Ja vec 15 mjeseci...prosla sve pretrage kao i moja bolja polovica...i nista...nikako, a sve u najboljem redu ( kazu doktori ). Mislim da mi sad vec treba psihoterapija.    

Ne daj se. I mi pokušavamo već 18mjeseci, i svi su nam nalazi uredni, ali ništa... Ali ne odustajemo! Sigurni smo da možemo i da je samo pitanje mjeseca u kome će se desiti, samo ili potpomognuto. Pazimo na način života - zdrava prehrana, fizičke aktivnosti, čajevi, a idemo dr. kako bi on odradio medicinski dio. Trenutno smo u fazi da ovaj mjesec idemo na 1. postupak inseminacije, pa vidjećemo. Dr. je rekao da to možemo probati 3 puta, pa ako ne uspijemo, idemo na sljedeći postupak. Moraš biti optimista i vjerovati jer i tvoje tijelo to osjeti...

mi pokusavamo vec osam mjeseci, ali sam tek nedavno pocela koristiti Clomifen i Dabroston, pa se nadam da ce to pomoci. Doduse bas jutros sam dobila i opet se razocarala, ali ne gubim nadu.
A mozes li mi reci gdje cete raditi inseminaciju? Mi jos nismo razmisljali o toj opciji, tako da puno ne znam o tome. U svakom slucaju zelim vam puno srece i da sto prije sve ostanemo trudne

Mi pokusavamo vec 6 mjeseci. Nadam se da ce ubrzo biti rezultata. Sretno svima.

Mi smo iz Sarajeva i otpočetka idemo kod dr. Mehmedbašića. Kao što sve znamo, nezahvalno je preporučivati ljekara, jer svaka od nas ima drugačija iskustva. Ali sam ja za opciju da se izabere jedan ljekar, koji god da je, i da se ide njemu, bez mijenjanja (naravno, osim da nešto zabrlja), jer jedino tako se može napraviti neki rezultat, kad postoji poiznavanje između ljekara i pacijenta i neka istorija. Mi idemo kod dr.Mehmedbašića i kod njega smo radili sve nalaze i postupke.
U principu, inseminacija ne ide prije nego što odradiš pretrage i ustanoviš gdje je problem (ako ga ima). Pa prije inseminacije pokušaš i terapiju Klomifenom, koja poveća broj jajnih ćelija. Eventualno partner popravi spermiogram, ako je potrebno, itd.

ja sam u januaru imala biohemijsku trudnocu, doktori su reki da to nije nista strasno i da mogu odmah raditi na bebi... ja sam 2-3 mjeseca ipak pauzirala, vise zbog svoje glave, nego zbog nekog problema i poslije smo opet poceli raditi na bebi, al za sada nema razultata . nadam se da ce se to uskoro promjeniti i da cemo sve imati lijepe vijesti .

Tri mjeseca pokušavamo i dobila sam m  prije tri dana. Valjda će se uskoro desiti mala

Isto kao buducamama, tri mjeseca. Ovaj mjesec nismo uspjeli, pa cemo vidjeti!
Zelim svima puno srece!

Ismihana, vjerujem ja stalno dok ne dobijem. Onda padnem u depresiju dok to ne prodje i cim naidju plodni dani ja sam opet najveci optimista na svijetu  i tako stalno i imam osjecaj da sam na carobnom vrtuljku koji se nece skoro zaustaviti. Primjetila sam da umisljam da sam trudna, zaista osjecam napete grudi, umor i promjenu raspolozenja i svaki mjesec to pripisujem trudnoci i onda me samo jedan pogled u wc skoljku ubije tako da histericno placem satima

I ja sam kao tikica_69. Sama sebe nafuram da sam trudna, pa mi ni hrana ne prija, neka mi se cak gadi. Doduse grudi i krsta me zaista bole, ali ne zbog toga sto sam trudna vec zbog PMS-a i onda kad dobijem nema veceg razocarenja od mog. Jos mi je gore sto pred muzem necu da pokazem koliko sam ustvari tuzna i razocarana, jer ne zelim i njega da oneraspolozim. Sigurna sam da je i njemu tesko, ali oboje pokusavamo da budemo optimisti i da pozitivno razmisljamo.
Mada moram priznati da, zbog silne zelje da zatrudnim, u danima ovulacije nestaje romantike i strasti izmedju mene i supruga. Imam osjecaj da smo kao dva robota koji kao po komandi krecu na 'posao'. To mi vec pocinje ici na zivce i iskreno mi je malo teretli. Ne znam da li se jos neka od vas tako osjeca, ali bilo bi mi nekako lakse da znam da nisam jedina.

Draga Ribo,
Ništa se ne brini, nisi jedina kojoj se sex skoro pa ogadi 'onih dana'  Kad se primaknu dani ovulacije, ja poludim od nervoze i spoznaje da 'moramo' voditi ljubav. Pa onda biraj povoljniji period u toku dana, pa povoljniji položaj, pa... uf! Uplašim se pomisli da ne volim svog muža dovoljno. Ali onda to sve prođe i ja shvatim da ga poželim najnormalnije na svijetu, i da je naravno puno bolje kad nema pritiska i moranja.
A što se tiče simptoma, imala sam i ja te faze u kojima mi se činilo da se nešto dešava drugačije nego inače. Pročitam da je neku bolio zub, pa odjednom i mene zaboli. Čujem da je nekome bilo muka, pa se meni počne gatiti i sam miris nekog jela...  Ali sve to nije strasno, logično je da naša podsvijest reagira na našu silnu želju za trudnoćom. A vjerovatno će se jednom desiti kad i ne očekujemo i nećemo imati nijedan od simptoma koje 'umišljamo'...

Drage moje, ja vise ni ne pratim plodne dane. Ako je sudjeno bit ce kad se najmanje nadas. Jedan par je pokusavao godinama i nikako im nije islo. Kada su odustali od bebe, zbog drugih okolnosti, ona je saznala da je trudna. Zivot je nepredvidiv. Mislim da ne treba previse upirati. Moj muz i ja pokusavamo vec tri mjeseca. Neki dan mi je rekao da on misli da mozda mi i nismo za to. Vidjela sam da je uzasno razocaran. Znam da takav stav ne vodi nicemu. Treba jednostavno prestati razmisljati o tome, koliko god to tesko bilo. Zelim nam svima da sto prije zatrudnimo. Pozdrav

Okarice,
Djelomično se slažem s tobom. I ja mislim da se ne smijemo psihički opteretiti bebom jer to sigurno utiče na samo začeće, taj stres donosi neku blokadu. I to važi za oba partnera. Međutim, ako postoji neki zaista zdravstveni problem i neka fizička prepreka, onda nikakvo opuštanje neće pomoći. Zato ipak treba otići ljekaru (preporuka je nakon godinu dana, a za starije parove nakon 6 mjesci) i provjeriit je li sve OK.  AKo jeste, e onda opuštanje i akcija

Nemojte biti nesretne jer ja sam se borila sa neplodnoscu.Pila sam razne tablete ( dabroston, klomifen ) i nisu mi pomogle.Imala sam problem sa ovulacijom.Dr mi preporuci poslije klomifena injekcije Menopur.Nakon  te terapije ostanem trudna i sad sam 10 nedjelja.Nosim blizance.Samo budite uporni.
Ja bih vam preporucila dr. Godinjaka koji je stvarno strucnjak i idem samo kod njega.Promijenila sam prije toga doktora i doktora koji su me pogresno lijecili.
Sretno i pozdrav.

ja vec 3 mjeseca.
juce sam ponovo dobila i u depresiji sam

Pa nemoj biti tuzna,ma kakva depresija to ti nece pomoci!!! Misli pozitivno,pa tek tri mjeseca pokusavas ostati trudna pa nije to nista.Opusti se i ne misli puno o tome,i vidjet ces rezultata.Nekim zenama treba manje nekima vise nekih faktora da se poklope pa da zatrudne,ali na kraju se to opet desi.Evo sad sam pricala sa jednom poznanicom trudna je tri mjeseca a ima 41 god.i sve je ok.Pa mislim kad ona nije gubila nadu sa 40 god.predpostavljam da si ti mlada i nemas razloga za brigu.Danas je medicina toliko uznapredovala da su rijetki koji nemaju djece.Malo truda ulozis i eto bebice.Puno pozdrava tebi i ne sekiraj se!!!!!!!

mersiha imaš i moju podršku
poslušaj travničanku, a i ja da ne ponavljam ono što ti je ona napisala
treba da se okreneš razmišljanju da tvoja beba ako bog da ima finu, stabilnu i optimističnu mamu koja će joj biti najbolja i najveća podrška u životu
kakva depresija, fuj to, bljaka
vidjećeš ako bog da domalo ćemo pričati o tvojoj
samo polako, pametno i optimizma malo biće sve u redu


_____________________________

strpljen - spasen

Nadam se da ce sve biti ok ako bogda.
Isla sam na pregled prvo kod Ascerica jer sam prilokom odnosa prokrvarila i on mi je rekao da je to stres i sekiracija.
Tri dana je pratio folikul koji je prvo bio 21mm(ponedeljak), 28(srijeda) rekao da idem kuci raditi na bebi i da dodjem u subotu.
Bila u subotu i rekao mi da mi je folikul opkruzila cista i da je 41mm.
Bila kod Rade Rakić cista 51mm. Rekla da joj dodjem kada dobijem.
Eto to mene brine.

To je vjerovatno vodena cista,koja pukne sama od sebe i to obicno kad dobijes menstruaciju.Nije to uopste tako alarmantno stanje kako ga ti dozivljavas.Bitno je da dolazi do ovulacije i stvaranja folikula a cista ce puci i ti ces onda akobogda ostati trudna.Strpi se malkice,isplatit ce se!!!!!

Ja isto mislim da je vodena ali nju brine zuckasta tekucina u cisti i po njenoj reakciji mislim da je gnojna cista.
Znam ja da za sve treba strpljenje, kazem ja sebi strpljen spasen ali do momenta kada dobijem to vazi. Poslije crvene mrlje nista.
Ali idem sljedece sedmice kod nje opet pa cemo vidjeti sta i kako dalje.

iako je glupo da ti kažem nemoj brinuti ipak ću da ti kažem
mrsiha, nemoj brinuti i nemoj da se sekiraš, ideš kod doktora i njihovo je da brinu o tebi, ti tu, osim da se pridržavaš onoga što ti kažu, ne možeš ništa, a zabrinutošću samo sebi otežavaj
svakoj bolesti, ama svakoj lijeka ima, vjeruj u to i sve će biti dobro, rijetke su žene koje nisu imale problema sa kojekakvim cistama, zato glavu gore i vjeruj, zamišljaj već svoju bebu koju ćeš dobiti u naručje
imam prijateljicu koja je poslije sedam godina braka rodila tri prelijepe, zdrave i prekrasne curice
zamisli šest godina, ama zamisli šest dana ili mjeseci
kod tebe će ako bog da biti mnogo kraće
samo vjeruj, tvoje tijelo već zna kako samo imaj povjerenja u njega, slušaj doktore, pričaj sa ljudima jer ne znaš ko ti može reći za lijek i posavjetovati te
i nemoj da brineš


_____________________________

strpljen - spasen

Pa nije strasno i ako je gnojna i ona sama nestane,te ciste najcesce su uzrokovane cestim prehladama,pa kojih nema.Koliko nas je imalo te ciste a nismo ni znale da ih imamo.Nego otidji ti svojoj doktorici opet kako ti je rekla i ona ce tebi pojasniti sve i pomoci da sto prije dodjes do zeljenog cilja.SRETNO!!!!

Mogu li ja da vam se pridruzim. Ja sam u braku 3 mjeseca, a ovo je drugi mjesec kako se trudimo oko bebe. Prvi je bio razocarenje, nadam se da ovaj mjesec nece biti razocarenja. Muz i ja zelimo . Jos nikada u zivotu nisam bila kod ginekologa, jako me je strah. pomozite mi malo
.

sve pise

_____________________________

1. ICSI Bahceci-Sarajevo
22.07.2013pocetak bockanja
04.11.2013 Beta 1:(
2. ICSI Bahceci-Sarajevo
26.06.2015 - Beta 73-80 biohem
3. 17.11.2015 Beta 0,1
4. 30.09.2016 Beta pozitivna
10.11.2016 Spontan
5. 2018 FETBahceci Beta pozitivna