Djecu prerano odvajamo od mame
2.7.2024
Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
8 sati dnevno odgaja ih jedna teta na 15 beba. Tatu i mamu vide upola manje.
Slušamo ih kako plaču i ubijamo vlastite instinkte, jer su nam rekli da je to normalno i tako mora biti.
Očekujemo da jedu, spavaju, rastu, pužu i hodaju po tablicama i grafikonima, a ne znamo da prepoznamo šta znači njihov plač.
Očekujemo da zaspu kad mi želimo, prestanu plakati kad mi želimo, probude se kad mi želimo i skinu se s pelena kad mi to zamislimo.
Više vremena trošimo na treninge, jezike, tečajeve i poduke nego na grljenje i poljupce.
Gledamo slatke bebe i medene štence na internetima, a svojima odbrusimo da nas ne gnjave.
Više vremena provedemo pred ekranom nego u igri sa djecom, a onda se durimo kad se djeca ne žele družiti sa nama.
Mi imamo pravo na pogreške, nervozu, deranje i ispade bijesa, ali djetetu to isto ne tolerišemo.
Živimo da bi radili, ne radimo da bi živjeli.
Više vremena u danu provedemo sa kolegama nego sa članovima svoje porodice.
Daćemo xy para na psića sveznalicu i autić na daljinski, ali nemamo vremena za zajednicki ručak.
Plačemo za svojim djetinjstvom, a djecu ušutkujemo, plašimo, usporavamo, prijetimo.
Kasnije se čudimo gdje smo to fulali.
Fulali smo kao čovječanstvo. Cijeli fudbal.
Autor/izvor: Mala Kme osvaja svijet
