Dali je neko imao bebu kojoj se pojavila epilepsija i nestala???

< Poruku je uredio maja78 RR -- 24.5.2012 14:48:57 >

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

Pozdrav Ines!!!
Moja djevojčica je imala konvulzije tri dana po rođenju, i uključili su joj terapiju koju je primala sve do druge godine(sada ima 3)...ta tri napada su bili prvi a i zadnji hvala bogu koje je ona imala..redovito idemo na kontrole...uključujući i snimak EEG-a koji je do sada pokazao da je sve ok, pazimo na temperaturu jer su nas upozorili da se usljed visoke temperature mogu javiti konvulzije....mada je ona imala i tu fazu visoke fibre ali sve je prošlo bez problema ...nadam se da sam te uspjela bar malo utješiti....  

_____________________________

Najveca umjetnost je istinski voljeti ljude!!!!!!!

Vidite,moj mali Semir kad je imao 5 i po mjeseci njemu su se pojavili napadi epilepsije ali jako cudno,dijete samo trzne rukicama i glavica mu klone klecne s njom pkao da nema snage u njoj ali to je na sekunde tako to par puta uradi i poslje sve u redu,nama kao roditeljima to je bilo nepoznato i cudno i odvedemo ga neurologu i na EEG i tamo su utvrdili da je epilepsija.Mi smo bili sokirani jer nam niki u familiji tu bolest nije imao.Iposlje kontrole dali su mu antiepileptik terapije od 500mg nakon 10dana epilepsija je nestala,vec na drugom EEG sve je bilo u redu.Od tad smo imali svake 4 do 6 sedmica kontrole i na svakoj je sve u redu bilo,nakon 2 mjeseca su mu smanjili terapiju za 100mg i dalje sve bilo ok,pa poslje na200mg i sad ako Bog da od 1.3,ukidamo ih skroz,dijete nam je hvala Bogu dobro.Sad mu je 12 mjeseci.
Interesuje me da li dijete moze da kasni zbog tih terapija,jer moj sin jos ne ustaje sam ,bas sam otvorila tu temu u roditeljskim razgovorima ,beba od 12 mjeseci jos ne ustaje sam pa ako nekom ovako nesto bude poznato ili ima vlastiti dozivljaj neka mi se javi i podjeli taj razgovor sa mnom ,mlada sam mama i jako zabrinuta i unaprijed hvala svakom ko mi se javi!!!

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

....drago mi je da je sa malim Semirom sve ok,znam taj osjecaj...nama je neuropedijatar rekao da su to sekundarni epi napadi..a hvala bogu nismo to vise nikada dozivjeli,bila je na terapiji fenobarbitona...Ja sam Miu rodila dva mjeseca ranije i uslijedila je borba za zivot koja je trajala deset dana na intezivnoj neonatologije u sarajevu i nakon sto smo prosli jednu bitku nastavila se druga koju i dan danas vodimo...mia je imala intraventrikularno krvarenje u mozgu , sto je ostavilo motoričke posljedice a ne mentalne na svu sreču , i od tada pa sve do danas stalno vježbamo...mia ima sada nepune tri godine, hoda ali ima problema sa desnom nogicom, sa osam mjeseci nije mogla da se okrene, a sjediti je počela sa godinu i osam mjeseci ....ja se iskreno nadam da je vas dječak lijen i neželi da hoda...nisam cula da terapija moze usporiti motoriku..rekli ste da ste redovno bili kod doktora i radili EEG-e, da je bilo nesto pokazalo bi se i na tom snimku, tako da mislim da je maleni jedna mala lijenčina , i da bezrazložno sikira mamu  

Tako mi je zao vase male Mie,a narovno i vas jer ste kroz puno toga prosli sa djetetom kao i ja.Al hvala Bogu drago mi je cuti da je Mia sada dobro,bit ce ona prava djevojka.I ja sam svog Semira rodila skoro 3 sedmice ranije,poslje poroda je imao visok bili rubin trajalo je skoro 2 i po sedmice,nakon toga je bio kao beba jako placljiv i vjerujte da kad pocne da place ne moze ga niko smiriti dok on sam ne prestane,a poslje kad se smirio pojavila se epilepsija,pa sam tu na rubu zivaca bila pod velikim sokom,to nas je jako potreslo.Jer nam je doktor rekao da je ta epilepsija jako opasna i da je 20%da to od djeteta ode a 80%ostaje.I drugu kontrolu hvala Bogu epilepsija je nestala i vjerujte kad nam je to rekao iznova smo se rodili i ja i muz ali naravno i dalje strepis posmatras svaki njegov pokret.Uvijek kazem hvala dragom Bogu sto nam je nas Semir sada u redu.I mi isto mislimo da je on velika ljencina i da ce to postepeno sve polako dolaziti.Nama je on prvo dijete,a oboje smo mladi i dosta toga ucimo sad s prvim ali i potreslo nas je  ono posteno sto se kaze.Vi ste isto kroz puno toga prosli divim vam se jer ste jaki,i po vasoj prici se vidi da ste izdrzljiva osoba.A moramo takvi da budemo i za nase zdravlje i nase djece samo hvala Bogu sto su nam djeca sad ziva i zdrava.
 
Doista puno vam hvala sto ste samnom podijelila ovaj kutak svoje price.

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

Zivimo u vremenu kada je strasno u porastu djecija epilepsija.Sigurno znas uzrok,jer se shodno tome daje i terapija.Ono sto je jako bitno je da ne odstupate od terapije nikako i nikada sem kada to ljekar odobri,i da morate biti jako strpljivi i uporni.Od vas kao roditelja ce zavisiti kako i koliko ce djete napredovati i biti osposobljeno za dalji zivot.Nema mjesta da se zale,to je tako kako je i valja se nositi i boriti s tim.Zelim vam puno snage,volje i upornosti i da malisani sto prije budu ok!

Da doktori su odobrili i preporucili nam da prekinemo terapijom jer su oni vidjeli da je s bebom sve sad, hvala Bogu,u redu.

Hvala lijepo na iskazanim rijecima.  

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

Skoro ste me rasplakali, hvala vam na lijepim riječima!
Evo upravo sam se vratila sa vježbica,bili smo na pregledu kod fizijatra
i nezadovoljan je njenim nogicama , ali mi se i dalje borimo i nastavit moramo jer ona hoda mada taj hod nije kao hod zdravog dijeteta, ali bitno
je da je stala na svoje noge jer su nam prognozirali da to nece moci do pete godine..ali nije sve onako kako oni kazu na svu srecu ...imam sina koji ima šest godina od poroda pa sve do sad nikada nije bilo hvala bogu nikakvih problema..tako da je rođenje drugog dijeteta za cijelu obitelj bio sok od kojeg se i danas oporavljamo...jer ti teski momenti se lako ne zaboravljaju...
ali ima sve gore od goreg samo mogu reci nedaj boze nikome!   
A vi mi budite strpljivi mali Semir ce se dignuti, kad se budete najmanje nadali,
znam da je neizvjesnost najgora ali biti će to sve ok..jer pedijatri pregledom ustanove da li dijete zaostaje u motorici a vjerovatno da je sa Semirom sve ok, jer bi vas oni dalje upucivali na pretrage...pusa vama i vasem bebaču

Draga Kesten
 
Naj bitnije je kao sto i ti kazes da je ona na svoje nogice stala a sve ostalo ona ce postepeno sve bolje da zna,to sto doktor je nezadovoljan nista ne znaci njoj kao treba vremena za nju je to sve novo i dok ona udje u taj ritam uvijek ce ici sve bolje i bolje.
Znam  kako je nas doktor na smrt prepao kad je rekao da dijetetu je samo 20%da ode epilepsija od njega a naseg Semira nakon 10 dana od tog razgovora sve mu prestalo ,tako da se desi da nekad i oni pogrijese.
Ali ja vidim po vama da ste vi dosta toga ucinili za vasu Miu jer je ona tako brzo stala na nogice ,to je veliki uspjeh za nju a i vas.
Jel ona nema vise s motorikom problema?
Jel sad vec zna svasta da prica?
 
 
p.s.Mia ti si prava mamina princezica!!!

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

Mia je prava mala brbljivica koja neprestaje da prića (na svoju mamu ),ona sve zna,možda i previse kako ljekari kažu ;da ta djeca koja su prijevremena rođena nastojaće kroz zivot da nadoknade to vrijeme koje nisu proveli u majčinoj utrobi, tako da ona to već radi,hiperaktivna je i to je u jednu ruku veliki plus jer je to izvlaći, mi jos puno vježbamo tri puta dnevno po sat vremena,i ona još uvjek ima problema sa ravnotežom i kordinacijom...nosi naocale ali malu dioptriju i ima dosta strabizma(valjda se ovako pise) tako da cemo morati na operaciju okica ali to je sad najmanje sto me brine.I ja sam bogu zahvalna sto ona hoda i sto je dijete mentalno zdravo jer nagledala sam se nažalost dosta jadne dječice koja i ne hodaju i nisu svjesni sebe...ali to je život i božija sudbina i moramo je prihvatiti ali ne odustajati nego pomoći maxsimalno.U trecem mjesecu idemo u Mostar u bolnicu da se educiramo za nove vježbice koje bi njoj dodatno mogle pomoći..  pa nadamo se najboljem..
a sto se tice doktora ja uvjek kažem prvo je božija pa onda njihova, jer to me je održala sve ovo vrijeme  da ne poludim.....  velika pusa Ines

Doista mi je drago zbog Mie ,da je sve savladala i naravno neka je ona brbljivica ,to je jos bolje neka neda momcima pardona ,za djevojke je to uvijek dobro.Veseli me prica o njoj o njenom uspjesnom savladavanju svega.
Nadam se da ce i moj mali Semir uskoro stati na svoje nogice i galamiti na nas
 
Pusa za vas dvije

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

 
 
 
Hvala,hvala mam Ines predivni ste

Nema na cemu,hvala i vama puno jako ste divni i rado pruzate pomoc!!!
 
 
pusa

_____________________________

Svi ranjavaju,posljednji ubija!!!

Ja vam od srca zelim da akobogda vasa djecica sto prije ne samo prohodaju,nego odmah protrce i ganjaju se okolo sa vama.Citajuci vase price,ja mislim da je ono najteze za vas proslo,Semir nema vise terapije a Mia isto napreduje.sretno.

Prenos postova:

Postovana Ines, mi u Centru za ranu ntervenciju radimo sa djecom kod kojih postoji, iz raznih razloga sumnja na poteskocu ili vec dijagnosticirana poteskoca u razvoju. Ono sto je najbitnije, da ukoliko roditelj primijeti nesto "neobicno" kod svog djeteta, da obavezno potrazi strucnu pomoc. Ukoliko beba ima 12 mjeseci, a jos uvijek ne ustaje, ne bi bilo lose da potrazite strucni savjet za stimulativne njezbice koje mozete sprovoditi sa vasim djetetom kod kuce. Rado vam stojimo na raspolaganju za savjete, ukoliko u vasem gradu nema ustanova u kojoj rade strucnjaci koji u usko vezani za tu problematiku. Motorika je jako vezana za sam razvoj govora, tako da sto se vise dijete motoricki stimulise, to se pozitivno odrazava i na govornu muskulaturu. Nadam se da cete, ako vec niste, potraziti savjet strucnjaka...Puno pozdrava...

JESTE LI ZNALI…   Djeca se rađaju sa 100 do 200 bilijuna stanica u mozgu.   Učestalost  cerebralne paralize se gotovo ne mijenja od devedesetih godina, a broj djece s različitim teškoćama učenja se povećava. Oko 10% novorođene djece odnosi se na neurorizičnu skupinu djece   Pravovremeni terapijski postupci su učinkovitiji i isplativiji, negoli terapijski postupci koji se poduzimaju u školskoj dobi - u trenutku kad se teškoće nagomilaju.   Novorođenče je 3/4 svoje budnosti usmjereno na majčino lice.   Od skupine djece koja dolaze na stručnu procjenu u dobi od tri i pol godine, čak polovica njih (44%) još ne govori.   Na našim područjima roditelji sve ranije uočavaju teškoće u razvoju djeteta (u prosjeku oko 30 mjeseci), ali tek potom slijedi potraga za stručnom pomoći koja postaje višemjesečna ili višegodišnja.   Upotreba geste kod djece koja kasne u jezično-govornome razvoju potiče i motivira 'progovaranje'.     Prema iskustvima naših roditelja prvi razgovor s liječnikom o djetetovoj dijagnozi obično traje između jedne i dvije minute.