Mislim da se svaki covjek,neko cesce neko rjedje,nadje u nekoj teskoj situaciji koja manje ili vise utjece na njegov nervni sistem.
Ja sam prije svog,da tako kazem,smiraja,zapadala u gotovo bezizlazne situacije.Prolila sam more suza,nisam imala nikakv cilj niti volju za bolje sutra.Hvala Uzvisenom Allahu pa mi se smilovao i uputio me na ono sto ce mi iz svake situacije dati izlaz i dokazao mi da insan ne smije zapasti u beznadje.Kad mi se nesto desi sto je tuzno i tesko podnosljivo,klanjam,brte,i dovim,pa sam skroz drugi insan.Znam da vjernik nikad nije na gubitku,ako ga zadesi dobro,zahvalan je pa ima nagradu i na ovom i na onom svijetu,a ako ga zadesi lose,strpi se,a samo ce strpljivi biti bez racuna nagradjeni.Za mene vise ne postoji nesto sto je tesko,jer znam da moj zivot ima cilj i imam volju za dalje.Moja bi mi baka toliko puta rekla:Ah moj sine,samo se ti Bogu pomoli ako ti tesko dodje.I zaista je tako.Ako covjek dospije u Dzennet(Raj)zaboravice na svaku tegobu koju je na ovom svijetu prozivio.Ako bude u Dzehennemu(Pakao),zaboravice da je ikad uzivao,da ne znam koliko uziva na ovom svijetu.Hvala Bogu,mogu ponosno reci da za mene vise ne postoji depresija.
Za neke druge postoje drugi nacini kojima se bori protiv ovog stanja.Naravno,svako shodno vlastitom izboru.Najbitnije je da se depresija pobijedi,jer zaista je to stanje jako tegobno,pogotovo zenama,jer su one prirodno osjetljivije.
_____________________________
”A robovi Milostivog su oni koji po zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove; odgovaraju: - Mir vama”!
Cvijete...šta od tebe miriše ljepše?- Dijete!
2007, 2008 ( dva puta moje sve )