Pozdrav svima... ja sam se nekada učlanila i odavno me nije bilo---
U četvrtak, dan prije Bajrama, otkrila sam ovaj post i rasplakala se, jer i sama imam bebu, tek malo stariju od ove male Nedžle... odmah sam nabavila i adresu i broj telefona i najavila ženi posjetu... i moja prijateljica i ja smo pokupile šta smo našli iz kuće nekoliko kesa i odnijeli joj
Evo detaljnijeg izvještaja (bez slike, ne znam postaviti )
Ponukani pričom sa linka: http://www.sadake.com/jednostavno nismo mogli da se častimo i bajramujemo uz znanje da se neko bori za koricu hljeba Bili smo kod Durić Senade... Prijateljica i ja... strmo je do gore.... ali nekako dođosmo... djeca: Nedžad (5. razred) i Nedžla (peti mjesec) su divna, malena s pravom ima ime Nedžla (djevojka krupnih očiju) jer je tako sitna a ima ogromne oči i trepavice i tako je slatka da se morate zaljubiti u nju Na slici izgleda krupnije jer je bila najbliže fotoaparatu... (drži je komšinica na krilu)... Senada je divna mlada žena... znate da ju je muž napustio po porodu i da je bila izbačena kada nije platila prvu slijedeću kiriju sa novorođenčetom na ulicu... Uz pomoć komšija i jedne žene koja ju je primila u svoj podrumski stan na nekoliko mjeseci, sastavila je nekako kraj s krajem... Stan nije ono skroz podrumski, ali kako je kuća u brdu, veći dio je u brdu i ima vlage, otpada kreč sa zidova... baš me strah da djeca ne navuku reumu... Žena nije od onih koji kukaju, osjećali smo se baš Bajramski i praznično, veselo... Sve čisto, uredno... ona malenu doji, bila je našla i posao i ženu da joj čuva djecu, ali nije mogla dugo izbivati zbog malene... možda bi joj izdajalica pomogla, ja je nemam, poklonila sam... Žena ju je pustila da tu prezimi, pa ako bude radila, žena bi se zadovoljila sa 50 KM mjesečno kirije (sve smo ispitali) Sin je nedavno od nekih prijatelja koji su zatvorili radnju sa nekim sitnicama dobio onih kineskih futrola za mobitele i džidža i išao sa prijateljem od kuće do kuće negdje u nekom naselju (zaboravila sam) i sve prodao i donio mami 50 maraka, pošteni, nastoje da zarade... Dala sam joj običnih platnenih pelena i melni gaćice i demonstrirala joj svoje Ekobeba one zelene pelene sa pamučnim pelenama što se presavijaju (meni su one najbolje iz njihovog asortimana i mi ih koristimo) i njoj bi super došle, naveče kad beba oko deset zaspi, ona sve pere na ruke... tako da bi bilo lijepo ovoj ženi kupiti pelene, deterdženta, a odjeću joj za bebu ja mogu davati i dalje od svoje Almice, za sina nemam ništa (mali ima zimsku jaknu i pristojno je bio obučen)... Odnijeli smo nešto hrane, kašica za bebu, odjeće, kurbane i tako... nismo osjećali ono tegobno raspoloženje koje donosi neimaština, mada nam je bila pred očima, oni zidovi koji se gule od vlage i to... ali zaista bih preporučila da je poguramo..
najpotrebniji su joj pelene, hranu će im sutra donijeti Elvir iz pomozi.ba da preguraju slijedećih mjesec dana, ali imaju tek par metara drva što je žena kupila od ramazanskih vitri, a valja ugrijati onaj vlažni sobičak...
ukoliko budete htjeli nešto organizovati, a budu vam trebali konkretni podaci, javite mi se :)
_____________________________
Jedan osmijeh ne košta ništa, a daje mnogo
Obogaćuje onog koji ga prima
A ne osiromašuje onog koji ga daruje
Ne traje dulje od jednog trena
A sjećanje na njega ponekad je vječno