Ovo nije nešto što djeci govorite samo jednom i to je to. Ovo je nešto na šta djeca moraju stalno da se podsjećaju.

Izleti, plaže, prepuni parkovi: Ljeto je sezona za izlaske i šetnje, a takođe je odličan trenutak da naučite svoju djecu šta da rade ako se izgube, piše Messymotherhood. Ono što funkcioniše što se tiče starije djece (kao što je dogovoreno mjesto sastanka u zabavnom parku) ne funkcioniše u pogledu veoma male djece, koja se mogu lako uplašiti ako roditelji nisu u blizini.

 

"Petak je, sunčano popodne. Moji momci i ja šetamo kroz prepun zoološki vrt. Vruće mi je, ne prija mi vlažan vazduh, smeta mi gužva. U glavi mi tutnji, te osjećajući nemoć, usmjeravam starijeg sina ka izlazu. On je ispred mene, a ja idem za njim gurajući kolica sa bebom. Manevrišemo kroz gomilu ljudi pokušavajući da se "dokopamo" izlaza.

 

Moj sin odjednom upada u gužvu, gubim ga iz vida. Pokušavam da se probijem, ali niko ne obraća pažnju na mene i bebu u kolicima, ne mogu da prođem. Ne mogu da vidim svog sina.

Srce mi lupa, tražim u gomili svog dječaka među ogromnim odraslim ljudima ispred mene. Uspaničena sam. Pokušavam da se probijem, govorim ljubazne riječi poput „izvinite, mogu li da prođem?“, ali niko se ne pomjera. Suze mi naviru i počinjem da vrištim njegovo ime. Moje vikanje utiče na ljude koji počinju da se razmiču i ja ga konačno vidim. Stoji tamo, zaleđen od straha, potpuno bijel u licu. Dojurim do njega i on odmah počinje da plače, osjećajući se sigurno u mom zagrljaju.

Ne osjećam ništa osim olakšanja, ali i ogromne krivice koja me razbija.

Jer, vidite..

Nikad nisam razgovarala sa njim o tome šta da radi ako se izgubi u javnosti. Nije imao jednu od onih traka na ruci za hitne slučajeve, ili list papira u džepu sa mojim brojem telefona. Nisam siguran da li bi znao bilo kome da kaže moje ime. Za njega, ja sam samo mama. On nema pojma kome da se obrati za pomoć, ili gdje da ide. Radeći kao terapeut, klijentima dajem razna uputstva, zašto mi nije palo na pamet da to uradim sa sopstvenim djetetom?

Odlučila sam da je vrijeme za malu lekciju. Ovo su koraci koje sam prošla kako bih ga naučila šta da radi ako se izgubi.

Kako pripremiti vaše dijete na to, šta da radi ako se izgubi?

• Stani: Ako se vaše dijete izgubi, naučite ga da se zaledi u mjestu. Podsjetite ga da ćete ga tražiti, tako da mora da ostane gdje jeste.

• Pronađite pomoćnika: Najbolja osoba koju možete da zamolite za pomoć je druga majka sa djecom. Policajci nisu uvijek u blizini, ali gdje god da se okrenete, tu je neka mama sa djecom. I većina majki je više nego spremna da pomogne u takvoj situaciji.

• Šta da kaže: Kada je dijete izgubljeno, vjerovatno je veoma uplašeno i uznemireno. Dakle, važno je da zna šta da kaže toj ljubaznoj majci koja ga je pronašla. Naučite ih da kažu nešto jednostavno poput „Izgubio sam se“ ili „Ne mogu da nađem svoju mamu“.

• Naučite ih važnim podacima: Važno je da vaše dijete zna imena i brojeve telefona njegovih roditelja, ili staratelja. Ja sam svoje naučila kroz pjesmicu, jer djeca tako lakše pamte. Uvijek je dobro da podaci o vašem djetetu budu i zapisani negdje za svaki slučaj. Jer čak i ako vaše dijete zna informacije, možda je previše uznemireno da bi ih se u tom trenutku sjetilo, ili reklo sigurnoj osobi.

 

Ali ovo nije nešto što djeci govorite samo jednom i to je to. Ovo je nešto na šta djeca moraju stalno da se podsjećaju. Iskreno se nadam da se moja djeca više nikada neće izgubiti, ali ako se izgube, želim da budemo spremni.