pozdrav drage moje
djeca učvršuju brak, ali isključivo mislim na onaj koji je na zdravim temeljima, ako dvoje imaju zajedničke ciljeve, slična rezonovanja i životne svjetonazore, te naravno da se vole, sviđaju jedno drugom ili su, sreće li nepregledne, i dalje zaljubljeni jedno u drugo
sa svakom godinom mijenjaju se ljudi, njihova htijenja, mišljenja i puno toga i to vidim po sebi, nisma ista osoba od prije nekih godina, možda ni od prije nekoliko mjeseci
dakle logično je i da su muški takvi
eh sad, radi djeteta nikada ne bih ostala u braku sa mužem kojeg ne volim, ne poštujem, cijenim i želim (to je kod mene sve usko vezano), također ne bih voljela da neko sa mnom bude i ostane ako nema tih razloga jer je onda sve nazor, puno teže, bez iskrene volje, budućnosti, pozitive
smatram da ako dvoje ljudi nemaju ni pola od svega ovoga šta onda poručuju svojoj djeci, čemu ih uče, kakve primjere im daju, kakve osnove za život i njihove svjetonazore, sigurnost, sreću, osjećaj da su voljena, važna i bitnija od mnogih stvari
da, djeca definitivno učvršćuju, ali ne smiju biti razlog za ostanak u zajednici koja im ne omogućava ono što trebaju da imaju i čime ih treba "opremiti" za budućnost i sve što ih čeka u životu
_____________________________
strpljen - spasen