Pozdrav svima,

za potrebe istrazivanja o zivotnim navikama osoba trece dobi u nasoj zemlji, prikupljam misljenja o smjestaju starijih osoba u staracki dom. Zamolila bih za odgovore na ova pitanja:

1) da li su ovakve institucije dobro rjesenje za brigu o starijim i/ili oboljelim osobama?
2) da li biste vi smjestili vaseg roditelja u dom za starije osobe?

Hvala.

1. Jesu, ali su preskupi a i ono sto pruzaju je jadno...kada to bude nivo koji je trebao biti u Staračkom domu koji je u ratu porusen na Nedzarićima onda DA

2. Teško pitanje....
Jedino ako ne bi postojao način da se brinem o njima onako kako treba a zbog zdravtsvenog stanja bi morali imati 24 h brige koju im ne bih mogla pružiti vjerovatno DA uz njihovu saglasnost.... Ako to oni ne bi željeli pokusala bih naći neko drugo rješenje... Hmmm u stvari dom bi bio zadnje rješenje...

a smjestila bi ih u Dom samo kada bi oni imali uslove koje mislim da trebaju imati....ne znam da takav postoji....tako da .....

< Poruku je uredio Visnja RR -- 5.1.2021 23:20:23 >

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Mislim da su dobro rjesenje u slucaju da im treba konstantan nadzor i pomoc..

Iz okruzenja imam primjere djeca u Njemackoj jedan roditelj ovdje bolestan sam i smjeste ga u staracki dom.On zadovoljan bolje mu nego samom kod kuce,ima jos par sebi slicnih da kazem cimera...
2. U slucaju da ne bi mogla licno da pomazem i sluzim.Ipak bi mi prva opcija bila platiti nekom da se brine u njenoj kuci,posljednja opcija bi mi bio staracki dom...Nekako mi tuzno,premda tu rade jako strucne osobe.Smatram da je nas mentalitet i informiranost najveci razlog zbog cega staracki domovi se dozivljavaju kao napustanje a ne sustinsko i pravo rjesenje i pomoc...

_____________________________

A- Februar.2017.
E- Oktobar.2008.

Napisala sam hrpu toga pa mi forum zaštekao... sada ću nešto kratko napisati... uglavnom da, za staračke domove sam za situacije kada se starije osobe ne mogu o sebi adekvatno brinuti. kada to nije tako mislim da onda nema potrebe za tim da se forsira starački dom. posebno ako to roditelj ne želi... trpili su oni nas dok smo bili mali pa možemo i mi njih sada kada su oni stari... a doći ćemo i mi u te godine pa će i nas neko morati trpiti. eto toliko...

Ideja ustanove je fantastična. Kad se sagledaju sve obaveze i problemi koje prate kroz život jednu porodicu, ovakve ustanove bi trebale biti od pomoći za one koji imaju roditelje u godinama ili bolesne roditelje. Međutim, u našoj državi, kao što nam je sve nakaradno, tako su i ovakve ustanove samo prilika za uzimanje para. Svašta vam obećavaju i nude, a kad se to sve krene sprovoditi u djelo, shvatite da ste prevareni kao komitent u banci kad dignete kredit iz kojeg se teško možete izvući.

Ja sam imala slučaj da sam bila prisiljena smjestiti oca u starački dom. Kad smo bili na informativnom razgovoru za smještaj, ma sve što čovjeku treba imat će. Imat će svoju sobu, tzv. apartman, 3x obrok, 2x kafu, doktora, njegovateljicu, brica, mogućnost da izađe, mogućnost posjete, ovo ono... Ma hajde, ja bih otišla u dom, a ne starog da smjestim.
Eh kad smo odveli oca da smjestimo (zbog moždanog udara, izgubio je centar za ravnotežu, mozak je počeo ubrzano da propada, demencija je uzela maha...), "apartman" nije bio ono što smo očekivali, ali hajde, makar je imao svoju privatnost. Opremili smo sobu sa svime što mu je potrebno.
Međutim, već sutradan, dobili smo poziv od rukovodioca da mora raditi neke medicinske pretrage koje se moraju dodatno plaćati, pa smo i to platili.
Slijedeći dan se ispostavilo da oni nemaju kafu, već ukoliko želi da popije kafu mora sam sebi napraviti, ili da donese kafu u kuhinju gdje će mu biti napravljena. Hajd odnesemo i kafu i cigare.
Da bi treći dan, ponovo bili pozvani od strane rukovodioca doma, da nam skrene pažnju kako otac traži od drugih stanara kojekakve stvari (a upozorili smo na to da čovjek ne zna).
Doktora nije bilo ni na mapi, već su ga vozili u dom zdravlja gdje sam ga ja vodila, pa eto neće taj jedan put ispostaviti račun za troškove, ali za svaki slijedeći put će nam to obračunati.
Brico nije došao niti jednom.
Svaki dan tjestenina s mesom.

Helem, da skratim, nakon samo 20 dana smo pokupili oca i vratili kući. Sada je sam u stanu, zaključan (jer ako izađe ne bi se znao vratiti i Boga pitaj gdje bi završio). Svaki dan poslije posla, idem da ga obiđem, odnesem mu hranu, cigare, vidim treba li mu šta. U toku dana se čujemo telefonom, čisto da znam da je ok.

Dakle, kao što rekoh, idjea je odlična ali realizacija ideje je katastrofa.

_____________________________

25.03.2004. rodila se moja Bini
24.12.2009. rodio se moj Nane
19.08.2014. rodio se moj Mini