poruku je uredio acudesa RR -- 26.5.2010 22:15:05 >

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

pa ima acudesa...rukovoditelj je taj koji bi trebao imati iste aršine prema svakon zaposleniku...trebao bi organizirati rad na principu adekvatnog pojedinačnog i timskog rada. niti jedna zajednica nemože funkcionirati bez timskog rada...niti jedan posao u sklopu firme nemože sam za sebe biti...ako poslodavac šef ne rješi način rada svih u firmi na pravi način- nekome neće biti dobro.

često se poslodavci ne mješaju u neke poremećene međuljudkse odnose...sve dok se posao izvršava na vrijeme i adekvatno...a najčešće međuljudski odnosi poremećeni među timskim igračima dovode do zlostavljana nekoga u timu.



_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Hvala Bogu nisam imala tih problema, radim u velikom kolektivu( 50 ljudi) ali do sada nisam imala sličnih situacija...možda griješim, ali ne znam da bih dopustila da me neko teroriše, samo direktor je taj koji mi može nešto prigovoriti ali Boga mi i on samo kulturno, nema povisivanja tona, ja čak odem njemu fino u kancelariju pa mu razložim ako smatram da je on pogriješio u nekom postupku prema meni, a on važi za veliki autoritet, i nikad on nije promijenio svoj stav prema meni zbog toga, mislim da me je čak više cijenio.
Jednom sam se tako naljutila jer je javno iznio kritiku prema meni, ja protresla od huje, odem fino i kažem, bujrum ,pozovite me u kancelariju i 2 sata kritikujte, ali molim vas ovako više ne, prihvatam sve kritike ,upute, sugestije, ali zna se kako.Dva dana poslije toga dobijem uputu od ginekologa-strogo mirovanje, rizična trudnoća, odem da ga izvjestim, očekujem strogu rezerviranost, kaže, nek je tebi sa srećom i sa osmjehom se pozdravimo.
Sav sretan čovjek da me ne gleda neko vrijeme .

pa sad je meni jasno što je tebi sa njima lijepo....a, kako je raji oko tebe, to nije tema ove emisije
shalim se

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

da potvrdim-ravnatelj je kriv za sve

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

e ja ravnatelj je kriv za sve...

ja sam imala kolegicu kojoj je ravnatelj baš bio kriv...
to je bila jedna i prvih tužni za mobing u BiH...
al ovaj njen ravnatelj...bome to je pravi mobing bio... ja bih ga zbola olovkom tamo gdje se ne nada nikako


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Slažem se da je bolje ako na poslu pokažeš zube. Ja sam na početku šutila i vazda izvlačila deblji kraj. Ali zato sad kažem šta mislim i baš mi je super

može bit' da ja vršim mobing

samo mogu reći da su privatnici grozni,da su svaku mjeru prešli i da će na s radnike uništiti sa svojim ponašanjem

da Bog da svi propali koji radnika na suze i sikiraciju natjeraju bez razloga,samo zato što su oni neraspoloženi jer im žena nije dala

Post sa srodne teme:

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...