Suzana i Shee, sjećam se dobro svoje neke krajnje mizerne faze početkom januara kada je Emi bilo malo više od mjesec dana, i kada smo se vratili iz Damaska u Sloveniju... Silno sam je željela dojiti, a dojke su me idalje silno boljele, a, kako sam joj od početka dodavala izmuženo mlijeko na flašicu, već sam bila jako blizu da pređem na nadohranu, što bi, jasno, polako potisnulo bolne sike iz upotrebe. A još sam i dobila menstruaciju i negdje u glavi sam imala čudnu informaciju da to znači da nemam dovoljno mlijeka.
I onda sam sjedila tako jednog mizernog jutra i isčitavala postove o dojenju. Bilo je puno mama koje su mi pomogle i dale podršku poput Amrino, Boogy Woogy i slično, i svima sam zahvalna, to često kažem, ali, dobro se sjećam da mi je Shee rekla da su i nju bradavice boljela 2,5 mjeseca, pa da je prošlo, te tvojih postova o dojenju blizanaca.
I tako sam se ja sabrala i skontala da to što me bradavice nisu boljela "samo par dana" nije nenormalno, te da, ako tamo neka hrabra mama doji dva dječaka i ne žali se, mogu, valjda i sama izdržati...
Eto tako ste vi pomogle da se mi evo skoro devet mjeseci uspješno dojimo! I hvala vam!
P.S. I bradavice su me fakat boljele 2,5 mjeseca, ali preživjela sam.
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!