Imam potrebu da s vama podijelim nešto što me je jaaako zaboljelo. Pokušaću da budem što kraća:
Jedna od mojih najboljih prijateljica u životu, moja kuma, ostala je bez muža koji je u četvrtak umro od raka na mozgu. Sve je bilo dobro, čak i cijeli juni je radio, a onda odjednom... Odnijelo ga je u tako kratkom roku. Ona je ostala sama sa dva sina, jednom je deset a drugom sedam godinama. Tragedija sama po sebi strasna, ali, poslušajte današnji tok događaja - Dakle, danas, na dan kada je on sahranjen, njegova majka koja je inače udata i živi u inostranstvu, i sa tim mužem ima i u okolini Sarajeva kuću, zamolila je moju prijateljicu da se sa djecom iseli iz stana. Stan je istina njen, dala im ga je kada se je prije sedam godina udala, a sada je izbacuje, kako je rekla, zato što nisu redovno plaćali račune!!!!!!!! Baš kao da ih samo ona nije plaćala!
Uglavnom, nakon tehvida, i nakon što su dječaci došli sa dženaze, moja se je prijateljica spakovala i otišla kod mame... Tamo joj ne mogu ponuditi puno, ali barem će joj ponuditi ljubav... Ali, njen dom je bio uz njenog muža, zar ne?!
Od kako sam to čula, prije jedno sat vremena, ne mogu da se umirim od plača... Čini mi se da je to strašno! Da snahu i mrzi, valjda bi trebalo da su joj ta dva djeteta pri srcu, sad više nego ikada... Ne znam... Čini li vam se da pretjerujem? Ja se osjećam tako nemoćno i tako sam nesretna da na svijetu mogu biti i do te granice bezosjećajni ljudi...
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!