Blue rose RR
|
Na zahtjev članice RR - a , Hanabanane, otvorila sam datu temu, i prenosim postove za koje lično smatram da pripadaju datoj temi. Ukoliko neko ima drugih sugestija, potrudit ću se da nadomjestim: IZVORNA PORUKA: Gigana ja bih još samo da dodam slijedeće: Mene su moji roditelji naučili kako da se ponašam, da poštujem i pozdravim starije osobe (smatram da su zaslužili poštovanje i pozdrav samim tim što su stariji, a smatram da je to krajnje pristojno i da je to samo odlika kućnog odgoja, bez puno dublje filozofije), da se znam boriti sama za sebe, da se znam snaći u nevolji, osposobili su me za samostalan život (bez mame i tate), naučili su me da se moram sama potruditi za ono što želim (jer sutra njih neće biti kraj mene), i osnovno, naučili su me da razmišljam svojom glavom, a uz to sam cijeli život bila i voljena i pažena i mažena, iako mi se nije sve uvijek dozvoljavalo. Dakle, nisam smjela dirati mezu sa stola kad dođu gosti (dobila bi sve to isto, ali u kuhinji), nisam se smjela svađati i odgovarati starijima (bilo bi mi objašnjeno sve naknadno), znala sam za red i nije mi se moralo po sto puta objašnjavati zašto mi se ne može kupiti neka igračka ili zašto nešto nije u redu, niti sam se bacala i histerisala po ulici ako mi se nešto ne udovolji. Danas primjećujem da roditelji puštaju sve svojoj djeci, da kad dođu kod nekoga, uopšte ne obraćaju pažnju na to šta im djeca rade, niti reaguju ako dijete napravi neki zijan (čak im je to i simpatično), čujem djecu ispred zgrade kako psuju i vrijeđaju jedni druge, pa i starije osobe i to rade gore nego odrasli, nemaju poštovanja ni prema kome, odgovaraju nastavnicima u školi, svađaju se, nose noževe, a najgore od svega je što imaju punu podršku svojih roditelja koji im samopouzdanje grade tako što im kažu kako treba da i oni udare ako ih se udari, da se i oni raspravljaju i svađaju jer ih niko ne smije krivo pogledati, niti zaružiti, ma ko da je u pitanju. Da rezimiram, voljela bih odgajati svoje dijete na način kako su mene moji roditelji odgajali i ako bih uspjela napraviti 40% onoga što su oni napravili, bila bih presretna i prezadovoljna. IZVORNA PORUKA: hanabanana Gigana, mislim da tvoj post ima veze sa odgojem općenito, a ne sa sociopatologijom i roditeljstvom. http://www.ringeraja.ba/forum/Odgoj_djeteta/m_11676/tm.htm IZVORNA PORUKA: Gigana IZVORNA PORUKA: hanabanana Uvrijedjeno je mišljenje da dijete treba naučiti da poštuje starije, prvo pozdravi, ćuti kada stariji govore, posluša sve što stariji kaže. A sada počnimo od sebe...da li mi poštujemo sve starije od sebe samo zato što su stariji?? Izivnite, ali po meni se poštovanje mora zaslužiti. Zašto bi moje dijete uvijek prvo pozdravilo komšincu u ulazu?! Zato što tako moralne norme nalažu? Jako je bitno znati što želite od svoga djeteta. Sigurno u svojoj okolini znate X slučajeva čija djeca sa tri godine znaju čitati, pisati, ali se ne znaju igrati. Znate sigurno dosta roditelja koja djecu pokazuju kao pse na izložbi, samo se sjetite: pokazi teti koja je ovo boja, hajde otpjevaj nam pjesmicu, hajde broji do deset....meni je to prestrašno. Ili koliko puta ste dobili netraženi savjet od osobe na ulici koja si uzela za pravo da komentariše ponašanje vašeg djeteta?! Meni je jednom jedna žena na sred Ferhadije rekla: Bože razmaženog djeteta? Ja sam joj na to rekla: gospođo jel Vi to pričate o mom djetetu? Odakle Vam to pravo? Naime, Hana je počela da plače iz petnih žila zato što nisam htjela sići u Bezistan. MIslim da bih o ovoj temi mogla pričati satima, i opet ništa ne bih rekla. Prvo, svoje mišljenje o samoj temi sam dala u svom prvom postu, a ovaj drugi je samo nadopuna mog već iznesenog mišljenja. Drugo, ne vidim uopšte razlog zašto si napisala da moj drugi post nema veze sa temom, kad si i sama u svom postu pričala o tome da li treba poštovati starije (dakle, radi se o čistom odgoju), te kako ti je žena u Ferhadiji rekla da ti je dijete razmaženo (opet odgoj generalno). Na kraju krajeva, evo to sam i boldirala gore. Ne znam stvarno razlog za tvoj zadnji post i molim te da mi pojasniš zašto misliš da odgoj i roditeljstvo nisu usko povezani i da se mogu razdvojiti. Pa čitava tema se zasniva na razmjeni mišljenja o tome kako bismo voljeli djecu "ODGAJATI" da ne postanu sociopate. IZVORNA PORUKA: Gigana IZVORNA PORUKA: hanabanana Uvrijedjeno je mišljenje da dijete treba naučiti da poštuje starije, prvo pozdravi, ćuti kada stariji govore, posluša sve što stariji kaže. A sada počnimo od sebe...da li mi poštujemo sve starije od sebe samo zato što su stariji?? Izivnite, ali po meni se poštovanje mora zaslužiti. Zašto bi moje dijete uvijek prvo pozdravilo komšincu u ulazu?! Zato što tako moralne norme nalažu? Jako je bitno znati što želite od svoga djeteta. Sigurno u svojoj okolini znate X slučajeva čija djeca sa tri godine znaju čitati, pisati, ali se ne znaju igrati. Znate sigurno dosta roditelja koja djecu pokazuju kao pse na izložbi, samo se sjetite: pokazi teti koja je ovo boja, hajde otpjevaj nam pjesmicu, hajde broji do deset....meni je to prestrašno. Ili koliko puta ste dobili netraženi savjet od osobe na ulici koja si uzela za pravo da komentariše ponašanje vašeg djeteta?! Meni je jednom jedna žena na sred Ferhadije rekla: Bože razmaženog djeteta? Ja sam joj na to rekla: gospođo jel Vi to pričate o mom djetetu? Odakle Vam to pravo? Naime, Hana je počela da plače iz petnih žila zato što nisam htjela sići u Bezistan. MIslim da bih o ovoj temi mogla pričati satima, i opet ništa ne bih rekla. Prvo, svoje mišljenje o samoj temi sam dala u svom prvom postu, a ovaj drugi je samo nadopuna mog već iznesenog mišljenja. Drugo, ne vidim uopšte razlog zašto si napisala da moj drugi post nema veze sa temom, kad si i sama u svom postu pričala o tome da li treba poštovati starije (dakle, radi se o čistom odgoju), te kako ti je žena u Ferhadiji rekla da ti je dijete razmaženo (opet odgoj generalno). Na kraju krajeva, evo to sam i boldirala gore. Ne znam stvarno razlog za tvoj zadnji post i molim te da mi pojasniš zašto misliš da odgoj i roditeljstvo nisu usko povezani i da se mogu razdvojiti. Pa čitava tema se zasniva na razmjeni mišljenja o tome kako bismo voljeli djecu "ODGAJATI" da ne postanu sociopate. IZVORNA PORUKA: Amrino RR Ma meni je najvaznije pitanje- Zasto je roditeljima bitniji tamo neki stranac/ ili gost nego rodjeno dijete? Kod nas je u tradiciji to ukorjenjeno...Nije problem u tome sto se dijete propusilo/ zatrudnilo/ potuklo nego- sta ce ljudi reci?! Mnogo bitnija je slika koju saljemo...ugled...ono kako mi izgledamo drugim ljudima nego stvarno stanje stvari. Umjesto da se roditelj zapita zasto je dijete nesto uradilo...da pokusa pronaci uzrok...pa potom rjesenje...on vec unaprijed kaznjava dijete zbog "sramote" i tamo nekih drugih ljudi.. Nisam jednom osjetila to na svojoj kozi...Imam divne roditelje i sigurna sam da nikada nista od toga nisu svjesno ucinili (ja bas u tome i vidim problem) nego su jednostavno slijedili svoje "reflekse"...jer ako dijete glasno zaplace na sred ulice, u prodavnici, ako se upiski na javnom mjestu...ako uzme komad sira sa stola (dok sjede gosti) ako ucini bilo sta od "neprimjerenih" stvari...ono ne ispoljava svoje potrebe nego "sramoti" roditelje...Zasto te tako prirodne stvari kao sto su djeciji plac, smijeh, reakcija...bilo sta shvatamo kao licnu sramotu i crvenimo se zbog toga? Najvise me je strah upravo toga- da se jednog dana ne postidim svog djeteta- ne zbog toga sto zelim nego zbog onoga sto je nekada davno usadjeno u mene... Cesto se uhvatim u zamku pa pocnem razmisljati kao Gigana...ali onda se zapitam: zasto je tako strasno da dijete dira mezu sa stola? Zasto se djecu treba uopste tjerati u drugu prostoriju kada gosti dodju? Ja svoje dijete ne zelim da odgajam na taj nacin jer ne postoji niti jedan gost na svijetu koji je meni bitniji od mog djeteta. Djetetu me mjesto svugdje gdje sam ja. Pa bilo to svadba, gosti, restoran...a mjesta ili ljudi kojima smeta djeciji smijeh ili plac cu da zaobilazim u velikom luku. Naravno da dijete treba postivati starije...isto kao sto treba postivati i mladje...i vrsnjake...Dobna granica postivanja ne postoji...Postivanje se poklanja, oduzima, zasluzi... IZVORNA PORUKA: hanabanana Vidiš amrino, ja sam odlučila da meni neće biti bitno šta će komšija sa trećeg sprata reći o mome djetetu, i mogu ti reći da zbog toga nisam baš shvaćena u svojoj okolini. I još ti mogu reći, uopšte me nije briga. To ti je tipičan bosanski sindrom dvostrukih mjerila, površnosti....bitno je kakvu sliku o nama imaju drugi da bi mi sami sebi bili važni. Strašno. IZVORNA PORUKA: Gigana Osjetila sam potrebu da odgovorim na vaše postove i prvo da vam kažem da ne patim od "tipičnog bosanskog sindroma dvostrukih mjerila, površnosti", odnosno, zaista mi nije bitno šta vi mislite, niti šta misle moje komšije, niti šta će ljudi reći. To koliko sam sama sebi važna i koliko mi je važno moje dijete znam samo ja i uopće ne znam kako mi neko drugi može uljepštati ili pokvariti tu sliku od mene same. Nekad je bilo važno šta će svijet reći, nekad davno su se svi problemi krili u svoja 4 zida, nekad davno je štošta bilo sramota, ali danas toga više nema, upravo zbog slobode izražavanja koju imamo danas i zbog "demokratije" u kojoj živimo danas, gdje svako misli da ima pravo da se ponaša kako hoće sve dok je legalno, gdje svako misli samo na sebe i svoje potrebe, ne pokazujući možda ni trunku tolerancije prema drugom biću. Koliko je to dobro ili ne, te za koga je dobro, a za koga ne, neću komentarisati ovdje, ali činjenica je da je to život danas i da većina nas tako živi. No, u svemu ovome mi je bitno da svoje dijete lijepo vaspitam i želim da ga lijepo vaspitam, tako da sutra kad na ulici sretne komšiju, da mu kaže "dobar dan", a ne da k'o mulac prođe pokraj njega. U ovom primjeru mi je najmanje bitan komšija i šta će on pomisliti, puno mi je bitnije da moje dijete ne bude stidljivi tutuk koji ne zna normalno komunicirati sa vanjskim svijetom i koji se stidi reći dvije riječi "dobar dan" (iz ličnog iskustva primjećujem da danas sve više djece, počevši od moje vlastite familije, ne zna ili neće reći dobar dan, zdravo, pomoz' Bog, merhaba, muuu, ili bilo šta kad ulaze u prostoriju, ili dolaze kod nekoga, i sl.). Neće reći zato što ga niko nije tome naučio, zato što ne zna kako treba da se ponaša, ne zna najosnovniju komunikaciju sa drugim ljudima. I nije dijete krivo što ne zna, ali će upravo njemu biti teže zbog toga kasnije. E meni je ovo strašno! Dakle, uopšte se ne radi o tome šta će drugi reći, bit je u samom djetetu, da se dijete nauči lijepom ponašanju, lijepim manirima, da zna kako da se ponaša u komunikaciji sa ljudima izvan kuće, da se ne osjeća izgubljeno kad izađe napolje, da se ne oslanja samo na mamu i tatu, jer neće uvijek mama i tata biti tu. Mislim da se učenjem ovakvog ponašanje dijete priprema za faze koje slijede u njegovom životu (npr. škola) i da na ovaj način stiče samopouzdanje, a ni u kom slučaju ne sramoti roditelje, a kamoli da se postidim svog vlastitog djeteta. I apsolutno nema ništa strašno u tome da dijete zaplače, ili se upiški na sred ulice, ili uzme komad sira i to nije nikakva sramota, to je sasvim normalno i prirodno da se dogodi i svako dijete će to učiniti prije ili kasnije i to ni u kom slučaju ne znači da bih se ja postidila svog djeteta, ili da mi je važniji neko drugi od mog vlastitog djeteta. Zato sam ja tu da ga usmjeravam, da mu objašnjavam, da mu postavljam granice zbog njega samog, a ne zbog komšiluka, da ga polako osamostaljujem i osposobljavam za život izvan kuće, jer će njemu sutra biti lakše. Možete misliti ovako ili onako, ali smatram da ja ovim činim sigurno puno više dobrog svom djetetu, nego većina roditelja koji misle da će puštanjem djeteta da radi šta god želi, bez ikakvog usmjeravanja, učiniti ono što je najbolje za njega. E neće, nego će mu napraviti medvjeđu uslugu. Ne osuđujem nikoga, neka svako radi ono što želi, ali molim vas isto tako da i vi ne osuđujete mene, a pogotovo gdje u svojim postovima govorite kako vam je vaše dijete najbitinije i važnije od bilo kojeg gosta, aludirajući pri tome da meni moje valjda nije bitno. Ovdje sam se direktno našla prozvanom i mislim da ovo uopšte ne stoji i da je bilo jako nisko. A komentare hanabanane uopšte neću ni spominjati, jer nas dvije definitivno nismo na istim talasnim dužinama, pa je najbolje da tako i ostane. Lijep pozdrav! IZVORNA PORUKA: Amrino RR Gigana- nemam sada vremena da opsirnije pisem ali samo cu ti reci da zaista nisam aludirala na tebe u nekom negativnom smislu...Spomenula sam da i ja cesto razmisljam o upravo onim stvarima koje si spominjala. U potpunosti se slazem sa svime sto si napisala u svom zadnjem postu. Naravno- spomenula sam i svoje roditelje pa ni u ludilu nisam mislila da su oni losi ili nesto slicno. Samo razgovaramo...Ovo su skakljive teme kada i mi sami sa sobom mozemo da se posvadjamo dok samo razmisljamo o tome... IZVORNA PORUKA: dana3 slazem se potpuno sa Giganinim postom jer znam i shvatam sta zeli reci.ljudi moraju da obracaju paznju sta ce drugi misliti o nama -zalosno ali istinito ako hocemo da imamo,je li neki drustveni zivot.izdvajajuci se opet idemo u neku tamo drugu krajnost.covjek mora da se donekle,napominjem donekle stopi sa sredinom ako hocemo da i mi i nase dijete bude prihvaceno u vrticu i skoli i sutra drustvu zar ne? spciopatsko roditeljstvo vodi sociopatskom djetetu i to pricam iz iskustva.djetetu koje ne priznaje autoritet,ne priznaje granice niti prihvata savjet i upute starijeg(roditelj,vaspitac,ucitelj,profesor etc.) svako izdvajanje vodi do odredjenog "obiljezavanja" djeteta sto se naravno moze negativno odraziti na odrastanje a sindrom o kojem govorimo je kako i sami nazivate "bosanski" pa i mi smo bosanci.preselite se ovdje kod mene u svedsku i naici cete na isti samo svedski" sindrom". i ja zelim reci da me ne zanima sta ko misli o meni , o mom djetetu i sl.ali moram jer kolika god prava djetea ovdje bila cesto dolazi do prijavljivanja komsija zbog uznemiravanja(plac,lupanje,fudbal u dvoristu a tete sjede).poslije 9 nema galame a moj posinak zeli da se igra sa djecijim alatom-subota je kasnije ide u krevet ali ne moze jer ga koci svedski sindrom. ponovo govorim da giganin post je susta istina u mojim razmisljanjima i potpisujem napisano IZVORNA PORUKA: Gigana IZVORNA PORUKA: Amrino RR Gigana- nemam sada vremena da opsirnije pisem ali samo cu ti reci da zaista nisam aludirala na tebe u nekom negativnom smislu...Spomenula sam da i ja cesto razmisljam o upravo onim stvarima koje si spominjala. U potpunosti se slazem sa svime sto si napisala u svom zadnjem postu. Naravno- spomenula sam i svoje roditelje pa ni u ludilu nisam mislila da su oni losi ili nesto slicno. Samo razgovaramo...Ovo su skakljive teme kada i mi sami sa sobom mozemo da se posvadjamo dok samo razmisljamo o tome... Sve je uredu, Amrino, radi se samo o tome da ne mogu da prihvatim stavove da je odgoj nekada bio toliko pogrešan u odnosu na danas, čak štaviše, smatram da je u prijašnjem odgoju (mislim na naše roditelje) bilo puno više dobrih stvari koje treba sačuvati i primjeniti danas. Naravno, ima tu i stvari koje treba mijenjati, ali više je onih koje su pozitivne. Na kraju krajeva, pogledaj nas same. Šta to nama fali? Odgojili su nas naši roditelji i dali su maksimum od sebe da budemo danas samostalne ličnosti koje mogu voditi konstruktivne rasprave bilo gdje i bilo kad, uključujući i ovaj forum, i ovu temu. Ne poznajem te lično, ali smatram da si normalna zrela osoba i da su tvoji roditelji ponosni na tebe, odnosno ponosni na činjenicu da su te odgojili takvu kakva jesi. Ja sam, u principu, htjela reći da treba zadržati sve što je dobro i pozitivno, a mijenjati ono što nikad nije ni valjalo. Na svakome od nas je da procijeni šta je najbolje za njegovo dijete. Ja sam iznijela svoje mišljenje i odmah mi je prvo rečeno da sam fulila temu, pa sam još na kraju ispala tipična bosanska mahaluša koja pati od tipičnog bosanskog sindroma duplih standarda itd. IZVORNA PORUKA: hanabanana IZVORNA PORUKA: Gigana Ja sam, u principu, htjela reći da treba zadržati sve što je dobro i pozitivno, a mijenjati ono što nikad nije ni valjalo. Gigana, ja se zaista izvinjavam ako si onako shvatila moje pisanje. Ja stvarno nisam mislila na tebe kada sam govorila o duplim standardima kojima je naše društvo opterećeno. Još jednom se izvinjavam ako si moje post shvatila kao napad na tebe. Po tvome pisanju ja bih rekla da se moji i tvoji pogledi na odgoj ne razlikuju jako puno, ali na žalost ovaj način komuniranja - pisanje i gledanje u monitor, dovedu do toga da često dodje do misunderstanding. IZVORNA PORUKA: Gigana Apology accepted! IZVORNA PORUKA: Amrino RR IZVORNA PORUKA: Ummuisa IZVORNA PORUKA: Gigana Nekad je bilo važno šta će svijet reći, nekad davno su se svi problemi krili u svoja 4 zida, nekad davno je štošta bilo sramota, ali danas toga više nema, upravo zbog slobode izražavanja koju imamo danas i zbog "demokratije" u kojoj živimo danas, gdje svako misli da ima pravo da se ponaša kako hoće sve dok je legalno, gdje svako misli samo na sebe i svoje potrebe, ne pokazujući možda ni trunku tolerancije prema drugom biću. Koliko je to dobro ili ne, te za koga je dobro, a za koga ne, neću komentarisati ovdje, ali činjenica je da je to život danas i da većina nas tako živi. No, u svemu ovome mi je bitno da svoje dijete lijepo vaspitam i želim da ga lijepo vaspitam, tako da sutra kad na ulici sretne komšiju, da mu kaže "dobar dan", a ne da k'o mulac prođe pokraj njega. U ovom primjeru mi je najmanje bitan komšija i šta će on pomisliti, puno mi je bitnije da moje dijete ne bude stidljivi tutuk koji ne zna normalno komunicirati sa vanjskim svijetom i koji se stidi reći dvije riječi "dobar dan" (iz ličnog iskustva primjećujem da danas sve više djece, počevši od moje vlastite familije, ne zna ili neće reći dobar dan, zdravo, pomoz' Bog, merhaba, muuu, ili bilo šta kad ulaze u prostoriju, ili dolaze kod nekoga, i sl.). Neće reći zato što ga niko nije tome naučio, zato što ne zna kako treba da se ponaša, ne zna najosnovniju komunikaciju sa drugim ljudima. I nije dijete krivo što ne zna, ali će upravo njemu biti teže zbog toga kasnije. E meni je ovo strašno! Dakle, uopšte se ne radi o tome šta će drugi reći, bit je u samom djetetu, da se dijete nauči lijepom ponašanju, lijepim manirima, da zna kako da se ponaša u komunikaciji sa ljudima izvan kuće, da se ne osjeća izgubljeno kad izađe napolje, da se ne oslanja samo na mamu i tatu, jer neće uvijek mama i tata biti tu. Mislim da se učenjem ovakvog ponašanje dijete priprema za faze koje slijede u njegovom životu (npr. škola) i da na ovaj način stiče samopouzdanje, a ni u kom slučaju ne sramoti roditelje, a kamoli da se postidim svog vlastitog djeteta. I apsolutno nema ništa strašno u tome da dijete zaplače, ili se upiški na sred ulice, ili uzme komad sira i to nije nikakva sramota, to je sasvim normalno i prirodno da se dogodi i svako dijete će to učiniti prije ili kasnije i to ni u kom slučaju ne znači da bih se ja postidila svog djeteta, ili da mi je važniji neko drugi od mog vlastitog djeteta. Zato sam ja tu da ga usmjeravam, da mu objašnjavam, da mu postavljam granice zbog njega samog, a ne zbog komšiluka, da ga polako osamostaljujem i osposobljavam za život izvan kuće, jer će njemu sutra biti lakše. Možete misliti ovako ili onako, ali smatram da ja ovim činim sigurno puno više dobrog svom djetetu, nego većina roditelja koji misle da će puštanjem djeteta da radi šta god želi, bez ikakvog usmjeravanja, učiniti ono što je najbolje za njega. E neće, nego će mu napraviti medvjeđu uslugu. Ne osuđujem nikoga, neka svako radi ono što želi, ali molim vas isto tako da i vi ne osuđujete mene, a pogotovo gdje u svojim postovima govorite kako vam je vaše dijete najbitinije i važnije od bilo kojeg gosta, aludirajući pri tome da meni moje valjda nije bitno. Ovdje sam se direktno našla prozvanom i mislim da ovo uopšte ne stoji i da je bilo jako nisko. A komentare hanabanane uopšte neću ni spominjati, jer nas dvije definitivno nismo na istim talasnim dužinama, pa je najbolje da tako i ostane. Lijep pozdrav! Giana, čitala sam sve šta si napisala i slažem se u pogledu svega što si rekla... Naravno da je nama svima naše dijete najvažnije, ali to mi ne daje pravo da dozvolim djetetu da prosipa marifetluke i da to trpe drugi ljudi radi toga što se ja nisam potrudila da ga naučim nekim osnovama kulture ponašanja u društvu. Dešava se da ti u goste dođe prijateljica sa djetetom, koje ne poštuje nikoga i ništa, njegov bijes treba svi ukućani da otrpe, a njegova majka ne želi da prstom pomakne jer joj je jako važno da njeno dijete ne bude sputavano ili štajaznam... IZVORNA PORUKA: Ummuisa IZVORNA PORUKA: Amrino RR Cesto se uhvatim u zamku pa pocnem razmisljati kao Gigana...ali onda se zapitam: zasto je tako strasno da dijete dira mezu sa stola? Zasto se djecu treba uopste tjerati u drugu prostoriju kada gosti dodju? Ja svoje dijete ne zelim da odgajam na taj nacin jer ne postoji niti jedan gost na svijetu koji je meni bitniji od mog djeteta. Djetetu me mjesto svugdje gdje sam ja. Pa bilo to svadba, gosti, restoran...a mjesta ili ljudi kojima smeta djeciji smijeh ili plac cu da zaobilazim u velikom luku. Naravno da dijete treba postivati starije...isto kao sto treba postivati i mladje...i vrsnjake...Dobna granica postivanja ne postoji...Postivanje se poklanja, oduzima, zasluzi... Naravno da djecu ne treba tjerati u drugu prostoriju kad gosti dolaze, ali se uvijek može naći neki kutak za djecu pa makar i u istoj sobi ali gdje će se zabavljati na svoj dječiji način... Meni osobno je jako iritirajuće kad vidim da djevojčica od 5 godina prepričava priče sa kahvi na kojima je bila sa svojom majkom, kao prava mahalkuša, ne zanima je lutkica i haljinice nego ko se je rastavio, ko se oženio i sl. Ukazivanje poštovanja prema gostu, na način da ga ugostiš tako da se ta osoba osjeća prijatno, jeste jedan od načina na koji razvijaš kod djeteta naviku ili gostoljubivost, druželjubivost... Dijete neće biti zakinuto ako u kuhinji pojede meze a bude mu rečeno da je na drugom stolu za goste, kako bi razgovor između odraslih tekao "neometano"... Meni je isto ružno kada dođem nekom u goste, a mali tiska ruku u moj tanjir, obara čaše, frka se digne, drž- nedaj non stop... Davanjem tolikog prava djetetu da mu se baš nigdje ne postavlja granica gradi se kod njega taj stav " niko nije preči od mene" , što mu može i poći za rukom dok ga mama štiti, a kad uđe u društvo tada ljudi ne trpe bezobrazluk ničiji a ni mama neće biti uvijek tu da brani njegove interese, pa i to može da se neg. odrazi na njegovu ličnost. Mislim da je bitno učiti dijete da poštuje i sebe a bogami i druge, i to ne radi toga da ne bi ljudi rekli ovo ili ono nego radi sebe. IZVORNA PORUKA: Gigana lijepo sročeno, nema šta, baš kao da sam sama pisala. IZVORNA PORUKA: hanabanana IZVORNA PORUKA: Ummuisa Meni osobno je jako iritirajuće kad vidim da djevojčica od 5 godina prepričava priče sa kahvi na kojima je bila sa svojom majkom, kao prava mahalkuša, ne zanima je lutkica i haljinice nego ko se je rastavio, ko se oženio i sl. Pošto ja lično nisam mahaluša, vjerujem da moje dijete ako ode na kafu sa mnom kod moje prijateljice neće mahalati. IZVORNA PORUKA: Ummuisa Ukazivanje poštovanja prema gostu, na način da ga ugostiš tako da se ta osoba osjeća prijatno, jeste jedan od načina na koji razvijaš kod djeteta naviku ili gostoljubivost, druželjubivost... Ne znam na koji način to mogu postići ako ga odmah odijelim od gosta? ili ja nisam dobro shvatila tvoju misao? IZVORNA PORUKA: Ummuisa Dijete neće biti zakinuto ako u kuhinji pojede meze a bude mu rečeno da je na drugom stolu za goste, kako bi razgovor između odraslih tekao "neometano"... Meni je isto ružno kada dođem nekom u goste, a mali tiska ruku u moj tanjir, obara čaše, frka se digne, drž- nedaj non stop... ... Neće biti zakinuto, ali može razumijeti da su gosti bitniji. MOje dijete ne obara čaše i jede iz svog tanjura. Tako je naučila. Mislim da moje dijete može naučiti da poštuje gosta tako da ga ne odvajam od gosta, nego da se raduje nečijem dolasku. Kome je neugodno što moje dijete sjedi u istoj sobi gdje sjede i oni ne mora ni dolaziti. Vjerujem da dijete od 10 godina više niko neće moći ni privoliti da sjedi s gostima. IZVORNA PORUKA: Amrino RR hanabanana- citas mi misli! Bas htjedoh da napisem...Nije mi cilj odgajati nekulturno dijete koje ce obarati sve sa stola...Treba postovati gosta ali isto tako i taj gost treba postovati nas dom, mene, muza i moje dijete. Mislim da se i gost treba prilagoditi djetetu. I ja svaki put kada odem kod nekoga ko ima malo dijete- razgovaram i sa djetetom, poigram se snjim, pricuvam ga ako treba da domacica napravi kaficu...a onaj ko ocekuje kada dodje kod mene da ce sjediti , ispijati i mahalati a moje dijete sjediti mirno ko bubica i sutiti ko da je mutavo- ne mora mi vala ni dolaziti. IZVORNA PORUKA: Ummuisa Pošto ja lično nisam mahaluša, vjerujem da moje dijete ako ode na kafu sa mnom kod moje prijateljice neće mahalati. ček malo, ja se nisam tebi ni obratila, govorila sam općenito jer sam imala priliku da upoznam majke koje su svojim odgojem napravile od curica prave male ženice... Ne znam na koji način to mogu postići ako ga odmah odijelim od gosta? ili ja nisam dobro shvatila tvoju misao? nisam rekla da dijete treba odmah odijeliti od gosta, nego da dijete ne mora presjediti čitavo sijelo uz goste i slušati o čemu se tu priča. Opet tu zavisi i uzrast djece, ako su baš mali tada je normalno da će dijete biti tebi na oku, a ako su stariji( 4-5 god) tada se mogu i zaigrati a ne da presjede u tvom krilu. Neće biti zakinuto, ali može razumijeti da su gosti bitniji. MOje dijete ne obara čaše i jede iz svog tanjura. Tako je naučila. Ovo mi nije jasno.. Ja sam odgojena tako ako je bilo postavljeno meze pred goste da to ne diram i objašnjeno mi je da oni žele malo duže sjediti i tako da imaju šta da grickaju dok razgovaraju,a meni je sve isto posluženo na drugom stolu, te da su gosti pozvani jer su ih roditelji poželili ( a ne da otrače neki red) i žele sa njima da porazgovaraju kao što sam i ja voljela da mi dođu neka djeca s kojima sam se volila igrati, a da me niko ne ometa.... A NIKAD ama baš NIKAD nisam pomislila da je mojim roditeljima neko bitniji od mene, oni su svoju ljubav pokazivali i dokazivali svakodnevno i nije bilo moguće da na osnovu toga što će moji roditelji jedan sat u sedmici dana posvetiti i nekom drugom pored mene da to znači da me ne vole ili da im je neko drugi bitniji... Zaista djeca nisu glupa, ako im lijepo objasniš shvatiće oni... Mislim da je ispravno odgajati djecu na način da razumijevaju da pored toga što ih voliš iznad svega da ima momenata kako roditelji žele nekad biti sami, nekad imaju potrebu nasamo razgovarati sa prijateljicom.... ali da to ne znači da je neko drugi bitniji od njih, pa mu navesti primjer iz dječijeg života, kako i djeca vole svoje roditelje, ali nekad žele sa drugaricom da se igra barbika bez mama i sl.. Možete kako hoćete, ali mislim da dijete može naići na veliki problem ako živi po tom principu " niko nije bitniji i preči od mene" .. Vjerujem da dijete od 10 godina više niko neće moći ni privoliti da sjedi s gostima. Pa ne znam baš... nakon što ga godinama učiš da sjedi sa vama jer smatraš da time pokazuješ da ti je dijete najbitnije... onda kako mu reći poslije da želiš sama sa prijateljicom popiti kahvu a da on to ne shvati da ti je ona bitnija od njega.. ? Jer godinama si svojim postupcima ukazivala na to da ne sjedenje sa gostima znači da su gosti bitniji od njega... IZVORNA PORUKA: hanabanana Ummuisa, ja kada pišem svoje postove pišem iz perspektive majke djece od skoro pet i jedne godine. Moja djeca su u osam sati u carstvu snova. Ako neko dodje prije toga kod nas ja neću svoju djecu izolovati, niti ću njihove navike bihuzuriti. Dijete mora imati određene godine da bi shvatilo objašnjenje koje si ti ponudila da djetetu treba dati. Ja čisto sumnjam da bi takvo objašnjenje Amrin Hamza ili moja bebara od godinu dana sada razumjela. Hana bi me sigurno čula, ali da bih shvatila poentu moje priče - nisam baš sigurna. Ja sam odrasla u porodici gdje su prijatelji mojih roditelja bili moji prijatelji, gdje su djeca tih prijatelja bili moji prijatelji. U starijem uzrastu smo se dakako sami igrali u sobi, ali nikada nismo bili separirani zato što su roditelji tako htjeli, nego isključivo zato što smo mi tako željeli. I lično ću se uvijek truditi da moje dijete osjeti, pojmi i shvati da je meni najbitnije na svijetu, ono i njegova sreća. Da u meni uvijek ima podršku i da se meni uvijek može obratiti. I da tu nikada neće biti nikakve alternative. U tome ne vidim ništa loše. Vjerujem da će moje dijete iz kuće ponjeti ono što sam i ja ponijela iz svoje. Gosti su jako dragi, prijateljstva treba čuvati, prijateljstva rastu s nama. Maryam&Amina možeš li otvoriti temu: da li dijete treba ili ne treba sijediti sa gostima??? - pa prebaciti ove postove. Mene duša boli kada vidim kako se konstruktivne teme svedu na tako prizemne stavove o tome treba li dijete sjediti za stolom gdje i gosti ili ne treba. IZVORNA PORUKA: andji Ne treba sjediti za istim stolom,i čopkati ono što oni jedu i grickaju...može imati svoj neki kutak u toj sobi i igrat se i jesti ono štos e njima da posebno(djeci)Nema mi ništa gore kad dodjem u goste,a ono djeca prva sjednu i zauzmu sebi mjesto za stolom,u neka doba MENI bude neprijatno IZVORNA PORUKA: boogy woogy IZVORNA PORUKA: hanabanana Mene duša boli kada vidim kako se konstruktivne teme svedu na tako prizemne stavove o tome treba li dijete sjediti za stolom gdje i gosti ili ne treba. Slazem se, opet smo se udaljile od teme. Ovo su tako povrsne stvari a tema je jako ozbiljna i nije mi jasno kako neki ljudi ne uspiju da svate srz cijele price. IZVORNA PORUKA: andji Ja sam samo prokomentarisala sjedenje za stolom kad gosti dodju,a mislim da je ružno napadati druge sada,kako su prizemni...vratite se unazad par strana pa ćete same vidjeti ko je temu doveo do tog 'prizemnog dna'....ko je diskutovao,pa prema tome molim lijepo!!! A što se tiče same teme,mislim da nisam kompetentna za nju..iskustvo i vrijeme će sve pokazati,a onda je najbolje govoriti(tek sam posatala majka)a pametovanje i citiranje teorije je nešto sasvim drugo.Pa čak i svaki moj stav bi bio kao pametovanje. IZVORNA PORUKA: Breskva Mišljenja su različita i ne znam što pokušavate da uvjerite jedna drugu u suprotno,svaka od nas neka odgaja dijete kako ona misli da treba. Dijete kopira i imitira prije svega roditelja, kaže jedan članak iz novina "ne tjerajte dijete da jede mrkvu ako je i sami ne jedete". figurativno rečeno... IZVORNA PORUKA: Ummuisa IZVORNA PORUKA: boogy woogy IZVORNA PORUKA: hanabanana Mene duša boli kada vidim kako se konstruktivne teme svedu na tako prizemne stavove o tome treba li dijete sjediti za stolom gdje i gosti ili ne treba. Slazem se, opet smo se udaljile od teme. Ovo su tako povrsne stvari a tema je jako ozbiljna i nije mi jasno kako neki ljudi ne uspiju da svate srz cijele price. Upravo te površne stvari (kako ih ti nazivaš) ukazuju na srž problema,i govore jako puno i o roditeljima i o odnosu prema drugima i o percepciji egoizma kod djece i odraslih i sl... ali eto ako već griješim, onda bih te zamolila da nam ti ukažeš na srž te priče pa da se vratimo na pravi put... Ovo ozbiljno mislim, bez sarkazma.. IZVORNA PORUKA: hanabanana Jako mi je drago što nisam pogriješila u svom mišljenju da Ummuisa ima dovoljno godina i intelekta da je shvati kako se moj komentar, o tome kako je tema o sjedenju za stolom sa gostima prizemna, ne odnosi na njeno mišljenje a kamo li na nju kao osobu. S tim u vezi napomenula bih da sam i ja lično to komentarisala, pa bi analogno značilo da sam i ja prizemna osoba. Ovo sam napisala jer mi smeta da mi se inputira nešto što nisam, niti nešto što ja lično mislim. Kada sam rekla da je sjedenje za stolom prizemno pojednostavljivanje ove teme mislila sam upravo tako kako sam rekla, ali to ne znači da ne treba o tome tema postojati, ali kao smostalna tema. Ovdje se radi o sociopatskom društvu, što je jako kompleksna tema.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
|