Pozdrav svima ✋
Pokusat cu da skratim koliko god mogu. Naime, sa suprugom sam u braku skoro 5 godina, prije toga smo 2 godine bili u vezi. Nasi “problemi” su poceli negdje u prvoj trudnoci. Iako sam po prirodi jako stidljiva i povucena osoba, s druge strane imam i jaku seksualnu zelju, koja je u trudnoci samo rasla i rasla. Medjutim, odnos sa suprugom skoro da nije ni postojao, i sta god ja uradila ili na koji god se nacin potrudila da ga “zavedem” nije pilo vode. Da napomenem, prije trudnoce smo imali sasvim normalne, i poprilicno ceste odnose. Povezivala sam to sa trudnocom, i mozda nekom brigom s njegove strane da ce nesto biti bebi, ili da mu jednostavno nisam dovoljno privlacna takva, iako se nisam puno ni ugojila u trudnoci. Helem, odlucim da se povucem, proci ce i tih 9 mjeseci, jel’.. da bih ga jedan dan sasvim slucajno uhvatila u gledanju pornica. Bilo mi je krivo, osjecala sam se nekako izdano i povrijedjeno, jer u isto vrijeme ga ja doslovno molim da imamo odnose, gdje on stalno nalazi neke izgovore, a ovamo se meni iza ledja prazni, pritom ne bih imala nista protiv toga da je i u nasem odnosu sve uredu. Tu se on bas unezgodio sto sam ga uhvatila, ali nismo pravili preveliku dramu oko toga. Poslije poroda, ja nikakva, depresivna, umorna, izgubila samopouzdanje, odnose svakako jos uvijek nemamo, a on se okrece za doslovno svakom djevojkom koja prodje i koja imalo lici na nesto. Tu vec pomalo pocinjem da dramim, jer takvo ponasanje smatram nepostivanjem mene, gdje me on naziva ludom, govori da nisam normalna, da nije nikoga gledao i da on samo mene voli, tralala. Opet kontam do mene je, previse sam ljubomorna, ali kad ti djavo ne da mira, stalno me nesto kopkalo da tu ima jos nesto. Uglavnom, prije par mjeseci sasvim slucajno otkrijem da ima instagram profil za koji ja pojma nisam imala, i koji je prepun zena sumnjivog morala, da stvar bude gora, mnoge od njih su iz naseg grada, nisu tamo neke xy ribe nego stvarne osobe iz naseg okruzenja. To me bas dotuklo, i imala sam osjecaj da ni to nije sve, ali nisam imala snage da dalje cackam i kopam. Kad sam ga suocila s onim sto sam vidjela, negirao je dobra tri sata, kasnije je sve posramljeno priznao, i rekao da je to jace od njega, da ne moze da se kontrolise, cak je rekao i da je to bolest i da jednostavno ne zna kako da se odupre. Koliko god me to dotuklo, predjem preko svega, on obeca da se nece ponoviti. Ali je stvar u tome sto nisam presla preko toga. Ne mogu da se oduprem mislima da i dalje ima tamo neke profile na kojima dodaje i gleda gole zene, konstantno imam neki grc u stomaku i muka mi je od same pomisli da mozda, i kad ima odnose sa mnom, zamislja jednu od tih koje je gledao. Posljednja situacija je bila na moru gdje je on satima pratio pogledom jednu djevojku, bujnih grudi (citaj: silikona), i onda je doslovno s vrata kad smo usli u sobu navalio na mene, sto nikad nije prije uradio. Razlog mi je bio kristalno jasan. Mimo ovoga, divan je suprug i otac, tu zaista nemam sta da prigovorim, ali me previse ovo sve mori jer konstantno mislim da ce ga kad tad povuci zelja i na neki konkretniji korak s nekom od tih djevojaka, od tog silnog gledanja okolo. Sto se mog izgleda tice, normalna djevojka, nikakva seks bomba, i iako cesto dobijam komplimente za izgled, najcesce mi ljudi govore kako im popravljam dan i raspolozenje, i da nesto zraci iz mene. Jednostavno, totalna suprotnost od svih tih sisulja i guzara koje on gleda i zamislja. Kako poraditi na samopouzdanju, i da li je uopce normalno sto me ovo toliko pere ili preuvelicavam stvari?
