Zimi se nekako uvijek sjetimo jedne od najtužnijih bajki svakog djetinjstva.

Hans Kristijan Andersen je širom svijeta poznat po svojim bajkama i zahvaljujući njemu mnogi su roditelji svojoj djeci čitali neke od najlepših.

Slavni danski pisac ostavio nam je pregršt djela koja zapravo nisu namjenjena samo djeci, jer danas ih, sigurni smo, čitaju rado i mladi i stari. Nije lako ostati ravnodušan i ne nasmijati se dok čitate kako je car u djelu "Carevo novo ruho" izašao pred svoje sugrađane u novom nevidljivom odjelu, kojega zapravo i nije bilo. Isto tako, rijetko ko ne zaplače kada čita o sudbini male djevojčice u jednom od poznatijih djela pod nazivom "Djevojčica sa šibicama".

Djevojčica sa šibicama je Andersenova priča prvi put objavljena 1845. godine. Djelo je inspirisano crtežom danskog umjetnika Johana Tomasa, gde je prikazana djevojka na ulici koja prodaje šibice. Naslov zapravo znači „Djevojka sa šibicama“, ali Andersen je svoju priču zasnovao na snovima i težnjama djeteta koje umire od hladnoće i nemaštine, ali i od gladi.

Ova kratka priča govori o siromaštvu, gladi i nemoći djevojčice koja je poslata da prodaje šibice onda kada su sva druga djeca kod kuće ili u školi. Priča započinje u hladnoj, tmurnoj novogodišnjoj noći. Naslovna junakinja, djevojčica, hoda po snijegu bez cipela i kape. 

Kada se čini da ceo svijet slavi Novu godinu, djevojčica je lišena te radosti. I ona je želela da uživa u ukusnoj hrani, da sjedne ispod prelijepe jelke i otvara poklone, i da bude u društvu svoje drage bake. Ali to se nije moglo ostvariti, osim poslije smrti, na nebu.

„Ali niko nije znao kakva je lijepa viđenja videla i u kakvom je sjaju ušla sa svojom dragom starom bakom u rajsku radost i veselje nove godine.“

Poslednja noć stare godine bila je i poslednja noć djevojčicinog života.

Albert Ajnštajn je rekao: "Ako želite da vam dijete bude inteligentno, čitajte mu bajke. Ako želite da bude jako inteligentno, čitajte mu još više bajki."

Izvor: Ringeraja.ba