Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Meni se već par puta dogodilo da uhvatim svoju gđu da npr. pere suđe i roni suze kao kišna godina. A trudni smo 20-tak sedmica
Zanima me da mi vi kao iskusne mame, trudnice i sve u svemu žene koje su to isto proživljavale kažete šta očekujete od muževa tj. nas u takvim situacijama??
Prvo dobro nam došao....i na hrabrosti jer su ovdje pretežno žene.....
Pa šta očekujemo....prvo nije svaka žena odn. trudnica ista.....hormoni rade....nekad smo raspoložene samo tako a nekad nam nadođe iz čista mira da vrištimo i plačemo....
Budi jednostavno uz svoju suprugu u svakom trenutku...pomaži joj gdje god možeš....pokaži razumijevanje za njene promjene raspoloženja i nemoj postavljati suvišna pitanja.
Budi klaun i budi rame za plakanje....ne znam više šta da ti kažem....ali to se sve isplati i brzo prođe jer će te uskoro imati vašu
ja sam recimo u trudnoći imala strahovite napade smijeha i to u najgorim situacijama (kad je nešto npr. ozbiljno ja se počnem smijati i ne mogu se kontrolisati) i svi su mi govorili da sam ludača, ali nikome nije padalo na pamet da me ruži, kudi ili moli da prestanem, jer su svi znali da je to posljedica hormona. Tako i ti postupi, ne pitaj ništa i ne pokušavaj smirivati situaciju, proći će je samo od sebe. Bitno je samo da zna da ima tvoju podršku u svemu i da ćeš je razumjeti.
Joj i ja sam u par navrata plakala u trudnoći. Posebno baš kada je nešto tužno. Npr., ona emisija na Hayatu "Ispuni mi želju" nekom dedi poklonili put na hadž, on radostan, a ja plačem. MM me je tada slikao i brzo me je zagrlio. To mi je bilo potrebno. Kasnije sam se smijala sama sebi.
Slažem se sa odgovorima da je najbolje ništa ne pitati, već samo veliki i snažni zagljaj. Mi žene nađemo i bedast razlog da zaplačemo, a vrlo često ne znamo ni da li je to vrijedno suza...šta ćemo kad hormoni rade u trudnoći (a vrlo često i mimo trudnoće) . Najbitnije je da Ona zna da si tu uvijek pored nje, i da si spremam hrabro stati uz nju, i prećutno "suosjećati" sa njom (ma kako to nebulozno zvučalo, i teško za prihvatiti, sa muške strane), a da nikada ne mora davati objašnjenja: šta, kako, zbog čega ?!
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
Gigana,vala si me bas nasmijala...Zamisljam tu ozbiljnu situaciju i tebe kako padas od sege
Ma ja sebe nikako nisam mogla kontrolisati. Imala sam par stvarno neugodnih situacija na poslu, usred sastanka, onda bih se izvukla kao da moram u WC i kad se malo smirim, vratila bih se na sastanak. Ma užas!
Srećom imam super radne kolege koji mi nisu pravili probleme, nego su se skupa sa mnom smijali. A najgore od svega je to što nekad uopšte ništa nije bilo smiješno, ali ja bih se uhvatila za neku riječ i počela se kleberiti do suza.
A znala sam i oplakati, što jest jest. I opet, uvijek se radilo o glupostima.
ene ja ne da sam plakala ja sam plakala ko kišna godina,meni je sve bilo povod za plač i svadju,isto kao dijete kad mu ne date šta hoće ili mu ne kupite,a ono odmah odvali jaukati ili se prepirati,e takva sam ja bila.I još mi govorili kako ću roditi plačljivo i nervozno dijete,a moj sergej u bolnici nijednom se nije javio,samo spavo ja provjeravala jel diše,i danas je uglavnom miran mada raste pa mu se motorika razvija i osjećaj za istraživanje što je normalno,eto tako
_____________________________
E ne trebate više glasati ni na jednom takmičenju,konačno,zar ne???!
svaka cast za otvorenu temu... otvorio ju je buduci tata i bravo za njega... zene su ti sve vec rekle...zagli svoju zenicu ...ili kada je ona u "normalnoj" fazi pitaj je sta joj odgovara i sta ona ocekuje od tebe.. nekom je mozda potrebno bas da place sama ... Moj muz bi samo otisao do kuhinje uzeo papirni ubrus i dodao mi... ako bi to bio neki prejak plac zagrlio bi me... ja bih kroz suze govorila neki razlog koji bi cesto bio smjesan... ali nekad bih i sutjela ako bi me neki njegov nesvjestan gest doveo do suza pa bih se durila... (heh sad mi smjesno) U svakom slucaju bliskost i razgovor je ono sto najcesce prija... zelim vam dane sa puuuno smjeha i sa sto manje tih suzica... ljubim vasa oboje...
ja sam čitavu trudnoću imala neko mišljenje kao da radim najveće moguće herojsko djelo i očekivala da me svi tako tretiraju. Nakad bih samo pogledala svoje tijelo i to bi bio razlog da zaplačem, dok sam tren poslije bila super happy, nije lahko, ali prođe... i onda ćeš i ti kao i moj muž odahnuti i shvatiti da si imao tri žene, onu prije trudnoće, onu u trudnoći, i poslije... ova zadnja će ti biti najbolja i sve će se te suze pretvoriti u hrabrost i brigu o bebi. a važno je da znaš da je na njoj veliki zadatak i teret i da se ona i boji i raduje i sve je pomiješano. Ti je jednostavno razumi, i nemoj misliti da si ti razlog i kad ona to izjavi... i biće ti lakše da je utješiš i nasmiješ. A kad tako postupiš, svi ti hormončići neće imati mjesta da dođu do izražaja. Sretno!!!
Ja placem i nakon poroda, sto Shee kaze kad se pogledas skontas da radis herojsko djelo,samo sto to neki ne primjete Kad je tako uhvatis, zagrli je,reci joj koliko je volis i nista je ne pitaj,samo je mazi dok se ne smiri....ne trudi se da razumijes, ne mozes,ali bar nek zna da nije sama u svemu tome.
Prolila sam kisu suza u trudnoci....a placem i mimo trudnoce....sta cu kad sam emotivna malo mi fali i ja placem.
Zagrli svoju trudnicu,uputi par lijepih rijeci i bjezi joj s ociju.... kad se smiri ti se vrati!!! Sjecam se da mi je posebno islo na zivce kad moj jadni muz bi u takvim situacijama poceo me nasmijavati nekim salama.....ja bi se tek onda rasplaci i kontaj u sebi:"ma daj ne gnjavi me,pusti me da se isplacem"
Nevalja kad pitas,nevalja kad ne pitas Tako to otprilike ide. Meni je pomagalo kad me mm zagrli i kaze nemoj plakati i padne koji poljubac i to je to. Mada mi je to ostalo i sada
Mart ce toliko brzo da ces se iznenaditi. A, cure su te posavjetovale da ne moze bolje. Iz svojih iskustava. Jedino cu dodati da nije lose da pretjerujes - u smislu da koji kompliment i "na silu", mislim, nespontano, kazes. Hoce reci, ne cekaj da se rasplace, vec ti kad god imas priliku primijeti kako je lijepa, iako je okruglasta, kako kuha super, kako si najsretniji covjek na svijetu jer nosi tvoje dijete... I slicno. To ti sve vjerovatno i mislis, ali sada ne skrtari - ni sa poljupcima, ni sa njeznostima, ni sa lijepoim rijecima, ni sa zagrljajima... Sve to nije garant da nece plakati, ali, osjecace se bolje. Eto. Pusa za oboje i za vaseg bebirona.
_____________________________
26.02.1995. Anja, prva najveća ljubav! 25.11.2008. Ema, mamina šarmerka!
Helo trudnice.....Ja konstantno placem,osjecam se umorno jedva hodam, noge mi trne stalno haman da sam pocela vec oticat tek 10 sedmica igh i samo se pitam Kolika cu biti ovaj put al eto sta cu... Svasta nesto prolazim neznam ni ja malo malo nostalgija sto za mamom sto za Bosnom nekad neznam.. Izvinite morala sam se ispuhat zanima me sta vama pomaze u placnim situacijama....By the way muza jadnog stalno napadam hihihihi..........