Ovdje bebe koje su rodjene ranije ili premalene (moja Ema spada u drugu kategoriju), odlaze redovno, četiri puta godišnje, na pregled u Razvojnu ambulantu gdje doktor u više od sat vremena igre sa djetetom i razgovoru s roditeljima pokušava procijeniti kako napreduje razvoj, i psihički, i gruba i fina motorika, te socijalni odziv. Ema je temperamentna, i svaki put nam dr kaže da napreduje i brze od vrsnjaka, ali isto tako mi je naglašavala, u općem razgovoru, da su rasponi normalnog široki, što sam i sama ustanovila čitajući o tome. Dakle, Ema je sjedila sa šest mjeseci samostalno i stabilno, ali, isto tako je normalno da beba počne sjediti u periodu od šest do devet mjeseci, i slično. Dakle, ta mala kašnjenja se nekako izgube u tim rasponima, čak i ako ih ima. Meni su govorili da premale bebe stignu vršnjake u roku od tri godine i u rastu. Moja Ema nije debeljuca, ali je od 47 početnih centimetara, što je na ljestvici jedva peti centil rasta, do punih osam mjeseci postigla gornju granicu visine. Mi smo svi visoki i ja vjerujem da je dosta toga i genetski uslovljeno.
Uglavnom, da skratim - prerano rođene bebe bez posljedica po zdravlje uistinu imaju tu, takozvanu, korigovanu starost, ali, to se nekako do kraja dojenačk dobi, odnosno, do prvog rođendana, uredi i nema frke. Meni je najčudnije kada se roditelji prema takvoj djeci previše zaštitnički ponašaju - to su zdrava i normalna djeca i pretjerano zaštitničko ponašanje im nije usluga.
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!