29.01.2009, 18:39
201
Prisniji nikad nismo bili, uvijek se radujemo kad nađemo vremena da provedemo zajedno (za to su u mnogome zaslužni moji roditelji, jer ponekad vikendom djecu odvedemo kod njih), izlazaka ne manjka, pogotovo jer smo oboje avanturističkog duha, volimo obilaziti gradove, pogotovo ljeti,...
Radujemo se i običnim stvarima npr. da popijemo kahvu zajedno, kad dođe s posla, da zajedno surfamo po netu, često se zezamo kao da nam je po 18, ni nežnosti ne manjka, čak naprotiv, ni lijepih riječi , izražavanja osjećanja... Pa čak i kad šutimo, razumijemo se, zadovoljni smo..
Jednostavno pašemo ko ključ i brava
Ali kažem, valjda mora proći i neko vrijeme... Iskrena da budem na samom početku braka nisam imala ovakav osjećaj kao sad, valjda se sve sastane..
Tek se udaš, promijeniš okolinu, način života, pa još dok uvardaš kako biti dobra i supruga i majka i snaha... eee, sto puta dnevno pomisliš " u što sam se uvalila?!" , pa još dijete rodiš, a i sama se osjećaš još uvijek djetetom, pa se vežeš za dijete i kuću, a muž ne kapira najbolje da je već babo...
Svašta bude, al' eto nisu džaba rekle žene "ako preživiš brak prvih 6 mjeseci, poslije ćeš da uživaš"