Dal roditelji namecu djeci svoje ideale, ili ih pustaju da budu individue i da donose odluke o svom malom zivotu kako oni hoce? Ne pricam ovdje o pentranju na stolicu, skakanje iz prozora, igranje sa vatrom, sibicama, itd, jer svi znamo da je opasno po zdravlje/zivot, to barem mislim da je svim roditeljima univerzalno. Ali me interesuje, kroz to busenje usiju, sunecenje, odluke o skolovanju, dal su to samo roditeljski ideali koji prenose na djecu, i dal se tu gubi individualizam djeteta?

Dal' vi gledate na djecu kao nesto "vase" nesto sto vi posjedujete, ili ih odgajate da budu sami svoja licnost?

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

moj bebi je jos uvijek mali, pa ja bas i nemam puno iskustva oko tih stvari, ali ovako ja to zamisljam, u svakom slucaju cu ga pustiti da sam odlucuje o svom zivotu,npr.izbor skolovanja, hobija, sporta ili neceg drugog cime se zeli baviti, forsirat ga vjerovatno hocu, ne mislim da cu ga tjerati vec aBd obezbijediti mu sve potrebne uvjete za ostvarenje svih njegovih zelja. Eh sad, mi smo njega osunetili, dakle n ismo mu dali pravo izbora, ali to je prije svega iz zdravstenih razloga bolje uraditi,a osim toga, to nam vjera nalaze, i kod mene tu nema nikakve dileme, dakle, ja cu se truditi nauciti ga sve o vjeri i kulturi iz koje potice, a sad stvar je njegovog izbora kako ce se on kasnije ponasati.

Ja se izvinjavam zbog duzeg posta

_____________________________

29.07.2011. Harun
30.10.2013. Rijad

“Život je plamen koji uvijek gori, ali se opet ponovo zapali svaki put kad se dijete rodi.”

Odgoj djeteta je najveca odgovornost koju covjek moze ponijeti na svojim plecima.Sve odluke koje su vezane za moje bebice bazirane su na onome sto je dobrobit mog djeteta,ono sto ce mu koristiti i zastita od stete koju suprotna odluka moze prouzrokovati.Trudim se da puno pricam s njima,nas dan se sastoji od puno price,nekada se plasim da li pretjerujem.Psiha djeteta prosto zeli jasne dokaze,a njih nalazi u nasem ponasanju.Dakle,ako ja jedno pricam,a drugo radim,ne pije vode.Sada kada su mali,ja sam ta koja i zakonski donosi odluke i snosi odgovornost za njih,tako da odluke poput skolovanja,sunecenja,vakcinacije i sl.donosimo ja i mm kao roditelji.Kako rastu,sami su znatizeljni,i sve sto pitaju,o svemu pricamo i trudim se da detaljno pojasnim zasto nesto radimo ili ne,i time se ne gubi individualizam.Valjda je i sama demokratija dokaz tome,izdavsi zakon u kojem taj individualizam dolazi do izrazaja tek sa 18 g.Kod mene to vec sada biva u nekim stvarima,ona zeli nesto odjenuti,ja joj dopustim,osim ako je vrijeme drugacije od njenog izbora,pa joj moze stetiti zdravlju.Kci je drugacija,vjerovatno jer je zensko,pa smo mi samostalnije od rodjenja.Onaj ko je zna kaze da je tvrdoglava,da je jaka licnost i da ima svoj stav (na mater),i mogu se (mozda pretjerujem) pohvaliti da je to moja zasluga,jer joj dozvoljavam da kaze sta misli,iako se to suprotstavlja mom misljenju,ali je i ucim da je zadnja nasa (mene i mm) jer smo mi ti koji smo i pred Bogom i pred ljudima odgovorni za nju.Mozda u necemu pogrijesimo,ali to je u datom trenutku ono sto mi mislimo da je ispravno.Zelim da s mojom djecom ostvarim otvoren odnos,iskren.I svejedno sto se nekada,kada budu bas individualni,necu slagati s onim sto zele i rade,zelim da u meni imaju prijatelja na kojeg ce se osloniti i s kojim ce pokusati rijesiti svoje probleme.Neka nam Bog pomogne,jer kazu da je lakse iglom bunar iskopati,nego dijete odgojiti.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Lijepo si to pojasnila jasmin, ali to mi svi vec znamo. Zelim da idemo malo dublje, zelim da se zamislimo koliko zaista djecu tretiramo kao individualce a koliko nas zapravo ce priznati i reci "dok su pod mojim krovom bice onako kako ja kazem, ma koliko se to njima svidjalo".
Evo dajem za primjer sebe:

Od malena sam htjela da budem plesacica, da budem u svim ritmickim sekcijama, zivot mi je vezan za muziku, od jutra do mraka mi je muzika oko mene. Kad mi je bilo 4 godine, u obdanistu sam bila "glavna" kad su bile kakve priredbe za roditelje. Kad sam u skolu krenula, ritmicko mi je bilo sve u zivotu. Tata me je upisao na casove gitare i klavira. Nisam imala strpljenja za pipkave stvari pa sam ubrzo i prekinula te casove. Ali roditelji su moje zelje ispostovali, i hvala im na tome. Ubrzo nakon toga sam upisala karate, koje je trajalo 2 godine. Mami nije bilo drago da joj kcerka trenira karate, ali ipak je ispostovala moju zelju. Kasnije sam obilazila redovno i crkve i dzamije, ucila sebe o istome, iako mojim roditeljima to nije bilo drago, ali ipak su ispostovali moje zelje.
Moj brat je susta suprotnost od mene. Taj nije ispoljavao zelje ni za cim, bio je lijen, ali moji roditelji su to ispostovali. Dal je u redu ili nije, to je druga prica. Ali uglavnom dali su nam na izbor milion stvari, i nisu nam stajali na putu.
U pubertetu sam bila divlja, stajali su mi na putu s tim sto mi nisu dali da lutam po gradu u gluho doba noci, nisu mi dali da izostajem sa nastave, a i na tome sam im zahvalna. Ali mi nisu stajali na putu kad sam rekla ja necu u medicinsku nego cu u trgovacku, iako im to nije bilo po volji.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Ja sam od onih roditelja koji ce pomoci djeci da se istaknu u onome sto vole.Moje je da im ukazem na vrijednosti i bezvrijedne stvari.I meni je puno znacilo to sto sam u osnovnoj bila u literalnoj,glumackoj,plesnoj,NUS i td.sekciji,sto sam isla na neka takmicenja,i sto sam u tome imala podrsku roditelja.Ni ja se ne bih petljala djetetu u izboru skole (srednja),ako njihovo srce nesto zeli,rado cu ih podrzati,naravno ako nije bas nesto sto moze biti skakljivo u buducnosti.Trudicu se da im `probudim` neke zelje,recimo voljela bih da oboje treniraju karate,da uce plivati i tak` nesto zanimljivo,a ako ne budu htjeli,necu im nametati.Nisam zadrta-bice samo onako kako ja kazem,naravno da im se ispunjavaju zelje,a ako nisam u stanju,onda im pojasnim zasto ne mogu.Recimo,danas mi princeza govori da ne zeli ici u skolu (pretskolsko) u B.potok,jer ce jedan braco kojeg ona antipatise ici s njom.To nam je inace najbliza skola i bilo bi mucno ici negdje drugdje,pa sam joj pojasnila da mozda nece ici u isti razred,da to nije razlog da ne ide u tu skolu,uostalom,on ce krenuti u prvi,a ona je u pretskolskom,a i da su skupa,ne mora biti s njim,imace puno drugarica.To njoj samo naidje,popustila je :).

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

ja imam cetrnestogodisnjaka.
jos uvijek ima zelene poglede na zivot(sto je razumljivo) ali ima tacno odredjene zrele ciljeve koje zeli postici u zivotu.jeste da su po meni njegovi ciljevi malo "nehljebali" za nase podrucje ali ga podrzavam.sukoba ima i to mnogo(tvrdoglavi smo oboje ) ali mu nikada u zivotu nebi odredjivala niti ga pokusala usmjeriti u pravcu koji on nije izabrao i koji bi nekako po meni ispunio taj neki financijski bonus(govorim o pozivu).postujem njegov individualizam sve dok ne narusava njegovo zdravlje,polozaj u drustvu i ne krsi neke drustvene norme.
u biti sam stroga majka.imam svoje principe koji se moraju postovati.zna se granica izmedju roditeljstva i prijateljstva(uvijek govorim da djetetu treba prvo biti roditelj pa onda prijatelj).uglavnom...trudim se da ne pocinim greske koji su moji roditelji cinili meni jer su smatrali da kada si previse mlad ne razmisljas na pravi nacin.
vjerujte...i ta mala djeca i ti nasi tinejdžeri tacno znaju sta je najbolje za njih i sta zele od svog zivota.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

My way or highway

Curica ce probusiti usi kad izrazi zelju, ako nece nikako, I to je uredu. Musko dijete bih osunetila iz zdravstvenih razloga, cak I da ne pripadam vjeri u kojoj je to obavezno, kao sto bih ga I vakcinisala. Obrezivanje I Americka asocijacija pedijatara ovih dana preporuci kao dobro za zdravlje muske djece.
Voljela bih da moja djeca djetinjstvo provedu u igri, bez ozbiljnijih obaveza, ja osim ganje I zmire nisam imala ama bas nikakvu vannastavnu aktivnost, pa opet precerah sa skolom Ne zelim da zbog mene svira klavir, glumi I ima crni pojas, sve sto u tom smislu sama pozeli, podrzavam

Ma jasta koko,ja se uvijek vratim u moje djetinstvo,tj,sta bih ja tada...Za neke stvari se cude ovi oko mene,npr.moj i muzev otac,kao oni bi rekli tako ide i kvit,to bi rijesili batinama i sl.Ja pricam s djecom i dajem sansu da kaze sta misle,pa onda skupa donesemo odluku.Onda mi cesto prigovore,mali su oni za toliko price,ja kazem da nisu,to su moja djeca i zeljezo se kuje dok je vruce,a djeci se prica od samog rodjenja.

< Poruku je uredio jasmin -- 28.8.2012 18:59:26 >

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

Potrudicu se da shvati da svaka odluka ima dalekoseznu posljedicu, I sve s cim sama sa sobom moze zivjeti,'tako treba I da uradi.
u pubertetu ne smije uraditi nista sto mi ne bi smjela ispricati
I da ne donosi impulsivne odluke, vec da dobro osaburi.

radi se i mnogo vise vjeruj mi
samo je pitanje koliki je tvoj prag tolerancije.
sta ti smatras da je normalno ili nenormalno za tu dob.
kad pogledam svoje dijete sjetim se sebe... i kazem hvala Bogu dobro je

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.

Nek nam je dragi Bog na pomoci. Ja sam se u 8. razredu igrala gume, dabogda da ce ova moja Ma samo kad bi kroz ove godine na rijec shvatila da ima iskustava koje bolje da je mimoidju I da ima ljudi koje ne valja ni u putu sresti. A jako mi je visok prag tolerancije I opseg normalnog

< Poruku je uredio minja_ -- 28.8.2012 19:14:41 >

ne razmišljam ovako
i mene su roditelji savjetovali al ja sam donosila konačne odluke
koju ću srednju upisati npr, oni su željeli da upišem fax a ja sam željela da se zaposlim, privredjujem
i tako je i bilo

moj otac nije htio da se moj brat bavi privatnim biznisom, smatrao je da je najbolje raditi negdje za platu od 08-16 pa kolika je tolika je, moj brat se ipak bavi privatnim biznisom i pokazalo se kao najbolji izbor za njega
u međuvremenu je završio fax, pored posla itd
U biti ispunio želju roditelja u vezi sa školovanjem

u svakom dobru ima nečeg loše i u svemu lošem nečeg dobrog

o velikim odlukama (kad mi dijete poraste) pustila bi da konačnu odluku dijete donese, naravno moje je da mu pomognem i dam vjetar u ledja i naravno ukažem na sve mogućnosti koje život pruža

smatram da ništa na silu ne može, svi smo mi individue za sebe i najbolje je ono što nas lično usrećuje




_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Trenutno u njenoj dobi od haman 7 godina, odluke  koje ona može sama donositi su: gdje i kako se igrati, da li će jesti malo kasnije/ranije, da li će obući ovu ili onu haljinu/suknju/pantalone, i kako da joj kosu svežem.
Mislim da je još mala da mogu da kažem da je OK da donosi neke odluke koje su bitne za njen život, zdravlje odgoj.



Pa ne znam, indirektno možda da se gubi, ali po meni sunjećenje, stavljanje naušnica u uho, je nešto čemu roditelji jednostavno pristupaju dok su djeca još mala, pa ne uzimaju u obzir da to treba da bude možda odluka djeteta. Po meni su ipak odluke koje roditelj donosi.Njena može da bude, ako hoće više naušnica, pirsing, tetovažu (ali sve u skladu sa odgojem to ide tako da i to indirektno opet dira u njihov individualizam).A što se tiče školovanja zna se šta je obavezno u našem društvu, a daljnje školovanje, mislim da će zavisiti od toga šta joj bude bliže i umu i srcu. Jer samo tako osoba može biti zadovoljna. Ne vjerujem da ću se miješati u njen izbor, i mm i ja možemo dati svoje mišljenje, ukazati na pozitivno ili negativno, ali posljednja je njena.
Jedino što joj je obaveza jeste da savlada neku borilačku vještinu.




Ja ne posjedujem ni svoj život, on je rukama Svevišnjeg i Njegovih odluka. Ja se samo kao majka trudim da moja kći postane dobar insan i da poštuje postulate poštenja, poštovanja i vjere. A ostalo dolazi samo od sebe.


_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

kada dijete ima malo godina zove se djetteom...
smao nije sposobno rasuditi o svemu...

recimo moje je da je odgajam...
kroz odgoj učim o vjeri , prenosim tradiciju tada i sunetim u bušim uši ...i slavim bajram, i postim i idem u džamiju...
no kada bude dovoljno zrela d akaže..želim u mekteb o kojem ću je uaputiti šta je tada će ići....

Školu biram ja...
jer ona sa 6 godina ne shavta koliko je meni teško organizirati kratki zimski dan ako je u daljoj školi, ako nema ko da je doved ekući prije moga posla pa je i u porduženom...
o tome ja moram voditi brigu...
al kada bude željela u srednju ostavit ću joj prostor da se izjasni...
kao i o fakultetu...
tu slobodu u skladu sa mogućnostima koje sma pružala na uvdi i meni su roditelji dali, sugerisali, rpičali a ja odlučivala...

Sve vanastavne aktivnosti može birati...al odgoj pružam takav da se zna što je vežanije...
škola, zadaća, igra, roditeljii razgovor, poštovanje familije...pa vanatsavno što želi u vremenu koje to dozvoljava svima nama...jer dok ja vodim i dovodim kući njihove žejlje utječu na komletanu organizaciju naših života....

za sada moja starija želi ići na hor...ide...
ona može reći ja neću više...i prestati...nije sporno...
al ne može reći neći hor hoću ples...pa za dva mjeseca neću ples hoću gimantiku pa za dva mjeseca novo...

može sve ...al neće doustajati svako malo ...
a što je zanima sve može porbati...ja dogajam, ja razgovaram, ja vodim i dovorim ja nalazim slobdone termine za to...
i sve dok može držai tempo po priritetima imat će i priliku upoznati se sa svim...

individulanot je pojam za veću djecu ...mala beba ne zna šta je to dok joj ne izgradiš...
Moja djeca imaju stav o svim stavrima koje ih neko pita u skladu sa uzrastom...
al sa 6 godina...može birati boju ruksaka, boju sveske, papa za učionicu jer o tome ima saznanja...školu biram ja po blizini i mogućnosti raspodjele vremena da imamo ga dovoljno za sve što njena mala individua u razvoju poželi...

odgoj je komleksan pojam...
moja individua od 3 godine nebi nikada hljeb jela...
al ja moju bebu naučim da hljeb se jesti mora iz milion razloga...i onda moja indidvidua od 6 godina jede krišku hljeva i kaže ''hljeb je zdrav''...
banalan prijemer...

imaju slobdoe u svemu što je njihovom uzrastu doraslo..
i stav i izbor...
al imaju i nas...roditelje da ih uputimo da u izgradnji ličnosti i svoga JA moraju biti one koje sebe najbiše potuju, pa poštuju druge, pa se znaju odbraniti i izboriti za svoje mjesto pod suncem...
kako prema durgima tako i prema nama...
jer ja neću svoje kopije...ja hoću trezvenu djecu koja imaju svoje JA...al relano moram im pomoći...ko će ako neće mama i tata...neće ulica sigurno.


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

individualizam..mene samo podsjeća na onu glupavu pjesmu od D merlina..
a tema..onoliko koliko joj godine dozvoljavaju toliko slobode i individualnosti ima..
oduvijek s njom pričam kao sa odraslom osobom..poštujem njene želje i potrebe..i u tome može da se iskaže.najbolje smo prijateljice..ali ipak se znaju granice...

o srednjoj školi.faxu..sama će birati kao što sam i ja....al o tom potom

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

i mene ..i odmah je pjevusim kad vidim naslov teme

Osunetila ga jesam jer je to jednostavno higijenski i jer smo imali velikih problema sa neosunecenom kiticom...Eh posto se to smatra i vjerskim obicajem jos bolje...Moje dijete vec sada ima svoju licnost a odgovorno tvrdim da je ja nisam imala...meni je mama za malu maturu(dakle onu u osnovnoj skoli)otisla kupila odjevnu kombinaciju donijela kuci i rekla nesto u stilu:"Jel de da ti se sviđa".Naravno haj stisni majcin sine pa reci da ti se ne sviđa,nego priljubi obuci i furaj,dobro da su te ikako pustili na tu famoznu maturu ...Moj sin vec sad kad su mu tri godine ima neke svoje ideje koje nama nikako nisu jasne,npr.ako nece da obuce sorts iako je napolju +35 a hoce pantalone mi mu to moramo dopustiti jer bi on tjero svoje do sudnjeg dana i nebi nikad krenuli tu gdje smo posli....Buduci da sam ja protiv tuce i vriske(mada radijem pribjegnem kojem povisenom tonu negu kaisu ili sipki)meni preostaje samo da mu obucem to sto hoce ako ni ton-dva gore ne upale....S druge strane dobro se sjecam da je mene moja mama tukla...Jedan razgovor-ako ne uvazim ima brate sipka pa cu uvazit sto posto...znam pouzdano da sam i u srednjoj imala strah od mame...isto tako znam i da sam se udala u 19 godini jer mi je bilo dosta "nemoj" "neces" "ovako ces"...i gledaj cuda kad sam rekla da se udajem to je bilo jedini put da su me ispostovali kao individuu...zato ja na temelju mog iskustva zelim da moje dijete nema strah od mene...zelim da mi bez ustrucavanja moze sve reci...zelim da zna da je uvazavan,postovan,i slusan....isto tako trudim se da shvati da mu od mene i oca nema niko preci na svijetu i da mi kao porodica o svemu mozemo pricati ali da su odluke na njemu...zelim da ga naucim da odlucuje,da bude odvazan,ali isto tako zelim da zna da sam uvijek tu za njega ma kakvu odluku donio...Zato vec sad pustam da mu neke "bezbolne"ideje prodju....jer hocu da osjeti da odluke imaju i posljedice pa ako si obukao pantalone na +35 to za posljedicu ima to da ti je vruce....Normalno da necu pustiti da on odlucuje u koji ce vrtic ici ili sta ce biti za rucak taj dan jer to su ipak odluke na koje uticu druge okolnosti a koje on nemoze shvatiti...

I da odgovorim na pitanje iz prvog posta

Odgajam dijete tako da pustam da spozna osjecaj kada si uvazavan i postovan kao individua,jer jedino tako ce znati da je taj osjecaj pravi i zahtjevace i da ga drugi postuju

< Poruku je uredio MAMA MA -- 29.8.2012 13:04:11 >

moja cura je još mala, pa se još puno ni ne pita
šalim se, naravno, ali svakako je još mala, da bira, i zasad sve neke bitnije odluke ja donosi ( i mm naravno) jer šta ona zna koji vrtić ima i u koji će ići
za osnovnu školu će isto biti, e srednja je druga priča
tu viđam često kako učenici upisuju srednju radi roditelja, ne radi sebe i to su katastrofalne greške (zamislite pr jedno dijete ljekara koje mora ići u medicinsku školu,a pada u nesvjest kad vidi krv, povraća mu se kad vidi ljudsko tijelo i razne promjene ne njemu, jer ono želi u elektrotehničku školu)
i moji su bili šokirani mojim izborom škole, ali su me pustili da se upišem u tu školu (sačekali su da sama dođem tobe i skontam da nije ta škola za mene )
takođe kad sma rekla da nemam namjeru studirati (i opet sam došla sama tobe i završila fakultet)
uglavnom zasad se trudim da je ne sputavam i namjeravam tako i ubuduće
ako nešto neće da jede, ne tjeram je, niti je ubjeđujem, damora jesti jer je zdravo, jer i samam imam traume iz djetinjstva zbvog "zdrave" hrane
jesam joj probušila uši iz svog ćeifa, ali ona ako ne bude htjela da nosi naušnice, te rupice za čas mogu zarast
a ja se svjedno neću pitati ako ona bude htjela još nakamarati gomilu naušnicu gdje god joj padne na pamet (mogu se samo nadati da neće pretjerivati )
muško dijete ne bih sunetila bez medicinske indikacije
damica već nekad bira šta će obuć,a šta neće i to mi je ok (mada ,mi se čini malo rano, jer joj je 2 g, ali valjda je to tako kod curica)


_____________________________

Neplodnost je nasljedna. Ako Vaši roditelji nisu imali djece, najvjerovatnije ih ni Vi nećete imati.

HanadyRR, zasto mora jesti hljeb? Hljeb uopste nije zdrav, pa makar to bio i od crnog brasna, i punih zitarica.

Sunecenje i busenje usiju je nametanje, cisto nametanje djetetu svojih uvjerenja i ideala. A ima ih jos koliko hoces.

Sad kad bolje skontam ja licno sam ZA sunecenje zbog medicinskih razloga. Vjerovatno bih se preznojila 100 puta kad bi doslo do toga, al nisam sigurna dal bih to uradila. Bilo bi protiv mene da ne uradim, ali ne mogu donositi tako veliku odluku o necijem tijelu, kad je rijec o samo "tek tako". MM nije osunecen i veoma je zahvalan sto nije. Kaze da su ga osunetili ne bi mu bilo pravo sto se neko "igrao" sa njegovim tijelom bez njegovog odobrenja. Moj tata je osunecen u 47 godini jer je doslo do komplikacija, a ne bi ni tada da nije morao. Moj najbolji prijatelj kaze da ne moze zamisliti cunu da nije osunecena, i da nije bio osunecen kao beba, sam bi to uradio kad tad.

Uraditi sve ovo zbog vjerskih uvjerenja mi je ok, ali kad je osoba zrela da razmislja i misli kroz vjeru, a ne kao beba/dijete koje nema pojma ni gdje sunce izlazi a ni gdje zalazi. I opet je nametanje djeci i kroz vjerska ubjedjenja. Poznajem tipa koji je citav zivot bio katolik, i nametalo mu se sve o katolicizmu, i kaze da je tako moralo biti jer su roditelji tako zivili, a ne on. U kasnim 20-tim je presao na budizam, i kaze da je ON to odlucio za sebe bez namecanja okoline i roditelja.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Svakako da djeca jesu svoje ličnosti, evo ja gojim dvoje, sina od 11 i curicu od 17 mjeseci i mogu reci da su oni od rodjenja svoje licnosti, naravno kroz odgoj, skolovanje razgovore o svemu sto se desava u njihovim zivotima mi uticemo na njihove individue, ali roditelji i imaju ulogu da svoju djecu usmjere na"pravi put" , recimo moj sin svira gitaru zavrsio je 1 razred odlicno mu ide, ja sam ga ipak pred upis u drugi razred pitala zeli li da nastavi ako ne zeli ja siliti necu i ja sam zavrsila nizu muzicku ne moras zbog mene da meni udovoljis, ali ipak on je odlucio da nastavlja. Dakle ipak ima slobodu da sam odluci da li je nesto za njega ili nije, mislim da ga to kroz zivot kao licnost izgradjuje ali naravno za pogresne njegove odluke ja cu ga posavjetovati i opet na njemu je kako odluci moje ne mora ispostovati. Ako roditelji za sve odlucuju za svoju djecu ta djeca ce na kraju izrasti u ne sigurne ljude a to nije dobro.

_____________________________

Samo nam je ljubav potrebna.........

Prvorodjeni mamin zivot
14.03.2002. godine
Drugorodjena mamina srecica
06.04.2011. godine

Gali,ako realno razmislis,onda ti ga sve dodje nametanje od rodjenja.Mislim,zasto je rodjeno u toj i toj bolnici,zasto mu je bas ta teta bila babica,zasto su ga iznijeli u nosiljci a ne u AS,zasto bas ta boja,mislim,zakaj mora imati siroki povoj,ustvari,zasto mu se ne stavlja siroki povoj,zasto ga bas moraju fotkati i staviti na fb,zasto mu daju da doji,ili zasto mora piti adaptirano,zasto spava u kreveticu,mozda bi na duseku,ili pak teen krevet,zasto mora nositi kosuljice i haljinice,zasto bas te cipelice....................i tako u nedogled.Dakle,to je dijete,ispada da roditelj tu sluzi samo da ga rodi?!?Valjda sam ja tu da ga usmjerim,odgojim kako mislim da treba,a ono sutra moze da radi sta hoce,svejedno sta ja i mm o tome mislili.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )

galicija...
ne jesti hljeb nikako dovest će do nedostatka vitamina B...
za ručak se jede kriška hljeba a ne pola hljeba...
također jede se mlijeko, voće i povrće...
ta djetetu moram stvoriti navike hranjenja...
doručak je u tačno vrijeme, ručak također....
tu pirče nema ...navike se stiču...i ja ih ne namećem za rad zla...već za njhivovo dobor...
neću dozvoliti djetetu od 3 godine da mi živi na monte i kinder čokoladama...valjda je i to moj posao kao majke ....
ne voli leću...ne silim...al voli grah pojest ćeš ga uz hljeb i tačka...jer tako treba

a sunet i bušenje ušiju...
da vjerski je sunet...
i šta je sporno...dijete do godinu dana neću čekati d ami kaže bil ono il nebi...
smješno...
sunnet se uvijek obavljao i dovodili se kuaćama berberi...sad to radimo u bolnicama i treba da mi neko kaže da ja ubijam individu u djetetu koje odgajam u vjeri ...

ja sam se vjenčala šerijetski...
koliko god to neko ne razumio i neshavtao moj je izbor to bilo...tada mi je rečno nad svetom knjigom da svoju djecu odgajam u ilsamu...ja obeća ja obavljam...
zar ja sada trebam kriti od svoje djece da sam po vjeroisposvjeti to pa d ami djeca biraju kad budu imala 20 godina...
ja živim isto kao što sma živjela prije djece u tom smislu...
i moja djeca ako budu htjela mjenjati neće im niko braniti...
al moja je obaveza da ih uputim na pravi put i u vjeru...


a bušenje ušiju je tradicija u porodicama mene i moga supruga....
kao što je tradicija da mlađi čestitaju bajram starijima rano ustajući...

i sve što djeci pružim u životu ne bježim od tradicije niti potšivanja koje je moja mama u mene usadila...ne stidim se ni porijekla ni imena ni prezimena niti života moje majke vjernice sa mojim ocem nevjernikom tj.ateistom....ni mjesta rođenja ni ničega...niti sputavanjem tradicije ili vjerkih obreda u svojoj kući se emacipujem
ništa loše u tome nema...samo im može pomoći u životu da znaju da život ima red i prioritete....a nadoće one kraj nas da budu bar pola nas kroz svoj život

moja djeca i bušenje ušiju sada gledajući slike samo bi ponovile...jer kod nas je to veliki mubarek...kao slavljenje rođendana koje one žele ...
žele one dobiju, želim ja da poštuju -rodila ih tome ih naučila....

smješno je sada da započinjemo priču mješajući vjeru sa djetetom koje ima svoje JA...
biva ako ga u vjeri odgajam neće biti individu za sebe nego ga ja silim i svoje idela u njemu ganjam...

do trenutka kada je djete zrelo da rasuđje ja odgata moram...
i uputiti ga kako dlaje...
ko će ga uputiti ako ne roditelj...
ulica, komšinica




_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Izuzetno je teško kada žena postane majka napraviti razliku između onoga :što ja želim kao majka, što ja želim kao žena, što ja želim kao uspješna žena, što ja želim kao sestra/kćerka  - kada se stavi u odnos snaga onog momenta kada nije majka i onda kada to jeste.

Milion puta sam rekla: "Ja kad dobijem svoje dijete, ja ću ovako...". Međutim onog momenta kad se rodi/zatrudniš, toliko toga postane dio svakodnevnice, toliko toga postane moguće/nemoguće za uraditi, toliko toga postane nešto što se (ne)podrazumijeva - i obično to bude suprotnost onome što smo govorili kad smo bili bez djeteta.
Helem - toliko puta sam promijenila sebe i svoje ubijeđenje za ovih sedam godina koliku imam svoju švrću kraj mene, a da mi je to neko spomenuo prije 10 -tak godina, poslala bih ga u neku stvar.
A koliko puta će se jo to desiti ne mogu ni zamislim.




_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

koliko sma puta sjela i pomislila ''''jesam li trebala drugačije''''

imati dijete i odgajati u osvom svijetu je veliki teret...
psihički...materijalno i finansijkije sve smješno...

toliko stavova pormjenila...
sada kada kraj mene sjede odvalim se smijati sebi koja sma čila knjihe o odgoju onda kada ih imala nisam...
tek sada te knjige dobro dođu...a čitam ih po 10 puta i svaki put nešto novo nalazim što mi smila ima...
kako one rastu tako i ja kao roditelj rastem....

al ono što je od starta isto ...prioriteti, poštovanje, smaopizdanje...tu nema dileme ( sad kojim redom to je već dilema tj trilema iatko nedogled )


< Poruku je uredio Hanady RR -- 29.8.2012 15:20:03 >

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Po meni odluke roditelja ne remete djetetov individualizam dok je ono dijete.Mislim to je ili ili...ili ce mi biti zahvalan sto je osunecen ili ce me kuditi sto je neosunecen,odgajas ga da u nesto vjeruje ili da ne vjeruje ni u sto,mozda mu se svidi,mozda ne,ali sad,dok su mali,ja donosim odluke shodno svom uvjerenju i trudu da to bude ispravno,poslije ce svakako imati pravo izbora.

_____________________________

”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!

Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!

2007, 2008 ( dva puta moje sve )