Majka se ne mjeri po kriterijumu dojenja niti porođaja (vaginalni ili carski) i sličnih gluposti. I ko je uopšte izmislio to da se majke mere po bilo čemu!?

Nisam mislila da pišem na temu dojenja, ali pišem osvrt koji je baziran na mom ličnom iskustvu, na iskustvu mojih prijateljica i na iskustvu mojih pacijenata. Iako je puno tekstova na temu dojenja i nedojenja, moje dvije priče su vrijedne toga da ih napišem. Vjerujem da će pomoći nekome.

Nakon prve trudnoće koja je završila kiretažom, a nakon 80 dana ležanja u bolnici na patologiji trudnoće možete misliti koliko priča imam (šalim se).

Dojenje nakon prvog porođaja carskim rezom – težak i bolan početak

Uglavnom, mislim da velika većina nas vjeruje da je majčino mlijeko najbolje za bebu i tu nema šta da se doda. Pozitivan stav i otvorenost prema dojenju je prvo čega sam se i sama držala. Ali nakon 12 sati porođajne sale i hitnog carskog, kada su mi bebicu donijeli na prvi podoj i nije bila tolika idila. Refleks sisanja je urođen i čim je Rita krenula da sisa raskrvarila mi je bradavicu. Krv je krenula i boljelo je kao ludo. Kolostruma nigdje, ali krv ide.

Prvo pitanje – što sad da radim? Kako da dam bebi dojku koja samo krvari? Srećom, imala sam predivnu babicu koja me je ohrabrila. Uz određenu mast bradavice su omekšale i beba je uspostavila dojenje.

Ono o čemu se malo priča je da u početku dojenje boli kao ludo, a prilikom svakog podoja pitaš se “šta je meni ovo trebalo!?”. U tom cijelom procesu ključna je okolina, kao i tuđa iskustva i priče. Da vidiš da je to u početku tako dok se bradavice ne priviknu i dok beba ne nauči pravilan hvat.

Savjet koji mi je bio zlata vrijedan – stavljaj bebu na grudi i onda kada misliš da ne ide ništa, ipak nadođe. Ja sam mislila da nemam puno mlijeka, ali beba je dobijala na težini. Na kraju je Rita bila beba koja je izašla u plusu po gramaži iz porodilišta.

Ali sa sekom Vitom bila je sasvim drugačija priča.

 

Dojenje nakon drugog carskog reza – zamalo sam odustala

 

Vita je naša druga beba i već sam imala poprilično dosta staža u dojenju pa sam mislila da neće biti problema. Međutim, nakon carskog sam dobila gadan osip, nisu znali od čega, velike urtike koje bi krvarile svaki put kada bih dodirnula posteljinu. Dali su mi injekciju Synopena, ali kako je išlo na gore dobila sam Solumedrol venski i zabranili su mi dojenje narednih 12 sati, što zbog kortikosteroida, što zbog toga kada bih bebu stavila pored sebe i dodirnula nešto, raskrvarila bih urtike i boljelo me za poludjeti. Takođe sam zbog svega ostala i bez terapije, nisu mi nakon carskog (i to drugog u 13 mjeseci) dali ništa protiv bolova jer nisu znali na šta sam odreagovala.

 

Bebi su dali adaptirano mlijeko, bila sam toliko tužna zbog toga, ali tako se sve namjestilo… Vita je rođena sa 2730g i pala je ispod 2500g, tako da su joj morali dati adaptirano par puta. Nakon toga sam pokušala da je dojim, ali kako je kolostrum ostao unutra, dobila sam temperaturu iznad 40 C koja nije spadala ni uz antipiretike, crp iznad 150, itd.

 

Slijedila je baš prevelika muka, oči su mi iskakale od bolova kada su mi masirali i istiskivali kolostrum i mlijeko kasnije… Sto puta sam pomislila da bih najradije popila tabletu da zaustavi dojenje i u tom trenutku sam rekla sama sebi da nikad neću reći ništa za majke koje ne doje, jer poznajem ih par kojima se slično dogodilo i prestale su. Da se meni ovo dogodilo sa prvom bebom i da nisam imala iskustvo dojenja od prije i ja bih odustala od dojenja sto posto.

I zato imam razumjevanja i za dojenje i za nedojenje.

Svako ima svoju priču, i svaka beba i svaki porođaj su drugačiji.

Svaka majka treba podršku i pomoć posebno na početku i to je sve. Srećna i zdrava majka je ono što je najpotrebnije bebi i mužu i ostalim ukućanima.

 

Prednosti dojenja (moje iskustvo):

Majčino mlijeko je najbolje za bebu zbog antitjela koja time dobija od majke. U adaptirano mlijeko dodaju se vitamini i sl., ali ne i antitjela… Kad je Rita sa 2 i po mjeseca dobila grip, veliku ulogu su odigrala antitjela koja je dobila od mene i u bolnici su mi rekli da bi je u protivnom stavili na infuziju, ali dojila sam je što više i vaganjem prije i poslije podoja došli su do zaključka da je ne moraju bockati i stavljati na infuziju.

Imaš spremno mlijeko kad god i na idealnoj temperaturi. Nema nosanja termosa sa toplom vodom, adaptiranog praha, bočica, sterilizatora i slično.

Povezanost sa bebom. Onaj osjećaj kad pratiš kako raste i napreduje zahvaljujući tvome tjelu (mlijeku).

 

Ja sam dojila ležeći na boku i to mi je ponekad bilo jedino što bih stigla da legnem taj dan. I da, moram ovo reći: ponekad super izgovor za pobjeći od naporne rodbine i uzeti predah za sebe.

 

Mane dojenja:

Bol i to u početku. Mislim da većina mama kroz to prođe. Ako niste, blago vama.

Majke obično spavaju lošije i češće se bude – što zbog dojenja, što zbog maženja.

Čim beba zaplače, odmah slijedi “sigurno je gladna, nemaš dovoljno mlijeka”. Morate biti čvrste u glavi da se ne osjećate kao “krave muzare”. Ja bih im znala reći: “Danas je nedjelja, ne radi mljekara”. Često ljudi sebi daju za pravo da komentarišu majčine dojke (veličinu) koja nema apsolutno nikakve veze. Veličina dojki i ne govori o količini mlijeka u njima i nije pokazatelj hoćeš li moći dojiti ili ne. Više govori količina mlječnih žlijezda koje bez ultrazvuka dotične “seoske babe” uzimaju za pravo komentarisati.

 

I za kraj:

Skroz je u redu ako iz bilo kojeg razloga ne želiš ili ne možeš da dojiš. To je tvoje tjelo i tvoja odluka. I niko nema pravo da te osuđuje jer nije u tvojoj koži.

Ako dojiš, uvijek ćeš naići na komentare, i dobre i loše. Bitno je da radiš ono što te ispunjava, a ne zato što se to očekuje od tebe.

Majka se ne mjeri po kriterijumu dojenja niti porođaja (vaginalni ili carski) i sličnih gluposti. I ko je uopšte izmislio to da se majke mjere po bilo čemu!? Budite zahvalne na sebi i svom životu i napravite najbolje od njega. Ove priče su samo sporedne stvari.