Šta mislite o inkluziji?tj. uključivanje djece s posebnim potrebama u redovne škole, uz prilagođeni program i stručnjaka (defektologa-u novije vrijeme edukatora-rehabilitatora).

Interesuje me vaše mišljenje i da li je inkluzija moguća u BiH?

Moje misljenje je da je inkluzija u BiH moguca, ALI uz pomoc sire drustvene zajednice.
Prvenstveno uz adekvatnu pomoc roditelja, direktora, pedagoga, logopeda i ostalih strucnjaka i naravno uz prilagodjeni plan i program.
Integracijom djeteta sa posebnim potrebama u "normalno"odjeljenje visestruke koristi imajuprije svega dijete sa posebnim potrebama, njegovi roditelji, djeca i roditelji ostale djece u odjeljenju.

Opcenito smatram da su djeca koja rastu sa djecom sa posebnim potrebama , jednostavno receno bolji ljudi, jer se od malena uce na razlicitosti, razvijaju empatiju prema drugima itd
Mogla bi ja o ovome pisati danima

< Poruku je uredio Crvena -- 24.3.2009 14:15:18 >

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

  Inkluzija je već uveliko zastupljena u našim školama! Mada je pravo teško učiteljicama raditi po dva plana rada!! Znam iz iskustva jer i ja sam učiteljica,trenutno ne radim, ali sam imala priliku predavati u takvom razredu!
Teško je objasniti djeci zašto njihov drug ili drugarica smije da šeta po razredu, pjeva i sl. a oni ne smiju!!
Zato skidam kapu kolegicama koje imaju dijete sa posebnim porebama u razredu!! One su heroji, a znam da daju sve od sebe da takvoj djeci bude ugodno i da im pruže svu moguću ljubav i znanje!! Poznajem bar još 4 učiteljice koje rade po duplom planu rada!
Lažu pedagozi kad kažu da i oni pomažu! Sve je na učiteljici!


_____________________________

Muhammed, sunce moje, ugledao svjetlo dana 11.07. 2009.i došao majci u zagrljaj !!!
Najljepši osjećaj na svijetu!!!!

Radim magisterij na tu temu i samo mogu reciu da je kod nas uz nase uvjete rada to prosrto nemoguce ali drzava trazi a ne pita kako je uciteljima i nastavnicima. Posalju ih na neka predavanja i kazu e sada ste osposobljeni (UZAAAS). Bilo bi lijepo da to kod nas zazivi u pravom smislu te rijeci uz obezbjedjivanje svih uslova za zajednicki rad sa djecom sa posebnim potrebama i onima koji to nisu....

_____________________________

Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica

Slažem se u potpunosti!!
Ko da iko pita učittelje žele li radti u takvom odjeljenju!Samo upišu dijete(mislim na ministarstvo) i poslije se i roditelji i učitelji kontaju kako će dalje a od njih ni glasa ni traga!!


_____________________________

Muhammed, sunce moje, ugledao svjetlo dana 11.07. 2009.i došao majci u zagrljaj !!!
Najljepši osjećaj na svijetu!!!!

Joj zaboravih, čestitam na magistarskom!!

_____________________________

Muhammed, sunce moje, ugledao svjetlo dana 11.07. 2009.i došao majci u zagrljaj !!!
Najljepši osjećaj na svijetu!!!!

Piši crvena što god znaš...
Temu sam otvorila zato što se premalo zna o tome a još manje se priča.
Kako je samo tim roditeljima kad njihovu djecu zovu specijalcima zato što pohađaju specijalnu školu. Ministarstvo za obrazovanje se izvlači na to kako nemaju para za stručnjake, pa zato šalju učiteljice na kojekave seminare-što je sasvim besmisleno zašto postoji fakultet "Edukacijsko-rehabilitacijski"
Voljela bih kad bi nam se javile mame koje imaju djecu s posebnim potrebama da nam iznesu svoja iskustva i takođe one koje su van BiH da nam kažu kako to kod njih funkcioniše.

U mom odjeljenju je dijete sa posebnim potrebama (Downov sindrom) i to ja sam trazila da ga stave u moje odjeljenje.
Kao ucitelju to je svojevrstan profesionalni izazov, jer je puno lakse nesto postici sa "normalnomi zdravom"djecom.
A svaki pomak djeteta sa posebnim potrebama je i moj uspjeh i svojevrsna satisfakcija za dalji rad.
Moram napomenuti da ja stalno nesto citam istrazujem , razgovaram sa kolegicama iz susjednih zemalja koje imaju takvo dijete u odjeljenju.
Nastojim sto vise saznati i nauciti kao pristupiti i kako sto vise stvari nauciti od tog djeteta, ali i njega necemu nauciti.
Tacno je neko ranije rekao da je sve ostavljeno ucitelju i to bez adekvatne pomoci je stvaaaarno tesko.
A sto se tice pomoci Ministarsva i ostalih, ma bolje da    jer kod nas sto se tice inkluzije vrijedi parola Uzdaj se u ...

< Poruku je uredio Crvena -- 24.3.2009 16:31:12 >

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Cilj inkluzije je socijalizacija za množenje i dijeljenje ima digitron samo mi glupi bosanci sve računamo napamet umjesto da sebi olakšamo, pa zato nam ova djeca se totalno gube u planu i programu.

U mom odjeljenju je bio djecak koji je imao dijagnozu autizma,a majka djecaka (koja je ljekar) rekla je svom sinu da se ne priblizava tom djecaku i da ne sjedi sa njim
Toliko o humanosti ljekara, cast izuzecima


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

SVAKA CAST!!!!!!
Predivno je procitati ovakvo nesto.
Mi smo na magistarskom kao eto ucili kako raditi i pomoci uciteljima i nastavnicima da se suoce sa djeteteom sa posebnim potrebama u razredu ali ja se ne bih usudila nikome popovati sta i kako. Jedno je teorija a drugo je praksa. Posjetila sam skole u Svedskoj koje su uveli sistem inkluzije ali oni imaju savrsene uslove za takvo nesto. Imaju po 2 ucitelja u razredu i svako dijete ima dovoljno paznje.
Suludo je to kod nas pokusavati jedino ko sta ucini to je nastavnik. On moze opet malo individualno ili metodom rada na tri nivoa ali ako nema podrsku od svih roditelja malo sta se moze.
Puno je faktora sredine kod nas koji diktiraju odnos ostalih ucenika prema tom djetetu, a radila sam sa djecom sa posebnim potrebama i znam da imaju punoooooo vise ljubavi nego ostala djeca i puno vise pruzaju a cak sta vise nista ne traze......

Hvala Emina85:))))

_____________________________

Hana 26/06/07- mamina najbolja prijateljica

Crvena, i mene si dirnula svojim postom, drago mi je cuti da postoje ljudi koji zele svojim naporima drugima pomoci, pogotovo kad se radi o djeci 

Svaka ti cast!


_____________________________

EMIL,7.9.2008.

Istina! Al mene boli duša kad vidim pojedine kako ih ismijavaju i odbacuju.
Evo još jedan primjer:jedan stariji čovjek sa mentalnom retardacijom je došao na igralište da se igra sa djecom košarke, otac od jednog dječaka ga je otjerao.
Toliko o našoj inkluziji kod nas treba društvo mjenjati. Prije svega edukovati jer ljudi misle da je to bolest i da je prelazno-smiješno a i žalosno. Toliko o našoj pismenosti

Hvala juni


_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

U našim školama nisu stvoreni uslovi za odvijanje nastave po 9-ogodišnjem planu i programu, a pogotovo ne za inkluziju. Obzirom da sam i sama prosvjetni radnik u nekim  sam odjeljenjima imala čak i do 3 učenika sa posebnim potrebama. Iako je ukupan broj učenika u takvim odjeljenjima umanjen, smatram da su ta djeca ustvari zapostavljena. Bez obzira na moj maksimalan trud da se toj djeci posvetim, pored njih je u razredu još minimalno 18 učenika čiju pažnju i interes treba zadržati, a pogotovo da se ne dozvoli nered u razredu. To je jako teško i vjerujem da djeca sa posebnim potrebama zaslužuju mnogo, mnogo veću pažnju. Predmetnom nastavniku je jako teško da za 45 minuta ostvari sve ono što su ministarstva zamislila da je moguće ostvariti sa ovakvim odjeljenjima.
Od pojedinih kolega sam često čula da jednostavno samo daju toj djeci bilo šta što će ih zainteresovati, da bi se oni mogli posvetiti ostatku razreda.
Iz tog razloga smatram da toj djeci treba puno više pažnje da im se ne pristupa površno, jer individualnim pristupom mogu razviti barem one vještine koje je moguće razviti. Čak vjerujem da svako dijete sa posebnim potrebama ima možda i nešto u čemu bi moglo biti nadarenije od ostale djece, ali to treba otkriti i zato treba vrijeme, koje sigurno neće dobiti u razredu.
Kada sam bila na zamjeni kolegice, prvi put sam vidjela učenike tog razreda i naravno nije uvijek moguće odmah "odokativnom metodom" procjeniti koja su djeca s posebnim potrebama. Kada sam počela objašnjavati novo gradivo i uključivati učenike u razgovor, nekoliko puta sam do kraja časa čula rečenicu: "Nastavnice, nemojte njega/nju - on /ona je s posebnim potrebama" U tom razredu su bila 3 takva učenika, ja sam prvi put u tom razredu i vidim da su ta djeca u tzv. procesu socijalizacije "obilježena" od svojih vršnjaka. Ponekad ta djeca odbijaju da rade i "posebne" zadatke, prilagođene njima, jer žele da rade ono što rade i drugi učenici, jer su tu i ne žele biti isključeni, a ustvari daje im se tako do znaja da jesu. Mislim da se stvara samo kontraefekat.
Kada je riječ o socijalizaciji, vjerujem da je tu problem kod odgoja djece koja nemaju takvih problema. Kada sam ja išla u osnovnu školu, bila su samo specijalna odjeljenja, a sjećanje me dobro služi i znam da nikad nismo od takve djece bježali, ismijavali ih ili ponižavali. Učili su nas, bez obzira što nismo išli u isto odjeljenje, da ih poštujemo i da nismo ništa bolji od njih.

Defektolog sam po profesiji. Uz duzni respekt prema kolegama, roditeljima i svim humanim ljudima koji su nasli vremena da se zainteresuju za ovu problematiku, stavljam se na raspolaganje. Rado cu odgovoriti na pitanja vezana za inkluzivnu nastavu, naravno pod uslovom da znam odgovor. Ovo nije ni malo jednostavna problematika i pozeljno bi bilo d s u rjesavanje iste ukljuci sto veci broj ljudi od struke. Kao uvod cu navesti da inkluzivna nastava nihe rezultat humanizacije drustva ni u cjelini ni u pojedinacnim slucajevim/aprostori ex YU/. Inkluzivna nastava je osmisljena u naprednim i bogatim drustvima a kod nas je stigla kao zakonska odredba, kao uslov za evropske integracije u paketu sa raznim reformama, tipa reforme vojske, plicije, zakonodavstva i sl. Javna je tajna da nasi-vasi, sve podpisuju a da nemaju nikakve predstave a ni dobre volje da to provedu u djelo. Inkluzivna nastava je veliki problem i nama je poznato sta je to ali je malo kome poznato kakve su zakonske odredbe i kako je to uopste moguce provesti u djelo. Ja sam voljan raspravljati na tu temu. Pozz

Dobrodošao na forum dule50
Interesuje me da li radiš u inkluzivnoj nastavi i voljela bi da nam preneseš svoje iskustvo...
Evo dvije god. prođoše  kako sam završila defektološki fakultet u Tuzli ništa nije bolje-stanje isto- ne promjenjeno...Na čitavom tuzlanskom kantonu kako ja znam samo 2 škole rade po "inkluzivnoj nastavi" mislim imaju defektologa i uključenu djecu a sad koliko je to inkluzija ????????

Pa i dobro si. Za dvije godine i neces puno toga primjetiti. Defektologija je cudna nauka. Tek kada zavrsis svoj radni vijek vidis da je tvoj rad bio Don Kihotovski. Stvarno, to je borba sa vjetrenjacama. Necu da te u startu pokolebam, Vrijeme je tvoj saveznik. Mozda se u skoro vrijeme jos nesto pametno podpise/ mislim na ove reforme svega i svacega/ sto ce se  i ispostovati. Inkluzija je po meni nesto sto se moze provesti u bogatijim i zrelijim drustvima nego sto je to nase. Npr. imamo problem sa roditeljima, centrima za soc. rad, skolskim pedagozima-psiholozima, svi u nekom strahu da se ne zamjere roditeljima, da se roditelji ne bi zalili nekome. Onda se loptica prebacuje na drugog a skoro uvijek zavrsi na defektologu koji se markira kao glavni razlog i krivac sto je necije dijete retardirano. Evo i sam termin dosta govori. Sada je posebna potreba i preko noci svi to tako pobozno izgovaraju. Ne smiju ni pomenuti rijec- mentalna retardacija, specijalno odjeljenje i to. Ali dobro, da pređemo i preko toga. Ne postoji zakon o inkluzivnoj nastavi, ne postoji pravilnik o ukljucivanju djece u inkluziju, ne postoji pravilnik o ocjenjivanju, niko ne zeli da kaze sta se desava sa predmetima: fizika, hemija, strani jezici...'??
Ja sam uspio dobiti neke odgovore. ..od prosvetno pedagoskog savjetnika. Dobio sam i neke odgovore a i pojeo poparu sto sam to uopste i pitao, kad ni oni sami ne znaju dati odgovor. Oni pisu, publikuju, drze nam mitinge pod sifrom " Obavezno ", uzimaju dnevnice, mlate praznu slamu a jadni nastavnici samo klimaju glavom...kao biva jasno im je a nista im nije jasno. Toliko za ovaj put. Pozz

Molim za nekoliko pojašnjenja: Kako uopće takva djeca mogu pratiti nastavu koju prate ostala djeca? Netko je spomenuo dva programa- kako to funkcionira, je li se dio sata odvoji "zdravoj" djeci, a dio prilagođeno pojašanjava ovim drugima? Nije mi to posve jasno. Svjesna sam da postoje problemi i sa 9- godišnjim školovanjem, a ne s ovim. I totalno sam za inkluziju, ali uz sve što treba pružiti nastavnicima i pedagozima, treba organizirati predavanje za roditelje (obavezno i za doktore!  bez izuzetaka), uputiti ih i pojasniti kako će svojoj djeci objasniti i definirati njihovoga druga iz razreda i zahtijevati od njih suradnju, kako djeca ne bi bila okrutna i odbacivala djecu s posebnim potrebama.
S druge strane, ovaj slučaj da odrastao muškarac sa retardacijom dođe igrati košarku je jako tužan, ali razumijem i tog čovjeka. Možda ne otjerati ga od djece, ali ja zaista ne bih mogla napustiti igralište prije njega. Nepoznat zaostao čovjek među djecom, pa barem bih ostala tu da se uvjerim da nije agresivan ili nešto takvo.
Neupućenost društva je zaista velika prepreka svemu, nažalost .
Eh, i još nešto. Inkluzija je po meni ok ako može dijete nečemu naučiti. Ali moja mama je bila učiteljica i bio je pokušaj da se dijete sa Downom upiše redovno u prvi razred. Uz sav trud i dobru volju (bio je miljenik i djece, a i moje mame- divan dječak  ), nije mogao puno naučiti. U specijalnoj školi je prolazio s vrlodobrim uspjehom i mislim da je izučio za kuhara.
Puno toga mi je ovdje nejasno, a zaista ne želim biti jedan od tih zatucanih roditelja kad moja Ema krene u školu. Izvinjavam se što sam rastegla .  

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

ja sam za ovu opciju, treba misliti na dijete i ako se ono osjeća "manje vrijednim" među djecom ,čemu to.....neki blaži oblici su mi OK.
Nemojte misliti da ja nisam za inkluziju, naprotiv, ali kako???
(sa velikim brojem djece, neuslovnim školama, svi su na gubitku i djeca i učitelji i roditelji. Da svaka škola ima defektologe, asistente za učitelje, manji broj djece u odjeljenju gdje se nalazi takvo dijete, specijalizirane materijale...ali, nažalost, nema..)
Znam da su učitelji, uglavnom, takvi da bi prihvatili sve, nije do njih, oni vole svu djecu ali nije to rješenje...

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

I, skidam kapu svim optimističnim učiteljima, neki od njih su i profesori (znači, ne nedostaje im znanja), ali ipak mislim da optimum svakom djetetu sa posebnom potrebom može pružiti samo stručni tim (defektolog, logoped, psiholog, pedagog, i šta ti ja znam....)

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

U normalnim i razvijenim zemljama gdje nije cilj dokopat se političke stolice i biti što duže na njoj to izgleda ovako:
Napravi se individualni plan i program za dijete sa posebnom potrebom prema njegovim sposobnostima a prije toga su stvoreni i zadovoljeni svi uslovi što se tiče pomagala (didaktičih sredstava, specijalnih pomagala za svaku vrstu oštećenja kao npr. za slijepu djecu je neophodna Brajeva mašina...), otklonjene su sve barijere kao što su prilaz školi sa kolicima, učionice i wc prilagođeni djetetu sa tjelesnim oštećenjem, prihvatanje od strane društva...
Plan i program prave stručni tim uključujući i roditelja. Sa djetetom radi defektolog sjedeći sa njim u klupi a po potrebi i individualno, a učiteljica obrađuje sa ostalima svoj plan (malo možda izgleda zbunjujuće), defektolog ja samo na časovima matematike i jezika i to kad obrađuje novo gradivo a kad nema def. učiteljica zadaje zadatke utvrđuje gradivo, izvodi ga na tablu s tim što on dobije zadatak 1+1. Cilj je socijalizacija, svjesni smo svi da oni ne mogu puno usvojiti i zašto ih tjerati na to, njihovo učenje je mehaničko (danas uče sutra zaborave)...Meni je suludo kad vidim da ih uče tablicu množenja djeljenja, sabiranje velikim ciframa...zar će im to trebati zašto ih ne možemo osposobiti da budu kuhari, krojači, fizioterapeuti ... jer mogu biti izuzetno dobri a tako se radi u normalnim zemljama nemaju ovaj oštar i grub plan i program, uče kroz igru ...
Da zaključim Inkluzija u BiH je nemoguća jer naši političari čim vide ove prve tačke da treba uložit, obezbjedit sredstva, pomagala toj djeci ograde se da nema država para i tako da oni sad sami izmišljaju svoju inkluziju uključuju djecu koja su prepuštena učitelju i da se on sam snalazi sa njima kako zna i umije.
Nama je inkluzija uslov za Evropsku Uniju, u koju čisto sumnjam da ćemo ući.
Imam osjećaj da će se opet sve vratiti na staro segregacija- specijalne škole.

Eto ja se nadam da sam ti malo pojasnila, mada se ja zanesem jer svašta bi nešto rekla pa ne znam je li razumljivo...

MOJ SIN IMA BLAZI OBLK AUTIZMA,NAUCIO JE CITATI TEK U 3 RAZREDU SAD JE 5 RAZRED I PRATI REDOVNI PROGRAM S OSTALOM DJECOM,BILI SU SVI UKLJUCENI OD PEDAGOGA SKOLE,PA DEFEKTOLOGA PSIHOLOGA....SADA JE NA POLUGODISTU PROSAO 4,NJEMU TREBA 7DANA SVAKODNEVNOG PONAVLJANJA LEKCIJE DA JE ZAPAMTI.IMA DOSTA DO PROSVETNIH RADNIKA JER POTISKUJU TAKVU DJECU JER JE NAPORNIJE RADITI S NJIMA.JA SAM SVOJE DJETE MORALA PREMJESTITI U DRUGU SKOLU RADI BOLJE KOMUNIKACIJE S UCITELJICOM,MISLIM DA SVI ZASLUZUJU JEDNAKU SANSU ZA SKOLOVANJE

_____________________________

nedim 23.05.1999
iman 20.09.2009

nedim-drugi put u pubertetu uhhh ovaj je tezi
iman-poceli smo da pricamo uhhh puno da pricamo
trudimo se za trece

baš tako ...najlakše je reći ma on to ne može i odbaciti ga...pružimo im šansu,  jer sva su djeca - djeca


P.S isključi Caps Lock ružit će te moderatori ...Pravila foruma su da se piše malim slovima