Da nije gladan? Sigurno je gladan! Prepoznajem taj plač
Ne! Nije gladan! Nijedna majka ovog svijeta nije zaboravila da nahrani svoje dijete!
Pij vodu, pij bozu, pij čajeve, litre i litre soka od jabuke, jedi ovo, ne jedi ono, ne nerviraj se, zapisuj vrijeme obroka, njegovo trajanje, lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva, desna jer samo misliš na cilj - nahraniti ga!
Koliko god jednostavno i prirodno izgledalo, nahraniti bebu je ogroman izazov. Velika je borba nakon nebrojeno neprospavanih noći, upaljenih i bolnih grudi ne odustati od onoga što nam je većini dato i posegniti za lakšim i sigurnijim rješenjem - flašicom.
Bila sam na pragu da dignem ruke od svega. Mlijeka je čas bilo, čas nije, isto kao i njegove želje za istim. Rodio se kao mrva, dugo se borio sa žuticom, tako da su se naši rituali hranjenja odvijali ne na tri, nego na dva sata. Prvo ga pola sata budim, štipam ga za prste, prskam vodom, zapušavam mu nos. Onda se pola sata namještamo, isprobavamo sve moguće poze jer u svakoj mu nešto smeta. Kad se konačno nakani da sisa, gnjavimo se tako još četrdeset minuta. I taman kad podrigne posle upornog nošenja i tapkanja po leđima zvoni alarm - vrijeme je za novi obrok.
Ali rješila sam da istrajem. Činjenica da ne mogu da nahranim svoje dijete, bila mi je neprihvatljiva. Inače sklona pretjerivanju, i to sam doživljavala kao svoj lični poraz. Ako nisi mogla da izguraš trudnoću do kraja, e ovo ćeš izgurati kako znaš! (Ovo je lični, a ne poželjni i preporučeni stav i pritisak koji sam isključivo sama sebi stvorila).
Pij vodu, pij bozu, pij čajeve, litre i litre soka od jabuke, jedi ovo, ne jedi ono, ne nerviraj se, zapisuj vreme obroka, njegovo trajanje, lijeva, desna, lijeva, desna, lijeva, desna jer samo misliš na cilj - nahraniti ga!
I nakon svega, dođe neko, moja kuma, moja mama, žena u parku i pita - Da nije gladan? Sigurno je gladan! Prepoznajem taj plač.
Ne! Nije gladan! Nijedna majka ovog sveta nije zaboravila da nahrani svoje dijete! Koliko god dobronamerni bili, niste se sjetili magičnog rešenja. Prećutite sasvim izlišno pitanje, uputite mami komentar podrške ili je samo pustite da u miru nađe rješenje za trideset osmi plač svog djeteta. I to samo u tom danu.
Neizgovoreno pitanje - Da nije gladno? - je pola zdravlja jedne mame.
Autor: Maja Kotličić