Kao i bebe, mnoga mala djeca ne spavaju cijelu noć, i to je sasvim normalno. Mala djeca žude za vezom i dodirom da bi se osjećala bezbjedno. U ovom tekstu pronaći ćete odgovore na neka od najčešćih pitanja o spavanju mališana.

Iz neurološke perspektive, djetinjstvo traje tri godine. Ljudski mozak se razvija veoma sporo, pa su naši mališani i dalje bebe, čak i kada stoje na svojim nogama. I dalje smo im potrebni kao što smo im bili potrebni dok su bili novorođenčad... samo drugačije. Naša djeca uče da regulišu svoje emocije uz našu pomoć, uz pomoć svojih staratelja, na hiljadu načina, danju i noću.

Naša kultura nas podstiče da postavljamo granice i brinemo o fizičkoj bezbjednosti naših mališana, dok ih u isto vrijeme guramo dublje u nepoznate vode gde se osjećaju sve samo ne emocionalno bezbednim. Ovo je najvidljivije tokom noćnog sna. Rečeno nam je da ga "naviknemo na njegov krevet". Vjeruju da će on "sigurno spavati cijelu noć". Rečeno nam je da ako ne prespava noć, to mora da je naša greška, pa ga "pomjerite i stavite sat u njegovu sobu koji se pali i zvoni onda kada mu je dozvoljeno da izađe iz svoje sobe ujutru, ni trenutak ranije."

I tako smo, kao nježni roditelji to i ispoštovali, zasljepljeni pred stvarnošću onoga što je biološki, psihološki i evolutivno NORMALNO spavanje mališana.

Jer, kao i bebe, mnogi mališani ne spavaju cijelu noć i to je sasvim normalno. Mala djeca žude za vezom i dodirom da bi se osjećala bezbjedno. Mnoge bebe sisaju pri uspavljivanju, kao i da bi ponovo zaspale kada se probude tokom noći. I sve ovo je sasvim normalno.  

Dakle, hajde da normalizujemo san mališana i odgovorimo na neka često postavljana pitanja o spavanju mališana.

Zašto se mališani stalno bude tokom noći?

Kako izlazimo iz jednog ciklusa spavanja i prije nego što pređemo u sljedeći, ulazimo u stanje djelimičnog buđenja. Obično se naši mališani tokom ovog stanja bude tokom noći. Djelimično buđenje može se pretvoriti u potpuno buđenje kada nešto nije u redu. Možda je vaš mališan gladan, ili treba da ode u kupatilo, ili mu je potrebna nježnost da bi ponovo zaspao.

Ciklusi spavanja kod beba traju u prosjeku 90 minuta, u poređenju sa tri sata za odrasle. Djeca počinju da prelaze na duže cikluse spavanja oko treće godine.  

Zapamtite da je san sve samo ne linearan. Taman kada pomislimo da naše dijete konačno duže spava noću, ono se ponovo počinje često buditi. Mala djeca se mogu češće buditi noću kada se dostignu određene razvojne prekretnice, suočavaju se sa izazovima i obrađuju dan.  

Moramo poštovati potrebe naše djece i premostiti ih vezom. U redu je da djete "napreduje" i "nazaduje". Nelinearna putanja je normalna; to nije nešto što treba popraviti.

Koliko je važno dnevno spavanje?

Pokušajte da spavanje tokom dana traje što je duže moguće, čak i ako to može značiti manje spavanja noću. Za vaše dijete ovo spavanje je prilika za odmor.  

Međutim, ne terajte dijete da spava tokom dana, ako je očigledno preraslo dnevno spavanje. Cilj je da se prilagodite djetetu pred vama, a ne djetetu iz knjige ili djetetu vašeg prijatelja. U redu je napredovati i nazadovati — prelazak sa jedne na nijednu dremku ponekad traje mjesecima. Nasumično spavanje trećeg ili četvrtog dana, takođe može pomoći da se povrati ritam vaše bebe.

Da li treba da odviknem svoje dijete od dojenja noću?

Prvo, ako noćno dojenje pomaže vama i vašem djetetu, nema potrebe da prestanete. Potpuno je normalno da se bebe uspavljuju na sisi (i ne, majčino mlijeko ne izaziva karijes!). A normalno je da naša djeca sisaju i posle godinu dana, danju i noću.

Majčino mlijeko nema rok trajanja. Sastav majčinog mlijeka se vremenom menja, kako bi se zadovoljile potrebe bebe u razvoju. Mišljenje da majčino mlijeko posle određenog uzrasta nema nutritivnu vrednost niti zaštitnu funkciju je pogrešno. Studija objavljena u časopisu Pediatrics otkrila je da su sadržaj masti i energetska vrednost mlijeka majki koje su dojile duže od godinu dana "značajno porasle" u poređenju sa mlijekom majki koje doje mlađu odojčad. Koncentracija zaštitnih elemenata u mlijeku takođe se često povećava tokom druge godine dojenja.

Prema KellyMom.com, 448 ml majčinog mlijeka obezbeđuje 29% energetskih potreba malog djeteta, 43% potreba za proteinima, 36% potreba za kalcijumom i 94% potreba za vitaminom B12.

Ako i dalje razmišljate o odbijanju i ako vam se čini da je to pravi izbor, zapamtite da to ne mora biti sve ili ništa. Možete odlučiti da preskočite samo nekoliko noćnih podoja. Možete da dojite svoje dijete dok se uspavljuje, ali ne morate da dojite svaki put kada se probudi noću.  

Tokom perioda tranzicije ili u nekim stresnim situacijama, možete dodatno dojiti svoje dijete da biste ga utešili i uverili da može da se osjeća dovoljno bezbjedno tokom spavanja. Zapamtite da dojenje nije jedini način da utješite svoju bebu.

Kako izgleda san veoma osetljivih mališana?

Da li ste znali da više od 20% djece su veoma osjetljiva djeca? Imate li i vi veoma osjetljivo dijete? Ako je tako, san može izgledati malo drugačije. Veoma osjetljiva djeca:  

- Dublje vide i osjećaju stvari.  

- Potrebno im je više vremena da procesuiraju stvari i prilagode se promjenama. 

- Ona su duže vrijeme neuravnotežena i treba im više vremena da dođu sebi.   

- Svaki prelazak ili promjena ima veći uticaj na njih nego na manje osjetljivo dijete. 

Da bismo zaspali, potrebno je da budemo u parasimpatičkom nervnom stanju, da se osjećamo uravnoteženo i smireno, što je teško za veoma osjetljivu djecu. Ako je vaše dijete veoma osetljivo, pokušajte da shvatite koje stvari ga smiruju i uključite ih u svoju rutinu pre spavanja. 

Veoma osetljivoj djeci će vjerovatno trebati više vremena da uđu u rutinu odlaska na spavanje, pa započnite svoju rutinu odlaska na spavanje ranije kako biste izbjegli da dijete postane premoreno, što samo otežava stvari. Često je veoma osetljivoj djeci potrebno manje sna nego njihovim vršnjacima istog uzrasta.

Da li treba da "treniram" svoje dijete za spavanje?

Odlučno NE! Ni jednoj bebi, ni malom djetetu, ni većem djetetu nije potrebna obuka za spavanje. Potpuni je mit i izmišljotina da svoju djecu moramo da „učimo“ da spavaju. Kao što ne moramo da „učimo“ djecu da dišu, hodaju ili pričaju, ne moramo ih učiti ni da spavaju.  

Naša uloga je da obezbedimo uslove da se naša djeca predaju spavanju. Šta su ovi pojmovi?

Osećaj povezanosti i sigurnosti.

Za nas odrasle spavanje može biti odmor. Vrijeme da se isključimo i da dobijemo toliko potrebno vrijeme za sebe. Ali za našu djecu san može predstavljati razdvajanje. Nikada ne "rješavamo" strah od razdvajanja, sa još više razdvajanja, ali ga rešavamo sa više povezanosti. Napravite rituale za spavanje zbog kojih se vaše dijete osjeća povezano i bezbjedno. Zajedničko spavanje prirodno pomaže u održavanju fizičke i emocionalne veze tokom cijele noći, ali rituali su i dalje od pomoći u dovođenju bebe u mirno i opušteno stanje.

Postoji mnogo načina da promovišete povezivanje čak i kada ste vi i vaše dijete razdvojeni: fokusirajte se na sledeću priliku za zajedničke trenutke – to se zove premošćavanje. Recite svom djetetu nešto poput: „Jedva čekam da te vidim ujutru, kada ćemo jesti bekin kolač“ umjesto „Vrijeme je za spavanje“. Ovo će podsjetiti dijete na ponovno povezivanje sa vama, voljenom osobom, a ne na trenutnu razdvojenost.

Evo još nekih ideja:  

- Ostanite sa svojim mališanom dok ne zaspi.  

- Recite da ćete se vratiti i obilaziti ga svakih pet minuta, ostavljajući poljubac ili poruku na noćnom ormariću. Možete biti ekstra "velikodušni" tako što ćete reći da ćete ga obilaziti cijelu noć, i podjeliti 50 poljubaca.

- Ako su vaša spavaća soba i spavaća soba djeteta dovoljno blizu, povežite krevet trakom ili kanapom. 

- Dajte svom djetetu da spava sa komadom vaše odeće, koji miriše na vas i koji ga umiruje.

IZVOR: Ringaraja.net/Raisedgood.com