Juče sam samu sebe uhvatila kako radim baš ovo. Bez obzira što je učiteljica u obdaništu pričala da je moj togodišnjak možda još mali za dodatne česove fizičkog,jer već oni u programu imaju neki vid fizičkog, a i tek se vratio u obdanište posle duge pauze, ja sam insistirala da on mora ić, pa išla mala grupa ili ne.
Inače se trudim da svoj stav nikom ne nemjećem, u tolikoj mjeri da me često optuže za ne zainteresovanost, djetuetu puštam da samo donosi neke odluke njemu bitne tipa šta će obuć, kupit od garderobe...trudim se mu moje stavove ne nemjećem koliko je to moguće.Ja sam prilično razmažena, roditeljime skoro na ništa nisu tjerali, puštali mi na volju 95 % odluka od kako znam za sebe. Sama sam birala vannastavne aktivnosti, pa čak i jedno vrijeme da ih ne pohađam, sam birala srednju školu, fax, mjesto gdje ću otić da radim....tako da mi to nije porodična crta nastala greškom u vaspitanju.
Moj komplek je da sam smotana ko sajla, da mi je fizičko bio najgori predmet u gimnaziji i da uglavnom imam 3, u osnovnoj se podrazumevalo da ako redovno trčiš imaš 5, a najviše dostignuće u gimnastici mi je bilo kolut nazad  Ko suprotnos tome svi u porodici su nešto aktivni u sportu, manje više talentovani, amidžić profesor na difu, baba nekad rekreativno igro rukomet za lokalni klub, posle bio certificirani sudija...I šlag na tori Nemirko moja slika i prilika, trčaće do sutra, skakakt al kad krenmo sa vježbama krene komdeija, probali da odradimo koji trbušnjak i uradio je 1/2 trbušnjaka i kuk'o kako ga sad boli stomak.
I sad ja ne znam kako da budem pametna, da liječim svoje komplekse obučene u strah da će mi dijete bit smotano na mene i tjram ga sa 3 godine na sve nastavne i nenastavne treninge, molit Boga da će uskoro počet da liči na muža ili pustit njemu na volju da izabere šta hoće?

_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

Svak je nadaren za nešto, vrlo malo njih za puno toga, niko za sve.

Misliš da će ga pohađanje gimnastike učiniti gimnastičarem ako nije nadaren i to ga ne interesuje?
Učinit će ga upravo onakvim kakva kažeš da si ti u odnosu na fizičko, mrzit će ga.

Ovo generalno. Zapravo, tvoje dijete je jako malo da donosi odluke hoće li se baviti sportom a da prije toga ne proba. Upiši ga na aktivnost, neka proba. Ako mu ne bude leglo, ako mu se ne bude išlo i trener kaže da mu ne ide ili mu je napor a vi se fino prešaltajte na engleski :)

A kao odgovor na pitanje teme: ha ništa, svako je svom djetetu roditelj. Ako gledaš druge ljude da to čine sigurno ništa nećeš moči uraditi jer oni misle da ispravno postupaju. Ako ti preispituješ svoje postupke i pitaš se ovo pitanje za sebe, mislim da ne radiš to što pitaš.


_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

Ma pusti dijete da bude dijete i neka uživa u onom što voli...pa šta s tim ako ga sport nikad ne bude zanimao?Ne vidim tu nikakav problem,zanimaće ga nešto drugo,nešto u čemu će otkriti svoj talent...a za to je sad previše mali po mom mišljenju.

kao što reče lejla..svako je roditelj svome djetetu..i ne bih ti baš mogla reći daj ovako ili onako...
ali sa stanovišta nekog ko je neutralan..mislim da ne treba forsirati ako nešto ne ide?..ok sport je super jer je u zdravom tijelu zdrav duh kako kaži stari grci..ali kad se okreneš i pogledaš..šta recimo imam ja od toga što mogu sa 33 godine napraviti špagu..most...staviti noge za vrat..trčati brzo..sem da napišem ovdje na forumu..
moje dijete isto ..ne ide joj tjelesno..kaže najmrži predmet...prošle godine svako ocjenjivanje 3.na kraju zaključi učiteljica 5 zbog zalaganja...i nečeg nemam pojma..
ove godine ima 4 do sada..pokušavam da vježbam s njom ono što je moguće..što nije..hajde bogati...

mislim da djecu treba pustiti da sami izaberu šta žele i podržavati..to je moje mišljenje..

a na temi o kompleksima rekoh da ih ni nemam...treba dijete samo naučiti samopouzdanju..ništa više

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

ja se ne smaram  s tim, moje je da ponudim i pružim priliku djetetu da se bavi čim želi i da mu objasnim čim se sve može baviti al insistirati na nečemu je bezveze
primjetila sam to kod ljudi i baš mi bude žao i njih i djeteta



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Nisam jos i nadam se da necu ali jutros sam pricala na ovu temu zbog sljedećeg:
Maleni i crtanje su nebo i zemlja. Sad kako ide u pačiju školu donese crtež kući i u dnu piše sta su djeca taj dan trebala crtati. Nema sanse da se prepozna bilo sta, samo švrljotina ono kad dijete ide od kraja do kraja papira sa 3-4 različite boje. Svaki crtež dočelak presretna i zakačimo ga na zid. Druga djeca nekako nacrtaju da se pomalo raspoznaje, gledala sam i Skvo je prije nekog vremena postavila sliku sto je Uma nacrtala ma moj N to ne moze ni uz pomoć trikova a stariji je nekoliko mjeseci.

A sa druge strane N broji do 10 na 3 jezika, na nasem do 30 bez problema, pjesmica zna bezbroj i znao ih je sa 2 godine i jos svastva da sad ne nabrajam. Neki dan je podrignuo u pekari i rekao "excuse me" ljudi u pekari se uvalili od smijeha a nista od ovoga nije forsirano ne daj Bože.

Ni ja ne znam crtati zato preveliku pažnju pridajem tome i trudim se da ostane samo na "pridavanju pažnje"

Ostale roditelje necu komentarisati svako misli da radi najbolje...


< Poruku je uredio Nedi -- 5.10.2011 11:28:05 >

đe ovo sve može bez forsiranja sa 3 godine sad kad Nedi raspali po meni
ne treba dijete smarati, ima vremena kad će učiti takvo što, za učenje lijepom ponašanju sam za a za sve drugo pomalo ok al previše neeeee
mislim da mu je dosta i da broji samo na našem i do 30 je puno, do 10 prihvatljivo




_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

moe jer gleda super rtl i jim jam..vjerovatno..sad trei jezik ..vjerovatno togod uhvati dok prebacuje kanale .neto od turskih ili panskih sapfunica

< Poruku je uredio henna ze -- 5.10.2011 11:54:09 >

_____________________________

Kad se igra završi, kralj i pješak idu u istu kutiju.

Ja opet imama drugi porblem, imala sma oca koji je od mene želio najbolje sve u svemu i valjd aiz tog njegovog komleksa da dijete mora biti ''pametno'' kao roditlje ja svojoj djeci ne pričam da se nešto mora i da su obavezi da sve znaju.
Ono što sam sebe davno naučila a to je upoređivanje dvoje djece bliskih uzrasta ili sebe sa svojom djecom u nekim prišlim godinama.

Išla sam na klavir, išla na hor, na ritmičke sekcije, poeziju, slikanje, na gimanstiku, plivanje, skijanje, odbojku, radila matematiku po dvije lekcije uanprijed sa tatom i od sevga toga ja savršeno samo čitam u sjedećm položaju i imama zvanje koje mrzi matematiku

Uglavnom moje curice se dosta razlikuju, ono što je starija znala sa dvije i pol godine mlađa joj nije ni za petama, a mlađa zna super u odnosu na neku drugu djecu njenog uzrasta i ja obavezno kažem svakom roditelju d aih ne poredi neće daleko dogurati ima dijete kad da sve stigne.

Ono za što mi djeca iksažu intere sa radišću im pomažem oko toga.
Ha voli crtati jako lijepo crta, voli vježbati to sa njom babo radi, voli pjevati vodim je na hor al jednog trenutka kada bi mi rekla da neće da ide nebi sigurno više ni išla, ja nit ću je fotsirati niti tjearti. jedino ću voditi računa da shavti da je svaki rpedmet u školi jednako važan a koliko će koje ocjene iznostiti to će bez obzira na mene zavisti od njenih zalaganja.

Sada H želi i na balet...to joj još nisma dozvolila, nisma je upiala. Kontam to je hobi koji je brzo rpolazan vezan za mladost a ja bih kad s eveć nečim bavi da to bude nešto što će joj valjati u životu, pa sma joj pokazala nekoliko klipova latinoameričkih plesova, sada hoće to. čekat ćemo da sama prepozna ili pokretom pokaže da je to ono što zaista želi i upisati. Jednom kad kaže ne neću i neće ići i tu je kraj.


kad me pita sjedem s anjom i govorim joj slova, kad hoće d ajoj čitam sporo da ona pamti i to radim, kad želi da im nacrtam neku sliku it o radim, da pjevam s anjima i plešem i to radim...ali smao kada mi same traže. Ne forsiram niti to želim jer na svojoj sam koži ojetila kako je to naporno i uzaludan posao čista sma primjer za isto. Dd silnog bavljenja svim i svačim hobi mi je čitanje knjiga u ležećem položaju

_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Pa to zavisi šta podrazumjevaš pod forsiranje. Meni je recimo forsiranje "haj sine sjedi ovdje da brojimo do 10", a nije forsiranje kad ja pjevam Tašun tašun tanana po 100 puta jer on nakon svakog kraja plješče i govoro "opet, još" i onda odjednom počne sam pjevati pjesmicu. Nije mi forsiranje kad sam upali dječiji kompjuter Dora (jer je vidio gdje mi pritisnemo) i pritišče slova, ponavlja za Dorom, i onda od jednom počne preporznavati slova i na drugim mjestima. Ne možeš reči ni da je forsirano ako umjesto Ben10 djetetu puštaš edukativne crtiće u kojima se broji na nekom stranom jeziku pa dijete počne brojati na stranom jeziku. Ili meni barem nije to forsiranje.

Moja je kči bukvalno u 10 dana počela crtati i bojiti, a do tad je sve bilo lijevo, desno pa u krug. Neke vještine traže i zrelost, ne samo nadarenost.

Ja imam žal, ne bih to nazvala kompleksom, što sam zbog straha od neuspjeha odustala i da probam iči u plesnu, muzičku školu, na folklor ... Zbog toga malo guram djecu prema nekim tako organizovanim aktivnostima jer vidim da u kolektivu lakše uče i prihvataju. Ali kad vidim da interes realno pada, da joj (kčerku vodam za sad, mali je još malen) je zaista dosadno odustajemo, šaltamo se na drugo. Nije takmičarski tip i ne guram je u takve stvari. Radije u neke grupne aktivnosti gdje su svi ravnopravni i trebaju raditi kao tim. Sad nam je želja (obostrana moram reči) da se uključimo u hor.


_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Nema tu nekog forisarnja, ako dijete ima skolonosti nek 2-3 put odgleda epizodu Dore kad trazi kucad i eto ga brojanje na nasem ako hoce i do 100, u skoro svim epizodama Dora na engleskom broji do 10, a nek pogleda koji crtani na super rtl-u i nekom jos kanalu skontace i brojanje na njemackom i jos nekom jeziku.


_____________________________

Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Mi smo odradile jednu sezonu baletne škole. I valjalo joj je jako u životu, jer ljudi i sad nakon dvije godine kažu kako se primjeti kako ima ispravno držanje. Ja sam je zato i upisala. Nije mi u opće želja da bude balerina (uz dužno poštovanje balerinama). Odradile smo sezonu, vidjela sam da nju to ne privlači, ona je odrađivala časove, nije joj bilo ni dosadno, ali jednostavno se nije dala u to, nikad nije zaplesala kod kuće. Slijedeću smo sezonu u pisali univerzalnu školu sporta.


_____________________________

Velika princeza E 2005
Maleni veseljak N 2008
I ovo su moja DjeCa pored djece,
i moje Dojenje nakon dojenja

Ja svoju nit forsiram, nit treniram živce i komplekse nad njom, da je tako ona bi bila ko pišta.

IDe na hor, ja sam je upisala svijedlo joj se i tu je više od godinu dana, jest da ne pjeva ko slavuj, ali u horskom može proći, hahahahah

na plivanje sam je upisala i tjeram je jer je po preporuci dr. i tu nema trta, vrta, ali i to je zavoljela i super joj ide.

Za sada sešt od sedam dana su nam popunjeni, za ostle aktivnosti nemamo vremena, mada izrazila je želju i za folklorom , što mi nije ni malo mrkso, ali akobogda možda kada krene u školu.

Mada, znam dosta roditelja teških kompleksaša, koji zaista zlopate djecu, razapeše jadno dijete, škola, privatni časovi klavira, engleskog i francuskog, pa malo pjevanja, pa onda neki sport i dijete jadno od 9 godina ne zna jel došlo ili pošlo.

Ajla ima 3,5godine i rije 5-6 mjesci je iz vrtica donijela svoje radove.na papiru puno neki linije a tema crteza koza i tako sve,sve su to bili isarani papir a nista nije licilo na ovo sto trba.ja sjedem s njom pa joj uzmem ruku da zajedno crtamo,paobjasnjavaj al ne ide i ja prestanem.a tad je znala sve boje,brojat do 20,i oko 20-tak pjesmica perfektno.a to je ucila tako sto meni donese slikovnice i trazi da joj pokazujem.
kako je vrijeme prolazilo njeno crtanje se nije pomjeralo od svrljanja,a recimo slagalice u vrticu je ubjedljivo najbolje slagala.hajdi nema veze olovka nije za nju
prosle sedmice mi u vrticu pokazuje rad kako je nacrtala sebe i brata,ja ostala zbunjena.dvije figure,veca i manja,sa glavom,ocima,ustima,ruke,noge,tjelo)ono ko cica glisa:):)
ja sam bila ubjedena da je to neko drugi nacrtao,e onda nam je isto to kod kuce nacrtala
a dok sam ja forsirala nista.
e sad ja sam antitalenat za sposr,crtane i jos svasta nesto i nju necu forsirat al cu je gurat u tom smjeru jer mislim kako nije dovoljno velika da odluci sta zeli i hoce i ja cu joj dati nelu mogucnost.vjerovatno cu je morat nagovarat iz pocetka al mozda joj se svidi a ako vidim da neide odustat cu


_____________________________

"Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti."

Ako dijete broji do 30...to nije forsarnje roditelja nego njegova želja.
kao i doređene pjesmice kao i učenje riječi na stranom jeziku.

Koliko god me puta pita da joj odrecitujem ili da joj nešto napišem nije mi mrsko. Ali nikada nisma sječla i rekla eh hajde sad da pišemo slova.

Moja H je u predškolskoj grupi jedina potpisala svoj crtež svojim imenom i prezimenom, ali ona jednostavno je koristila svaki trenutka da kaže hajmo pisati moje ime.

znači ona je to željela ja joj pokazala i sada ona to zna.

U jednom trenutku pročitala je riječi s amoje kutije cigareta...ja s ezijanila ali sma tek kasnije skontala da je ona znala otići napisati slovo koje je negdje vidjela i dođe pita me ''koje je ovo slovo'' ja joj neobavezno kažem...a ona je apmtila...

Jako rano je naučila brojati do 27...
iz protog razloga jer do ulaska kod svoje nane imamo toliko stepenica..
sako jutro godinama ona je plakala da je ne nosimo i d aona sama hoda i da joj brojim...
u neko doba ona poče brojati bez mene, kad pogriješi ja je onako ovlaš ispravim, to nije forisarnje.

nadalje mlađa me izneadi sa rečenicom ''Dog je cuko'', ili kad joj kažem to ne smiješ, ona se lupi po glavici rukom i kaže ''OOOOO men'' jer tako kaže dora.

Trebamo razlučiti šta je to forisarnje i naša želja da dijete voli a šta je to djetetovo interesovanje.

I da Lejla Ka, podržavam vašu obastranu želju


_____________________________

''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''

H- 25.6.2006
F-12.2.2009

Kad moju Emu vidim da pješe i još kaže 'ja sam balerina' jedva se suzdržim da ne umrem od šege . Zovem je Gracijela mamina, jer je kao slonče po tom pitanju. A ja išla u ritmičku sekciju, plesnu školu, na folklor i prilično dobra bila u tome. Voli igre s loptom ali isto tako, nema tu ni trga od spretnosti, iako joj je otac prilično dobar u svim sportovima. Dijete odlučilo pokupiti sve moguće 'netalente' i šta fali.
Ali je zato čula malenu unuku od tete koja je čuvala kako pjeva ABC Song i morali smo to puštati na kompu dok nije upamtila. Dakle cijelu pjesmicu otpjeva na engleskom (zanemarit ćemo što uvijek umjesto 'eks' kaže 'eksel' ) i tako već par mjeseci. Za 10 dana će joj biti 3 godine. Englski joj je jako zanimljiv i drago mi je, valjda je prokužila da mama nešto prevodi na engleski, pa nam bili prijatelji stranci i slušala nas jei jako voli kad joj kažem neku novu riječ. Broji na engleskom do 10 jer joj je dosadilo brojati na našem stepenice koje smo brojali da je ne bih iznosila na 4. kat, da je zabeluham, a ne da je forsiram da uči nešto.
A od forsiranja nikad fajde. Sa 5 godina mi tata ugurao violinu u ruku, mrva sam bila a ustajala 2 puta tjedno zorom i vodio me na sate jer je on radio kao violinista u simfonijskom orkestru i mislio da je to idealan poziv za ženu. Što je najžalosnije, prilično mi je dobro išlo (žica na tatinoj strani je pravo jaka , svi muzikalni), ali inat me je držao sve dok se nisam uspjela istrgnuti iz njegovog utjecaja i rekla 'dosta više'. U međuvremenu završila nižu muzičku. I ne žalim jer sve poslove koje sam radila volim više od ta 4 sata dnevno + koncert petkom o čemu mi je cijelo djetinjsto trubio.  

_____________________________

Ema, kokola i sreća najveća, 15.10.2008.
Timur, radost mamina, 9.10.2011.

Ja sve iscita i zakljucih da se pojedine forumasice cude sto njihovo djete sa 3-4 godine nezna crtati,brojati,pisati.Neznam sta ocekujete u tom uzrastu.To sto djete nacrta sa 3-4 godine pa mi nemozemo raspoznati,djeca to i te kako raspoznaju i njima to nesto znaci.Forsirati i tjerati djete na nesto sto nemoze da svari u tom uzrastu je vrlo pogresno.Ako samo iskaze zelju za necim vjerujte da cete prepoznati taj njihov talenat vrlo rano.Moja malena je sa 3 godine "Narucivala Oriflame kozmetiku"tako sto je crtala krugove po zidu kuhinje.Poznajem jako puno roditelja koji toliko tjeraju djecu da mi prosto bude zao te djece.Jedan primjer,ide redovno u 8 razred,svako jutro u 6 sati ustaje,pocinje trening plivanja,dodje kuci pravo ide u skolu,iz skole na neki jezik.Dodje kuci mrtvo umorno.Vikende po 4-5 sati na stranim jezicima,kad dodje kuci priprema se za redovnu nastavu.Itako svaki dan cak i raspustima.Djete se ne druzi nikako sa svojim vrsnjacima sem u skoli i kada smo sugerirali majci da to nije bas dobro za djete ona se kao nasla uvrijedjena i kao ona zeli da to djete nauci disciplini .Pa eto mi to ne zelimo,moja djeca idu u skolu i na sekcije koje su njima privlacne ako budu imali zelju za jos necim dodatnim ja sam tu da ih podrzim a tjerati ih svakako necu.

_____________________________

“Temelj ljudske sreće je duboka sigurnost, spontana radost u malim stvarima i velika jednostavnost.”

Protiv sam svakog forsiranjo sam je a djeteta al nije sve ni forsiranje sto neko rece. Moja curica isto zna brojati do 10 na engleskom i njemackom al ne zato so salm je ja forsirala nego sto je sama odlucila da zeli i gledajuci televizuju ucila ja sam samo isparvail ono sto bi pogresno cula.

Sad recimo sama moli da ucimo englesku abecedu - ja necu da je mucim pa nekako preskocim ona smaa pola naucila pa hoce jos.

I tako ona se jednostavno osjeca lijepo kad se malo "folira" pa izbroji na razlicitim jezicam do 10 i neko kaze vidi sto je forsira. Ja nisam bila takva kao djete- ona jeste vec ima svoje nesto sama pita da nesto nauci.
Ne idemo jos na neki sport al tu cu je malo pogurati kad jos malo odraste jer m ije to bitno d aj emalo bar u nesto ukljucena.

I ja sam uvijek govorila kad cujem tako djecu vidi sto ih muce ... jednostavno nisu sva djeca ista  eto njoj ide ono sto je prica, dok recimo po pitanju hodanja i spretnost dugo je bil anekako iza generacije. Tek sad recimo moze spretnije da uradi neke stvari koje sam ja vidjala da rade djeca od dvije godine. I to je to ....

A zaista ima puno ljudi koji djecu forsiraju na sve strane onda se djeca slome...bezveze mi je to potpuno oduzimanje slobodnog vremena al sam za pravilno rapsoredjivane istog.


_____________________________

Moja princeza 04.07.2008
Moj princ 26.02.2012

tako je, baš je bezveze smarati se



_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

dijete treba da je dijete

_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

Za malu djecu i onu malo veću sve što rade iz užitka i kroz igru je - fantastično. Jedino se ne slažem s time da se djecu upisuje na milion različitih aktivnosti i od njih odustaje. Jer to nije dobra poruka djetetu. U životu je najlalše odustajati. Naše je da ih naučimo i da istraju čak i kad naiđu na prepreku. Mi kao roditelji možemo realno vidjeti za šta je dijete nadareno, u čemu istinski uživa, a šta je samo trenutni hir u kojem će realno izostati uspjeh. I usmjeravati ih. I kada dijete koje uživa u pjesmi i lijepo pjeva ima trenutnu krizu i neće na hor, na koji je juče išlo s oduševljenjem, ja ne mislim da je OK odmah odustati. Treba vidjeti šta je razlog, što je tako odjednom promijenilo mišljenje... A ne reći da je to u redu i upisati ga na neku drugu aktivnost samo zato što je to IN među vršnjacima u vrtiću...


_____________________________

26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav!
25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!

nepisano je pravilo da roditelji ono sto nisu ostvarili u svom zivotu zele da njihova djeca ucine.cast izuzecima ali ih je malo.
svaki covjek je individua za sebe.moze imati ili nemati ista interesovanja kao njegovi roditelji.
greska roditelja je sto uglavnom forsiraju dijete na nesto sto oni smatraju da je najbolje a ne dopustaju djetetu da se samo nadje.
ja samo kazem....pustite djecu da "zive" svoje djetinjstvo.
moje dijete je bilo antitalenat za fudbal ali sam ga bodrila jer je to volio...i laknulo mi kad je prestao da trenira.zato je sada odlican u kosarci i sam je shvatio da nije bas bio za fudbalera.

_____________________________

Dva hajduka ....jedan veliki i jedan mali

Ja cu biti uvijek obicna zena, u masi neprimjetna...neko kome je stalo da barem malo uljepsa i promjeni ovaj svijet i podari mu malo ljudskosti.