“Mogu li danas da ne idem u školu?” – svaki roditelj čuje ovu rečenicu bar nekoliko puta tokom djetetovog školovanja. Razni su djetetovi razlozi za ovakvu molbu...

“Mogu li danas da ne idem u školu?” – svaki roditelj čuje ovu rečenicu bar nekoliko puta tokom djetetovog školovanja. Razni su djetetovi razlozi za ovakvu molbu: možda je noć ranije do kasno gledalo film pa samo želi da se naspava, možda se ne osjeća najbolje zbog prehlade, a možda i želi da izbjegne neki kontrolni zadatak ili susret s drugom s kojim se posvađalo dan ranije.

Međutim, šta ako ove molbe postanu previše česte, i šta ako je njihov razlog ozbiljniji od gore navedenih?

 

Školska fobija je intenzivan, iracionalan strah od odlaska u školu. Strah je praćen raznim tjelesnim i/ili psihičkim simptomima koji su prisutni tokom radnih dana, a nestaju ili se znatno smanjuju tokom vikenda, raspusta, praznika, ili prosto – kad dijete izostaje iz škole.

 

Emocionalno stanje

Strah od loših ocjena, sukoba s drugovima iz razreda, strah od greške ili ukora od nastavnika, čak i jedan od ovih problema može nepodnošljivo otežati školski život djeteta. Emocionalno osjetljiva djeca često imaju glavobolje, bolove u stomaku i mučninu. Dijete ne ide u školu zato što doživljava pravi strah. Često se ne radi toliko o strahu od škole koliko o strahu od napuštanja kuće. 

To je obično strah od odvajanja od roditelja, za koje je anksiozno dijete vezano. Školska fobija počinje nejasnim pritužbama na školu ili nevoljnošću da je pohađa, a može se manifestirati da se pravi simptomi jave kasnije. U početku su to prilično nespecifični simptomi za fobiju u vidu glavobolje, bola u stomaku, mučnina, vrtoglavica, a može se javiti i bol u leđima.

Ali tada emocionalno i fizičko stanje djeteta postaje takvo da ne može ići u školu. Kao rezultat toga dijete zaostaje u učenju, pada mu prosjek ocjena, gube se kontakti s prijateljima.

Postoje i razlozi izazvani emocionalnim stanjem djeteta kao što su bolest, odvajanje od roditelja, kao i sukobi između učenika i nastavnika, a ako dijete nema vještinu da savlada stresne situacije i zastoje, to može povećati njegovu anksioznost i završiti suzama ili izljevima bijesa.

Potrebna terapija

Događa se i obrnuto, djeca postaju letargična, apatična. U ovom slučaju često je neophodna dugotrajna psihoterapija, a osim nje i drugi načini tretmana. Uz pomoć muzičke, likovne i plesno-pokretne terapije, na grupnim sastancima ili zajedničkim ekskurzijama, djeca se lakše nose sa svojim emocionalnim problemima.

 

Kako liječiti

U liječenju je potreban multidisciplinaran pristup koji uključuje saradnju psihijatra i/ili psihologa, roditelja, stručnih uposlenika škole, ljekara, a prema potrebi, i centra za socijalnu skrb. Roditelji često dovode djecu kod psihijatra samo ako je dijete izostalo iz škole nekoliko mjeseci. Ali to je velika greška. Što prije dijete dobije stručnu pomoć, veća je vjerovatnoća da će se situacija za mališana brzo popraviti. Preporuka je da dijete više nagrađujete i da ga pohvalite za svaki uspjeh.

 

 

 

Još  na Ringeraji

• Još mnogo zanimljivih tekstova o vašoj dječici pročitajte ovdje >>>KLIK<<<
• Pratite razvoj vašeg djeteta i svakog ponedjeljka primajte mailing kalendara razvoja djeteta
• Ako želite diskutovati sa mamama  možete na našem RR forumu

PRATITE  NAS I NA INSTAGRAMU!

 

@ringeraja_ba