Zelim da pozz sve trudnice i one koje se nadaju i trude da postanu.....pratim ovaj forum vech neko vrijeme (josh od kada sam posumnjala da bih mogla biti trudna),sad se ispostavilo da sam trudna (5 sedmica),pa me muchi jedna stvar,s toga sam odluchila potraziti od VAS savjet:

Dechko i ja zivimo skupa vech godinu dana,ja studiram(22) a on radi i zavrshava studij(25)...zivimo u podstanarima...odmah smo se dogovorili da ne zelimo nezeljenu trudnochu dok se ne obezbjedimo financijski...
Pazili smo se,prezervativi,njegov tajming (zavisno od situacije).....medutim desi se to da meni kasni i da mi doktor kaze da sam u petoj sedmici....svjesna sam svoje sreche...i toga da mi se je ne daj Boze moglo desiti da nemam tu srechu kao shto ih ima ovdje na forumu....ali mi smo relativno mlad par ....koji tek planira da se uzme...da zavrshi shkolu....da obezbjedi neshto u ovom teshkom vremenu....pa pitanje je slijedeche:
Da li je moguche da nakon abortusa(koji bash i nije obavezan u mojoj situaciji,nisam hvala Bogu bolesna,sve je u redu s fetusom),mogu imati opasne poslijedice,tipa da se bash meni desi to sa pluchima i infekcijama....?
I da li je neko od vas ,iz slichnog razloga(mladi par sa egzistencijalnim planovima za buduchnost) odluchilo na abortus?
Mozda je razlog abortusa GLUP ali ne znam shta da uchinim....STRAH  ME je samog tog postupka a opet me josh vishe strah SADA imati malu bebicu....

Draga rupi cupi ne bih da ti pametujem,ali moram ti reci nesto.Prije nego sam ostala trudna pomisao o abortusu mi i nije bila tako strasna,medjutim sada kada sam osjetila radost kada nosis jedno malo srce ispod svog to bice mi je postalo nesto najdraze i samo zelim da sve ako Bog da bude dobro sa bebom da bude ziva i zdrava sve drugo postane manje vazno.Bebama ne treba puno treba im samo ljubav i vidjet ces ne bih je mjenjala za sve ovosvjetske stvari tipa finansije itd.Svaka beba ima svoju nafaku.Mislim da se trebas nasmjesiti i reci to je to imat cu nekog preslatkog.

Znam da ti se sad mota milon misli po glavi, da se to ne uklapa u tvoj život, ali ako odlučiš da rodiš bebicu to će biti odluka zbog koje ćeš biti najsretnija i kasnije ponosna. NAJBOLJA ODLUKA U TVOM ŽIVOTU!A suprotnom ćeš imaqti sjenu koja će te uvijek pratiti. Možda je suđeno da vaš život uzme drugi tok, još ljepši naravno. Ne brini ni zbog čega, sve će se složiti, sve ćeš znati... kad počne živjeti u tebi vjerovaćeš da si ga čitav život planirala i željela.

Razumjem tvoju dilemu, sve smo se mi mogle naci u takvoj situaciji....ali nemoj abortirati.Ove dvije mame prije mene su ti lijepo objasnile taj osjecaj a ja sam trudnica koja je imala prije spontani pobacaj. Ne mozes ni zamisliti kakav je osjecaj kad vade djete iz tebe. Bez obzira sto sam ja morala to uciniti a ti bi svojevoljno odlucila vjerujem da se ne bih na onoj stolici lijepo osjecala i da bi se istog trena pokajala.
Iskreno vjerujem da ces naci mjesta u svom zivotu za to malo bice i da ces odluciti zadrzati djete !


_____________________________

Boze hvala ti na ovom najljepsem daru...
EI 16.11.2009.

Iskreno da ti kažem,ja mislim da imaš taman godina za jednu bebu,a studiranje nije nikakva prepreka dosta žena sa foruma i studira i ima bebu.
Dečko ti radi tako da možete pokriti troškove za bebu,e sad jedino što mi smeta je što on  želi da još sačeka sa bebom,jer vjeruj mi kad se porodiš podrška muža (dečka ) je od ključne važnosti,ti ćeš tad biti pod uticajem raznoraznih promjena što hormonskih što fizičkih i ako te ne podržava i nije uz tebe osoba do koje ti je stalo to može biti jako teško i treba ti jaka volja da se izboriš za svoje čedo.
Ja sam, inače protiv da abortiraš jer s razlogom se to baš sad desilo,možda ako sad abortiraš poslije nećeš moći imati djece pa ćeš se kajati...

Negdje sam pročitala da žena postaje majkom kad zatrudni a muškarac ocem tek kad vidi dijete možda će tvoj dečko biti oduševljen kad vidi svog sina ili kćer



_____________________________

A- Februar.2017.
E- Oktobar.2008.

draga moja...
ja sam jedna od mami koje studiraju..i ja i mm.. dobili smo bebu prije sest sedmica i ne bih je dali ni za sta na svijetu.. najljepsi je osjecaj drzati svoje cedo u rukama.. sto se tice te finansijske strane, a i vaseg studiranja, nemas razloga za brigu.. svako dijete ima svoju nafaku a i samo studiranje je ljepse, sladje, barem nama.. beba ti nece umanjit vrijeme za ucenje, nego ces samo imati manje vremena za raznorazne gluposti bez kojih mozes.. razmisli dobrro prije nego napravis korak, jer nema vise vracanja.. nadam se da ces izabrati pozitivnu stranu, tj. da ces zadrzati svoju bebu..

ja i moj muz smo bili istih godina kao tvoj momak i ti kad sam ja zatrudnila.Doduse mi smo imali stan vec smo bili u braku 9mj al oboje smo jos tada studirali.Ni jednom nismo pomislili na abortus nego smo si reonganizovali zivot.Znalo se prioritet je beba pa sve ostalo.Fakultet ce se zavrsiti.Ne znam u kakvoj si materijalnoj situaciji,jer zaista imam dosta prijatelja koji su podstanari a imaju dobre plate.Moj savjer je da dobro razmislite jer postoji mogucnost da kroz par godina jedno drugom pocnete i prebacivati taj obaortus.A de ne spominjem griznju savjest.Od koje ja ne bi mogla zivjeti.

Ja bih ti savjetovala da malo iscitas sve one postove forumasica koje zeljno iscekuju svoje bebice i  postove zena koje su imale spontani.....Nadam se da me neces pogresno shvatiti, ali se iskreno nadam da ces barem malo osjetiti kako se one osjecaju i  pozeljeti da to maleno bice koje u tebi zivi i raste ''sacuvas''....
Sa gore navedenim postovima se u potpunosti slazem i mogu ti samo  jos potvrditi da na svijetu ne postoji nista ljepse sto se jednoj zeni moze desiti A na kraju i kad skontam, pa to mi je razlog zivljenja i borbe u zivotu... mogu slobodno reci smisao cijelog ovog zivota.
Ja te puno pozdravljam i voljela bih da ne doneses pogresnu odluku


_____________________________

06.09.2008. Adnan
02.12.2010. Ajša

Draga moja, i ja sam bila u slicnoj situaciji, ja sam imala 23, a mm 22 god. Ja sam studirala, on imao los poso,a zivjeli s njegovima. I slagala bih da nisam pomislila na abortus. Jedva sam cekala bebicu,ali bas tada...Nisam se bojla ja zbog sebe ili mm, vec sam se pitala da li cu imati cime hraniti tu bebicu i pruziti joj sve sto treba. A onda je moja svekrva (kojoj sam zbog toga zahvalna i uvijek cu biti) rekla da me ce me dijete cekati sad ili za pet godina, uvijek ce biti isto,uvijek ce nesto nedostajati,covjek nikad nije bas rahat. Ako budemo cekali da ja zavrsim fax, da mm nadje bolji posao,da kupimo stan, otplatimo kredit proci ce nam zivot i na kraju opet necemo imati ono najvaznije. Imala je par prijatelja koji su tako kao ti uradili abortus i kaju se citav zivot tako da...Mislim da to nije rjesenje. A bebica svaka ima svoju nafaku.Ja sam hrpu ispita polozila za vrijeme trudnocei evo pri kraju sam faxa. Na dan kad se nas sin rodio, mm je otisao prvi dan na novi posao, u drzavnu firmu. Iskrsnuo je posao i meni, samo jos razmisljam, a stan...dobili smo kucu koju treba renovirati i nasa je a kasnije ako hocemo da sebi nesto kupujemo. Jos da auto zamjenimo,,,ali bice, neka nam je bebica zdrava,sve ostalo je po strani.Kad se on rodio, mm vec dva mjeseca nije radio, dao je otkaz zbog ovog posla, znaci dva mjeseca bez plate.ali kad se beba rodila, novac je stizao sa svih strana, sto njemu sto nama, dobili smo odjecu,opremu,sve....tako da...razmisli i sretno. svakako nam javi sta si odlucila

i jos hocu da kazem da ni bebica ne kosta puno, pelene, kremica, samponic i to je uglavnom to jos po nesto sa strane, ako budes dojila....sto je starija vise ce kostati,ali to ce vama biti motivacija da sto prije zavrsite fax, dok ne poraste. i bolje cete uciti ako budete imali bebicu, kod mene se zna, beba spava ja ucim, naviklas am na to i ide mi boje nego dok nisam imala bebu


< Poruku je uredio idana_85 -- 7.4.2009 18:17:05 >

_____________________________

R, 08.10.2008....
A, 25.02.2014.

samo cu ti ovo reci i mi smo bili u istoj situaciji a nikad nismo ni pomislili na abortus danas nas sincic ima skoro 2god...nebi ga mijenjala ni za milion stanova i neznam cega vise...uglavnom moj savjet je da rodis bebu jer je moja rodica abortirala prvi put i poslije vise nikad nije mogla ostat u drugom stanju.....sad place u trosobnom stanu u kojem nema djecijeg placa niti djecijeg smijeha...voza audija al nema ono naj vaznije autosjedalicu da krasi taj audi...dobro zive al nemaju ono sto se ne moze kupit...e sama kontaj o cemu ti pricam.....

a ti sad odluci sama(svako dijete ima svoju nafaku)


_____________________________

Vedad 11.05.2007 najljepsi dan u mom zivotu!

Moje je mišljenje da ne bi trebala abortirati jer djete je Božji blagoslov kojeg treba dočekati sa srečom i zadovoljstvom i svaki dan zahvaljivati dragom Bogu što ti je pružio da budeš mama. neču ti držati prodike o tome što bi trebala a što ne...jer ti si dovoljno savjesna da znaš što je dobro za tebe.

djete je ponavljam još jednom največi blagoslov i puno ima žena koje se trude da ostanu trudne a ne mogu...samo tako i sve čine za to maleno biče da dobiju.
dobro razmisli o svemu jer ima puno slučajeva kad Bog ne daje drugu priliku.

_____________________________

alex ima 4 godine 2.5.2009
stize nam druga beba :)

ipak ja bi na tvom mjestu razgovarala sa deckom jer nebi mogla to uraditi ma ne zelim ni misliti jedva sam docekala trudnocu sad sam sretna kad znam da u meni raste malo slatko bice koje je svakim danom sve vece i vece.
sjedi i razmisli.

_____________________________

20.09.2009 sam postala najsretnija osoba na svijetu jer sam u zagrljaj dobila svoga sina....Vole te mama i tata
06.09.2010 god.dobili smo prvi zubic sedam dana kasnije i drugi zubic
13.09.2011 rodio se drugi sin Adem

evo cure su dale mnogo savjeta i uglavnom su to trudnice ili mame malenih andjela al' dopusti da kazem misljenje zene koja pokusava vec 1,5 godinu da ugleda famozni +.
znam da je odluka teska, situacija je teska sama po sebi, ali samo pomisli da je Bog tebi dao srecu i sansu da dobijes bebicu a ima nas koje jos uvijek tu priliku cekamo.
neko je rekao gore  pazi Bog nekada ne daje drugu sansu i ako uradis abortus mozda ces se kasnije pokajati.
ja sam na pocetku svog braka ''izbjegavala'' trudnocu jer sam cekala stalni posao a sad kada se borim sa problemima kajem se jer da sam od pocetka pokusavala ranije bi otkrila da postoji problem...eto primjer da se nekada nije dobro igrati krojaca sudbine i buducnosti.

MOJA MOLBA (NE SAVJET)  je razmisli prvo sama sa sobom, pa sa svojim dragim pa mozda i sa vasim roditeljima jer prvo sto svaka beba ima svoju nafaku a drugo ljudi koji te vole ce uciniti sve da ti pomognu i da sve sretno zavrsi.
I NA KRAJU SVAKA BEBA JE SVOJIM RODITELJIMA NAJVECE BLAGO!


_____________________________

***************************
Quien con fe sabe esperar, ve al fin la suerte llegar!

evo da i ja nesto kazem na ovu temu, nadjoh se, nas dvoje smo bili stariji od vas dvoje kad sam ostala u drugom stanju, ja na specijalizaciji, mm isto na doskolovanju, ALI nismo ni jedno imali nikakav posao, zivjeli smo i sada zivimo u stanu koji nije nas, i u kojem placamo rezije bez kirije. Zivjeli smo od ustedjevine i nadali se da ce nesto doci.. a ne dodje ni 
zadnje sto sam tada htjela je biti trudna.sjecam se muke kad sam vidjela dvije crtice, nisam znala kako da se osjecam. naslusala sam se do tada da svako dijete ima svoju nafaku i nista mi nije znacila ta apstraktna recenica,plasila sam se da nas dvoje necemo imati sta i od cega a ne jos i bebica. Ali sam se plasila i abortusa. I u isto vrijeme ja pocnem nesto honorarisati, od mjeseca do mjeseca, muzu posla ni na vidiku, i jedini razlog zbog kojeg nisam abortirala je strah od mogucih komplikacija sto sa mojim zdravljem, sto sa brakom. a onda sam na ultrazvuku vidjela mali grumencic u svojoj materici i probudio se majcinski instinkt za koji sam mislila da nikad necu osjetiti (nisam bas voljela djecu niti sam se zamisljala kao majka)I nisam se pokajala. Ja sam radila do 8 mjeseca-i posto nisam bila prijavljena nista ni od bolovanja, mm nesto honorarisao, snalazili se, na kraju se cak prijavili i u socijalno i shvatili da smo stvarno teska "socijala", pare su dolazile od nekud nekako i svi su mi govorili vidis da dijete ima svoju nafaku, a ja na to - necemo nas dvoje zivjeti od djetetove nafake. I prodje 5 mjeseci kad se desi cudo, mm dobi poziv i ponudu kakvu ni sanjali nismo, i hvala Bogu, evo ga danas i prijavili, i stvari idu nekako, u medjuvremenu sam ja dobila fin honorarni posao, doduse potezak ali malo sati a fino para. I hvala Bogu sve se sredilo..
I moja prijateljica je slicno ostala trudna, ona nezaposlena, on se bavi muzikom i kako kad jedva nesto zaradi, podstanari godinama itd.. hvala Bogu dijete im super napreduje, oni presretni, zivot ide dalje samo puno ljepsi, bogatiji i sretniji.
a kako rekose, dijete ne kosta puno, mi dojimo, koristimo pamucne pelene - dovoljna nam zaliha 70komada plus 10 svedskih pelena, odjece ti i ne treba puno - par bodija i odjelca/gegica,grijalica i termometar i kakav lavor isl sitnice, kolica ti ne trebaju prvih 3 mjeseca, umjesto nosiljke koristis autosjedalicu i tako citavu godinu, a ni krevetac nije neophodan, pogotovo u pocetku. Ipak vidjet ces, osim sto je nas obicaj da ti niko ne udje u kucu bez para za bebu, obicno se i sira familija trudi da doprinese kucenju.  
Svaka medicinska intervencija ima svoj rizik pa tako i abortus, ono sto je bitnije je da preispitas zasto imate potrebu da se drzite planova, i jesu li dovoljno fleksibilni da prezive ovakve zivotne preokrete. Nije nista strasno ako ne zivite zivot koji ste zamislili, stavise. prije konacne odluke idite oboje zajedno na ultrazvuk, ja sam svoje vidjela sa 5 sedmica i sve je dobilo drugi smisao.
Sretno sta god odlucili.

Ja sam se iskreno receno malo rasplakala sada... trudna sam pa mi se moze oprostiti...
Draga moja zabrinuta,stid me jeste da napisem sljedece ali sve je ovo istina i mora da se kaze. Ja kada sam ugledala dvije crte na testu, najiskrenije, bila sam razocarana. Ja i mm smo u istim godinama kao ti i tvoj decko, tek smo bili doselili u sarajevo, ja sam zavrsila fakultet ali me niko nije htio da primi na poso (zensko, tek udata) i da skratim, nikako mi se u zivotne planove nije uklapala beba... plakala sam i sjecam se da sam razmisljala kako cu morati prestati pusiti, prestati piti (mada ni do tad nisam pila), kako me tek sad nece niko primiti na posao jos najmanje dvije godine, mislila sam da cu postati kao one glupe zatucane domacice koje nemaju pojma o svijetu, a kao toliko sam htjela da budem "nesto" u zivotu...

Draga moja evo me cetiri mjeseca poslje tog dana... ne smjem ni da se sjetim sta sam tada razmisljala, strah me Boga da mi oduzme ovo cedo sto raste u meni. NE POSTOJI ljepsi osjecaj od onog kada te tvoje malo pile, tvoje cedo, tvoja krv, udari nogicama malim u stomak i ti znas da ti govori da je ono tu, da je zdravo, da si mu ti sve sto ga drzi u zivotu i da nije ni rodjeno a vec te voli...
Draga sve je sporedno; pare, poso, figura, stan, karijera, cigare, vino, frizura... NE MOZES nista voliti kao sto volis bice koje raste u tebi i koje ima samo tebe da ga zastitis i da mu budes utjeha i spas od svijeta...

Molim te dobro razmisli prije nego doneses bilo koju odluku, evo vidis koliko ti mama i trudnica savjetuju da ne radis abortus, vjeruj znamo o cemu pricamo.. kao sto rece Rabi, tek tada shvatis da je to smisao zivota...

Lijepo te pozdravljam i izvinjavam se na dugom postu


_____________________________

Onaj ko hoce- naci ce nacin, onaj ko nece - naci ce izgovor.

lav prvi- 22.08.2009.
lav drugi- 06.08.2011.

niko ti ne moze reci sta da radis do tebe same...
to je tvoj izbor i tvoja odluka...
ovdje ces dobiti samo jednu vrstu odgovora... a to je nemoj abortirati...
zasto? ovdje su zene koje se trude postati majke, koje su trudnice i koje su vec majke...
ja sam prosla kroz mnogo toga u 11-ogodisnjem iskcekivanju svoje bebe...
prosla i abortus (trojki) koji se morao desiti... tacnije nije morao al je u tom slucaju moj zivot bio pod znakom pitanja... prosla sam i smrt ploda bez ikakvog posebnog razloga nakon cega sam opet morala na abortus...
a onda kad se vise nisam nadala docekala svog malog andjela ...

sta bih ti ja odgovorila?

da sama odlucis...
ako nisi spremna ali ako ZAISTA ni ti ti ni muz niste spremni onda ti ne treba pitanje sta da radis...
beba treba stabilne roditelje koji ce biti spremni na sva odricanja... beba nije kompjuter koji se ukljuci i iskljuci po potrebi...
pa opet beba donosi toliko srece i samo jedan njen osmjeh otjera sve zivotne oblake...
znam mnogo mladih roditelja kao ti koji su uspjeli sve da usklade... na zalost znam i one koji su vrlo neodgovorni i zali Boze sto im Bog dade tako savrsen dar (da postanu roditelj)...
medjutim sve ovo imas i u kasnijim godinama...
ti i TM najbolje znate koliko mozete da se odreknete sada i koliko zelite da svoj zivot podredite jednoj maloj mrvici (koja ce vam zivot okrenuti za 180 stepeni - nista vise nece biti isto)

abortus moze da donese posljedice...ali sam misljenja do su se posljedice desavale u nekim davnim vremenima...
dakle necu ti reci ni nemoj ni uradi to...

mi smo ovdje uz tebe sta god odlucis... tj sta god ti i tvoj muz odlucite...

neka ti Bog da da doneses najispravniju odluku...

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

Draga moja, smiri se i fino razmisli o prioritetima u zivotu, ja sam umirala za dobar posao za karijeru, dosla sam u Gracanicu zbog dobre firme i sanse da napravim nesto veliko a dijete mi je bilo zadnja rupa na svirali. Onda sam osjetila promjene, da ne pricam da sam pomislila na sve osim na trudnocu. Onda sam otisla eto kod ginekologa da vidim i sa njom(prenadala se da cu pretec jer nista ne nalaze a meni lose) i na monitoru ugledala bebu. Da neduzim Tarik ima 10,5 mjeseci ja se za mjesec vracam na posao i umirem zbog toga. Sve se promijenilo, vec sam smislila govor u slucaju da mi traze da produzim ili posao odnesem kuci...

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Potpisujem u potpunosti!

Draga moja ja sam imala nažalost 2 spontana i ne bih nikada nikome poželjela da prođe kroz pola onoga kroz šta sam ja prošla.. Naravno odluka je na tebi i na tvom momku. Mislim da su ti žene koje su puno iskusnije i koje su imale situaciju kao ti dale dosta dobrih savjeta.
Ja sam poprilično subjektivna i osjetljiva na ovu temu, samim tim što sam prošla to što jesam!

Ništa se ne dešava bez razloga, pa tako ni tvoja trudnoća nije bez razloga. Kao što neko već reče Božiji blagoslov!
Dobro razmisli prije nego što bilo šta odlučiš, jer bi to mogla biti odluka zbog koje ćeš se kajati do kraja života...
Nadam se da nisam bila previše gruba.
Puno sreće ti želim!

_____________________________

Strpljen-spašen!
___________________________________________________

Majkini balončići prvi put zaigrali u stomi 28.09.2009

Naša ljubičica stigla na svijet 18.03. najljepši dan u maminom i tatinom životu!

Vjerujem da je to najteza odluka u zivotu... Ja sam trudnica koja je misljenja da niko nema pravo oduzeti zivot malom bicu.. ali misljenje je moja osobna stvar..i ne namecem ga nikome...a realno sto ti mogu reci je da sjednete oboje i dobro dobro razmislite.. samo vas dvoje mozete znati da li zaista zelite ili ne tu bebicu..Sta donosi sta odnosi beba (konkretno vama dvoma).. Ako ces sad abortirati i onda za godinu dvije truditi se da dobijes bebu abortus ti nikako nije rjesenje... Ako mislis da ce ti  uciniti zivot koji ne zelis onda znas sta ti je ciniti.. U svakom slucaju dobro izvagajte..

Dijete je dar od Boga, samo cu ti savjetovati da razgovaras otvoreno sa svojim deckom i da zajedno odlucite sta dalje

_____________________________

Volite svoju djecu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.

Vidim da ti pretezno savjete daju iskusne mame i trudnice.
Evo da se i ja jos jedna "TRUDILICA" nadovezem se za ovu temu.
JA sam imala 1 spontani i samo one koje su to prozivjele(Malaja)
znaju koji je to bol i pakao.......
Pokusavam vec 3-cu godinu  da ugledam svoj plusic,ali ne ide nam.
Ja i mm nigdje ne radimo,podstanari smo,maldi(ja 21,a mm 30 god),
placamo rezije ,moramo imati za hranu ........
Niko nam ne pomaze,pa sama sebe zapitam kako idemo iz mjeseca u mjesec.......?
Kako sve platimo?
Vjeruj mi da nemam nikakav odgovor.
Ali ta ekonomska situacija nikada nije pokolebala moju zelju za bebicom.
I u ovoj "najgoroj" sitaciji dala bih sve samo da me dragi Allah
obraduje malenom mrvicom koja ce rasti u meni......
Mozda nam bas dragi Allah posalje bebicu da
se sve stvari u zivotu preokrenu na bolje......

Ostale zenice su ti rekle:SJEDNI I DOBRO RAZMISLI!!!!!!!!!

_____________________________

05.07.2015 rodila se moja sreca
08.05.2018 rodio se mali gospodin

Dobro ti nama došla na forum.
Ali mene muči jedno drugo pitanje: Želiš li da nas par hiljada, stotina, na ovom forumu, odluči o sudbini tog TVOG i NJEGOVOG bića?
Bit će ovdje i ZA i PROTIV, ali...opet ali...da li mi znamo ono što vas dvoje znate.
Da li mi imamo pravo da kažemo bilo šta što se tiče VAŠE ODLUKE?
Moje lično mišljenje je - NE.
Vas dvoje (sami) morate da snosite posljedice vaše odluke, ma kakva ona bila.
I ona stara narodna: "poslije "nečeg"  nema kajanja".

_____________________________

"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“
W. B. Y

ni slucajno ne moj abortirati, razmisli malo, u tebi kuca jos jedno malo srce kojem si ti jedina nada i koje se sigurno uzda samo u tebe, potrebna si mu, nemoj da ga razocaras, pomisli samo sta bi mu uradili abortusom a to je vasa beba,kad bi odmah mogla osjetiti pokrete u stomaku odmah bi sama shvatila da o abortusu ne trebas ni razmisljati, imas svog decka i ako je i on sada zbunjen budi sigurna da ce se to promjeniti kad stavi ruku na pibu i osjeti kako se njegova bebica mice ili ako ne tad ona kad je ugleda i kad je uzme u narucje

sto se tice finansijske situacije jos nisam cula da je neko umro jer nije imao sta jesti uvjek ima neka nafaka,

a sto se tice tvoje karijere biti ce ti lakse naci posao kad bebica bude imala mozda godinu dana, jer ovako kao sto neko rece zensko, mlada ocekuje se dijete uskoro i svi sa tim racunaju a ovako vec formirala porodicu i to ce ici lakse

i jos nesto ja sam cula da svaki abortus skracuje zivot za 5 godina a pored toga ako abortiras prvim djetetom postoji mogucnost da vise ne mozes postati majka, sta to znaci nabolje ces vidjeti od nasih forumasica koje tako zeljno cekaju da ugledaju  i bore se na sve nacine pa cak i ako na neke ugrozavaju i svoje zdravlje

LP

_____________________________

08.06.2009 godine -nasa princeza & Sarah &

ja mislim da te vise treba biti strah abortusa i posljedica koje on,ne daj Boze,moze donijeti,nego toga da rodis to dijete,sto je na kraju krajeva,nesto najljepse sto ti se u zivotu moze desiti.....
ja sam se porodila prije mjesec dana....i mm i ja smo studenti....on,doduse,radi i imamo svoj stan,ali finansijska situcija je daleko od idealne....ali,snalazimo se i nista nam nije tesko za ovu nasu srecicu....odreknes se nekih stvari za koje sada mislis da ne mozes bez njih i nekako ide....
a otkad sam zatrudnila,oboje smo polozili brdo ispita i sada nam oboma ostala po dva do kraja....i bas sada se spremamo za ovaj aprilski rok.....sve se moze kad se hoce....
zelim ti puno srece i da se odlucis za ono zbog cega s nikad neces pokajati....

Draga rupi cupi, mi ćemo sve rado pokušati da svojim mišljenjem pomognemo, ali tebi će nakon čitanja ovih postova opet biti teško i samo ti i tvoj dečko na kraju morate donijeti odluku i to pravilnu - ona koja te neće proganjati cijeli život.

Zasigurno je da će u slučaju da se odlučiš za bebu, biti mnogo odricanja. Moj suprug i ja također nismo htjeli bebu odmah, da nađemo stalni radni odnos, pa riješimo stambeno pitanje. Sve kao da omogućimo lagodniji život svojoj bebici kada ona jednog dana dođe. Međutim, dvije godine su prošle, a mi još ništa nismo riješili. Vidimo mi da se ništa ne može planirati. Onda se odlučimo ipak za bebu, vidimo da vrijeme uzalud prolazi, a da se ništa ne mijenja. Imali smo tu sreću da sam odmah ostala trudna i bilo mi je drago. Bila sam primljena na određeno, ali trudnoća mi je rizična i morala sam napustiti i taj posao. Da sam unaprijed znala da ću morati napustiti posao, ne bih se usudila raditi na bebici, međutim sada kako je svakim danom sve intenzivnije u sebi osjećam, pa to mi daje toliku energiju i znam da će mi Bog pomoći da dam sve od sebe i da to sve uspije.
Imala sam i nekih komplikacija, sve to iziskuje novac - da bi se trudnoća održala, ali ipak, sve se to izdrži, jer mi žene u dubini svoga srca znamo - DA VRIJEDI!!!

Ja sam lično protiv abortusa, ali to svako za sebe odlučuje. Možda će s moje strane biti malo nemilosrdno, ali informiši se šta to stvarno znači za tvoju bebu i kakva je procedura abortusa. Ja mislim da je to nemilosrdno (u slučajevima kada žene to čine samovoljno).

Mislim da kod nas žene to previše olahko shvataju, ja poznajem žene koje su imale više abortusa, jednu znam sa 7, a jednu sa čak 28 ( ako ona meni laže, onda lažem i ja tebi) i nisu imale komplikacije, ali ne treba rizikovati. Ipak, tvoje je zdravlje u pitanju.

Ako se zaista psihički osjećaš spremnom za bebicu, pokušaj razgovarati sa svojim dečkom i da se odlučite za nju. Ja sam čekala 2 godine da ostvarim materijalne potrebe i nisam uspjela, Bog sigurno ima razlog za to. Isto tako ima razlog , zašto je Vama baš sada poslao tu srećicu. Nadam se da ćete "pravilno" postupiti.
Vjerujem da zaista svako dijete ima svoju nafaku. Barem kod nas nisam čula ni za jedan slučaj da je dijete umrlo od gladi, jer ga roditelji nisu imali čime hraniti. A ne moraju se imati ni najbolja kolica, ni krevetac, ni kupke. U vrijeme kad sam se ja rodila moji nisu imali gdje kupiti kolica, mama je prala platnene pelene, jedna kupka, jedna krema, pa sam opet živa i zdrava i poklonit ću im akobogda uskoro unuče.

Sada kad sam vidjela da nakon 2 godine braka ništa na materijalnom planu nisam poboljšala, shvatam da sam ustvari željela da ostvarim svoje prohtjeve, koji nikako nisu bitniji od ove bebice koju sada nosim.