Pored pravljenja od trudnoće i porođaja medicinskog problema, duboke rane i neadekvatne podrške, samo nam je falilo naše staro dobro sujevjerje.

Svaka nova priča o psihologiji, razvoju, roditeljstvu mi iznova i iznova pokazuje koliko sam griješila. I koliko griješim. Sjećam se da sam prvi put rekla, drugi put ću bolje. I opet sam griješila. I griješim. Jer, teorija je teorija. A praksa je život.

Posljednji put jedna mama je postavila odlično pitanje za kraj predavanja:

"A može li se to propušteno nadoknaditi?"

Može. Najviše kroz dodir. Neki kažu da je posebno djelotvorno kada ljubite ta mala stopala.

I odmah sam se sjetila priče. Svoje. A i svih nas. Toliko toga se urotilo protiv zdravog početka i još zdravijeg odrastanja djeteta i majke. Pored pravljenja od trudnoće i porođaja medincinskog problema, duboke rane i neadekvatne podrške, samo nam je falilo naše staro dobro sujevjerje.

Prestani to da radiš! Ne valja dijete ljubiti po tabanima, neće rasti!

Da. Šok je bio baš toliki. I nisam znala sa čime prije da se obračunam. Sa idejom da postoje ljudi koji će ovako nešto izgovoriti jednoj majci koja uživa u nježnosti i radosti malog bića, ili sa time da postoje ljudi koji u izrečeno zaista vjeruju! I nisu djelili te dragocjene poljupce!

Zar u moru realnih strahova, jedna mama mora da vodi računa u koje doba dana kači veš; da li je svom djetetu rekla – Žabice; da li mu kasno siječe nokte, da li je progovorilo prije nego što mu je dala da pojede ribu, da li ga je slučajno preskočila, pa će joj ostati tako malo?! Jer sve to ne valja! A valja, na primer, ne navikavati ga na ruke, odvajati u drugu sobu, ne reagovati na njegov plač! I to baš onda kada, kako naučna istraživanja kažu, dijete bi izabralo majčin kontakt i zagrljaj, ispred hrane. Jer zna da bez hrane, nekako, i može da preživi.

Za sve one zbog kojih, za svaki slučaj, vezujemo crvene končiće oko ruke i nosimo čeno luka u džepu, imam jedno veliko – Ne valja se. Čujem da je jako opasno ako se prekrši. Ne valja nikada majci malog ili velikog djeteta, sluđenoj svakodnevnim izazovima i brigama, govoriti šta se valja ili ne valja.

Prekršiocu zabrane neće pomoći ni pu, pu, pu, ni tri koraka unazad, ni prekršteni prsti.

 

Autor: Maja Kotličić