Što se tiče noćnog buđenja..žao mi je što ću te razočarati, mene je moja kikica budila do dvije i pol godine. U tom vremenskom periodu, mislim da nisam satavila mjesec dana (da zaokužim), da nisam ustajala da je uzmem u naručje 2-3 puta.
Jedino što ti mogu savjetovati jeste, da sat-dva prije spavanja joj ne dopustiš pretejrano izlaganje uzbuđenju (smijanju, pretjeranom ispoljavanju osjećanja u igri, ...), jer sam i sama iste izbjegavala, pa sam u najgoru ruku ustajala jednom tokom noći. Bila sam se haman u zombija pretvorila.
A što se tiče dnevnog spavanja, vrijeme koje je određeno za spavanje, diktiram ja. Odnosno, vrijeme je oko 13 00 sati, i tu nema odstupanja. Nije bitno da li se njoj ne spava ili spava, proslije ručka znači u navedeno vrijeem, ona ide u svoj krevetić, pali joj se Tv i njeni crtani, i zatvaraju vrata njene sobe. Da li će ona spavati ili ne, to je njena odluka (ako se to tako može nazvati), ali njena je obaveza biti u krevetiću (spavati, igrati se, gledati TV, nije bitno šta).
Ali mi je strahovito važno da se u tom podnevnom odmoru, upravo tako i ponaša - o d m a r a.
Obično u 99 % slučajeva ona i zaspi poslije 15-30 minuta, i traje koliko i njen san 2 - 2,5 do 3 sata. Međutim ukoliko se desi da nije htjela zaspati, diže je iz kreveta obično nakon 2 sata, i nastavljamo dalje naše aktivnosti.
Ali podcrtavam, svaka beba je individua sama za sebe, tako da ono što kod mene pali, kod tebe možda neće.
Sretno.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y