Sta biste vi uradile da kod svog djeteta uocite ogroman potencijal (talenat) za recimo neki sport..eto recimo tenis. Sve naravno pocne bezazleno, djetetu je to interesantno na samom pocetku i trener ga forsira, vas uvjerava kako je iznimno talentiran...vi ga vodite na tenis redovno, on/ona se razvija, sve je bolji i bolji...i odjednom prestane mu biti interesantno...udje u pubertet, ne zeli vise igrati tenis...apsolutno ga ne interesuje (opet ponavljam da je izniman talenat)

a.) On mora nastaviti s tenisom...neinteresuje vas
b.) Pustit cete ga da sam odluci

Nezaboravite da skoro svi vrhunski sportasi imaju roditelje pored sebe koji im vise nad glavom kao npr. Monika Seles, sestre Williams, Blanka, sve one klizacice (ruskinje...kazem ruskinje jer su one ipak na ledu najbolje a vazda uz trenera sjedi i majka)

Ja evo nesto kontam, protiv sam svakog tjeranja...ali mi je recimo zao sto sam sama prestala da treniram tenis (iako ja nisam bila neki talenat)..sto me roditelji barem malo nisu tjerali...sto su odmah rekli ok...bez ikakvog posebnog razgovora...neces ne moras


< Poruku je uredio maja78 RR -- 28.4.2010 21:03:13 >

ja bih porazgovarala o razlozima zbog kojih je zainteresovanost nastala? preopterecenost? ako je razlog cisto lijenost i da bi djete imalo manje obaveza je bih pokusala nekako te treninge napraviti zanimljivijim...ja bih cak bila spremna i vrijeme odvojiti pa ici sa njim/njom na treninge ili recimo uvesti neki vid "pocascenja" poslije treninga...recimos ladoled ili nesto slicno sto bi postao kao neki nas obicaj...ali ako bi postojali neki validni razlozi nikad ne bih rekla ti to MORAS...

< Poruku je uredio maja78 RR -- 17.10.2010 16:39:12 >

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."

Naravno da bih pokusala uticati na djete, ali ako nece, pa ne mogu ga tjerati. Stavi se u njegovu situaciju, mozda ga je zaista zainteresovalo
nesto drugo, gdje bi mozda bio mnogo uspjesniji. A ono sto nam je sudbina u zivotu to ce i biti. Ne sto mi ili drugi zele! Mozda je bas forsiranje
od strane trenera dovelo djete do zasicenja, ja sam zivi primjer takvog napustanja kosarke, a veliki talenat! Pa ni Michael Jordan nije citav zivot bio
kosarkas, prie toga je imao jako dugu i uspjesnu karijeru baseballa , i onda mu doslo da igra kosarku, sada je najbolji kosarkas svih vremena!
Osvojio sve sto se u NBA osvojiti moze!
Ja sam za otvoren razgovor, mozda je djete neko ili nesto natjeralo da odustane, da izgubi interes. A mozda samo djecije vragolije, ili nagovor
od strane druge djece, ili nesto deseto!

_____________________________

Samo su tri muškarca u mom životu ;))

Procitah, odoh i vratih se opet. Upravo danas sam imala slicnu situaciju. Ne znam sta da ti kazem.
Moja malena ide na plivanje vec mjesec dana; sve je bilo ok do zadnjeg treninga i do danas. Bila je odusevljena i svaki put me pitala da li dobro plivala na sto sam ja uvijek govorila da je divno i da se ponosim. Zadnji put je "zabusavala" i govorila da joj je najgore kad je trener pusti i kad se nema za sto uhvatiti u vodi. Danas nije ni usla u vodu, naravno, sa istim izgovorom. Malo sam razgovarala sa njom i jos cu razgovarati ali tjerati je necu. Eh, sad, kod nas je malo specificna situacija jer mi jos nismo dosli do talenta. Ona nije proplivala da bi znali je li talentovana.
U svakom slucaju sam misljenja da djete treba ukljuciti u nesto. Ako im se jedno ne svidja onda treba traziti nesto drugo. Vec sam pisala na temi "aktivnosti djece" ili tako nesto to je nasa zrtva kao roditelja i nema cijene.


_____________________________

Ljuljka, 06/10/2003
Pahuljan, 12/02/2009

In Our Darkest Hour
In My Deepest Despair
Will You Still Care?
Will You Be There?

natjerala bi svoje dijete da nastavi da trenira, dijete kad bi pustio da samo bira to bi bio opći haos....
garant ne bi ni u školu išli da oni odlučuju, prema tome ja odlučujem bar do 18 godine

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Mislim da tvoje dijete vec ima pubertetske bubice.Ako ga interesuje neki drugi sport onda ga nebih 'tjerala'da vise trenira tenis,a ako zeli to vrijeme sto je provodio na treningu provoditi na ulici sa drustvom onda bih nastojala svim silama da ostane i dalje trenirati.Djeca u tom dobu nisu ustanju da donose odluke sami za sebe,a jedno je sigurno da ih mi silom nemozemo ninasta natjerati samo finim razgovorom

_____________________________

moja su djeca zlatna...
kad spavaju:))

potpisujem...i mene je moja mama tjerala svašta pa sm joj danas zahvalna au pubertetu sam je na momente mrzila

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

ovi iznad postovi se ticu vise male djece..ali recimo da ima 15 god...pocele ga curice interesirati vs. decki, raja mu pusi, izlaze vani, kafane, derneci etc...ako se profesionalno zeli baviti sportom taj dio mora zaboraviti...ja mislim da je Janica recimo najvise radi momka prestala s skijanjem (tj. radi privatnog zivota) ili isto ona hrvatska teniserka Iva nesto...nazalost ne mogu niti jednog naseg vrhunskog sportasa da navedem jer se ne mogu sjetiti imena

ovo je hipoteticki ..moj klinac ima 4 ,5 mjeseca

A zašto bih ga tjerala???

Jer je meni stalo da igra tenis! Pa mogla sam ga sama trenirati ako sam htjela biti sportista.

Nas roditelji nisu tjerali, ali su nas podržavali u svim našim interesovanjima. U muzičku smo upisani, jer smo mi izrazili želju.
Trenirala sam čini mi se sve sportove, jer me svake godine neki drugi interesovao.

Nas nisu tjerali ni da učimo, ali su nam na vrijeme objasnili da je škola naša obaveza. I bujrum.

Mislim da ću u tom smislu kopirati ponašanje mojih roditelja.


< Poruku je uredio hanabanana -- 7.8.2009 11:13:04 >

ne, ne...ne radi se u opste o tome da je tebi stalo da igra tenis, nego da je recimo bas talenat...da to svi kazu a da ulazi u ono doba kada pocinje "eksperimentisanje"

Ja sam malo pragmatična pa ću stvari gledati tako. 

Evo, ako bi se konkretno radilo o tenisu, a moje dijete ima 14 godina i kaže da odustaje, ja ne bih trepnula.
Jer, već u 14-toj ona ne može napraviti neku karijeru ako je ostala trenirati u Sarajevu a nije već počela trenirati u nekoj od akademija. Moje inzistiranje da nastavi može biti samo kontraproduktivno: nikada neće imati svjetsku karijeru ali će imati brojne ozljede koje prete tenisere.
( ledja, koljena )
Vrhunski taletni su već u tim godinama osvajali ATP turnire.
Pitanje je koliko su sretni na kraju balade.

ALi ću recimo prije inzistirati da u tim nekim godinama ide na učenje jezika u druge zemlje. Na taj način ću im moći proširiti vidike, naučit će da postoje i druge kulture, moći će sagledati prednosti i mane drugih civilizacija, i uz to učiti jezik.

slazem se ja...sve to stoji...ppogotovo mi se dopada ovaj posljednji dio

ali hipoteticki...da mi ovdje imamo vrhunsku akademiju, sta onda? a da mu/joj ni drustvene ni prirodne nauke ne idu bas

ja bih samo da se nadovezem na ovo sto je hanabana rekla da ne bi trepnula..... ja bih vala treptala ne bih stajala... jer ako nakon dugi niz godina djete najednom samo kaze ja to necu... moras se zapitati zasto... sto vesela rece da se oni pitaju ne bi ni u skolu isli... i to se ne odnosi samo na malene nego Boga mi i na ove velike...kakav je vakat dosao da je djeci u srednjim skolama idol Celo i sl. naravno da se i oni pitaju ne bi isli u skolu.

ja i dalje mislim da je osnova u tome da diejte ne prestane to voliti... pa sta ako drugovi sjede u kaficima i puse?!? zar bi on da bi bio cool trebao da se otme kaficima i pusenju u odnosu na sport kojim se bavio dugi niz godina... i jos dodatno, sport u koji su roditelji ulagali (oprema, treninzi, vrijeme i obaveze)..ako postoji drugi razlog nesto ozbiljnije, zdravstveno, preopterecenost ili s., Boze moj nikom nista, a to sto ce on propustiti koji kafic i koju cigaru je jako malo vazno. ja bih svoje gurala do maksimuma kada bi ono to htjelo..sve uz dogovor... i jezici i skola i akademija itd...samo da postoji talenat i da dijete bas ne negoduje...

_____________________________

jos uvijek sretno samujemo

"...The future''s in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change..."

Ja sam zato da dijete mora imati zanimaciju, ali nisam zato da roditelj svoje snove živi kroz dijete. To što sam ja uložila u sport koji je moje dijete treniralo nedaje mi za pravo da neosluškujem njegove volje i želje, htijenja.

Dijete se mora skloniti sa ulice, dijetetom se treba baviti, dijete treba pratiti, ali ne vuči.

Tacno tako !

_____________________________

Samo su tri muškarca u mom životu ;))

Pokušala bih shvatiti zbog čega tako jako talentirano dijete nema motivacije da nastavi trenirati. Vjerovatno bih pokušala i uticati, ali ne bih silila. Moja kćerka je bila najmlađi nosilac smeđeg pojasa u državi u karateu, a prije dvije godine (sada joj je 14) odlučila je da "neće više". Trener je tvrdio da je talenat kakav se ne rađa, mi smo pričali s njom, ali, ona, jednostavno, nije više htjela. Čak je i izjavila da karate nikada nije voljela. Sada neće kimono ni da proba. I, ne silim je. Niti bih. Ne znači da je na ulici - djeca imaju druge aktivnosti, zapravo, mnogo njih. Moje dijete usrećuje ples, a meni je važno da radi ono što je čini sretnom, a ne ono što bi joj dom ispunilo medaljama i pokalima, ali srce ostavilo praznim. 

_____________________________

26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!

nije da bi ga tjerala, al bi probala da nademo skupa nacin da bi imao i dalje interesa, al bi to samo radila, kad bi znala da je prije toga imao interes za tim. a samo tada, jer nebi htijela da se poslje toga kaje zasto nije nastavio (kao kod mm sto je bilo) a kad bi znala da ga nije ni prije toga interesovalo onda mu nebi nista ni govorila, al sta bi htijela da se bavi bilo kojim sportom koji se njoj svida, nema veze kakav sport da je, nemora ni bit as u njemo, samo eto tek toliko da se malo krece.

_____________________________

VOLIM VAS!!!

Ukratko,NE.

Nisu ni mene moji tjerali da ispunjavam njihove želje,nego da idem putem svoje sreće i svojih želja.Ne pada mi na pamet da kažem svom djetetu,MORAŠ ne znam studirati medicinu ili nešto slično.Naravno,savjetovati je druga stvar.I moja mama je mene uvijek savjetovala i imala sam od nje podršku i nadam se da ću ja uspjeti barem 80% biti majka kao što je ona meni bila.....Od tjeranja nema ništa,ako dijete to ne želi,mi tu ne možemo ništa...Možda će otkriti kasnije šta mu se sviđa i šta želi postati.Naravno,prvenstveno ih treba skloniti sa ulice,kao što neko reče i pokušati iskoristiti njihovo vrijeme,ne znam,za učenje jezika i nešto slično.
Još jedna stvar,kao što reče vesela,do 18 godine ona odlučuje...Ja mislim da moje dijete će raditi po pravilima koje zajednički uspostavimo sve dok je u mojoj kući,a naravno kada se osamostali neka radi kako hoće.Ali,dok je pod mojim krovom naći ćemo neki kompromis i zajedničku riječ...


_____________________________

Nejra 28.02.2008

Ja sam pristalica one teorije, da se savjet ne može dati, samo se mogu usmjeravati misli, što i najbolji terapeuti rade...
Ja sa svojom djecom, koji imaju 15 i 17 godina uvijek tako radim, razgovaramo puno, mada primijetim ponekad da ih to davi, ali im i onda objasnim da je i mene to davilo kada sam bila u njihovim godinama, i da ih potpuno razumijem, i da me je baš to što sam razgovor sa roditeljima shvatala kao davljenje navelo da ih nisam apsolutno slušala, uradila sam nešto onako beze veze, da bih nakon nekoliko godina shvatila, da ono što sam ja shvatila odnosno put koji sam prešla bio je daleko teži, nego što bi bio, da sam bolje slušala roditelje. Ne radi se sada o tome poslušala pa to uradila, nego uopšte slušala.
Ispričam im svoja iskustva, npr šta je to što sam izgubila kada sam odustala od ovog ili onog, pa tek nakon izvjesnog vremena se pokajala, a bilo mi kasno...
Npr, tako i za to treniranje tenisa, objasniti mu šta je to što dobiva, a šta gubi, trenirajući ili ne, znači dijetetu razjasniti situaciju, a definitivna odluka mislim da treba biti djetetova.
U svemu mislim da je najbolja sredina, pa tako i u zabranama i dozvolama.
Mislim da je daleko efikasnije djetetu dati mogućnost da bira, nego ga strogo usmjeriti u nešto, što mi mislimo da je za njega ok. Ne možemo znati šta je za njega ok, ako ga to i ne upitamo, odnosno ako barem ne porazgovarmo s njim o tome.

da se nadovezem na post veeseelee.díjete izrazava razna zanimanja za razne sportove ili muziku,slikarstvo i sl.nekad iz znatizelje,nekad zbog zainteresiranosti a najcesce jer to radi najbolja prijateljica ili prijatelj.medjutim,na pocetku neka bude malo to biranje áli vezati se za jedno i podsticati trening ili sta je vec u pitanju.Djeca lako izgube intresovanje za nesto pa dok su manji i kad shvate to kao moranje lakse ce nastaviti sa tom aktivnoscu a kako budu bivali veci,shvatiti ce da je to za njihovo dobro.
Polazim od te cinjenica da ako djeca sama mogu da se vode kroz zivot onda im mi ne trebamo.Mi nemamo skolu koja ce kroz rad sa djecom uociti talente te naglasiti to roditeljima i tako usmjeravati dijete,vec idemo po liniji "U se i u svoje kljuse"-fakticki nagadjamo aktivnost djeteta ali bar mu nnudimo nesto sto ce ga kad tad usmjeriti na put koji ono zeli.


_____________________________

kisik je pronadjen u 18 vijeku...kako smo do tada disali-nije poznato

Budući da se u ovom primjeru radi o izuzetno talentiranom djetetu, bilo bi šteta da zbog nekog pubertetskog hira dijete odustane. Međutim, ako je dijete kategorično protiv toga, ako je to njegova definitivna odluka, na koju baš nikako ne mogu da utičem, onda vjerovatno ne bih forsirala.

_____________________________

Mamin najljepši cvijet
IRIS, 01.09.2008

Ne bih da ponižavam ničiju djelatnost bavljenja, niti sport, niti umjetnost ... ali to je "razonoda, zdrav način življenja" ... ali od toga nema hljeba.
Haj brate pljuni u šake, prihvati se knjige i opleti po školi.
A tenisa ćemo, i sličnih baletsko-slikarsko-gimnastičarskih pokreta poslije škole.

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

u potpunosti se slažem sa tobom.Ja ću svoje djete sada kada krene u školu, naravno da upišem da nešto trenira, ali čisto da bude u formi, i da ima neku zanimaciju, ali škola je škola, i to je na prvom mjestu¨!


< Poruku je uredio maja78 RR -- 28.4.2010 21:03:29 >

potpisujem, bila sam jako dobra u sportu (odbojka i karate), najbolja u katama, trener se max. trudio i izabrao me za takmičenje a ja se nisam ni pojavila...sad mi je žao
Mojim roditeljima je to bilo sve jedno, bitno je da sam u školi dobra a sport su shvatali kao rekreaciju. Sad sam se pravo ulijenila mislim da odbojku ni na plaži ne bi zaigrala, samo se hvatam horizontale , ni mrva sportskog duha nije u meni ostala