Blue rose RR
|
Tekst je poučan u onolikoj mjeri koliko ga neko shvata. Ono što se meni nije svidjelo, jeste što u prvi segment ističe da roditelji (u mom slučaju majka) kaku kažu:"...Osporavamo im biološko iskustvo majčinstva koje je temelj ljudske društvenosti i često povjeravamo brigu za njih nepoznatima koji im se često posvećuju još i manje nego mi..." što se nadovezuje na odnos roditelja (majke) koja je zaposlena u odnosu na onu koja se posvetila domaćinstvu, djetetu, porodici, sebi. Navedeni citat me je nagnao da razmislim i zaključim sljedeće: npr. u ondašnjem vaktu, vaktu naših roditelja, ili nani/baki, koje su bile "nezaposlene" čitaj više domaćice, da li su iste mogle da se posvete (pored kuće, njive, bašče, voćnjaka, stoke...) odgajanju, obrazovanju i pridavanju pažnje svojoj porodici, više negoli to čine današnje zaposlene majke. Današnji posao karakteriše odlazak od kuće i ostavljanju djece u vtiće, tetama, rodbini, a u ondašnje vrijeme djeca su bila prepuštena starijoj braći ili sestrama, ili sami sebi. Ima li tu razlike? Znači odnos pažnje, mara ili nemara, onda i sada je haman isti. Razlika je samo u odgojno obrazovnim metodama koje su bile dostupne tada i sada. Danas roditelji imaju vremena da budu godinu dana sa djetetom, mogu da odluče kome će ga prepustiti nakon te godine, mogu se odlučiti u koju školu ga da upišu, mogu se odlučiti na koji način da ga odgoje. Mogu naći način da saznaju kako treba ili kako da ne treba. Mogu izvršiti resocijalizaciju samog sebe. Neću reći, naprotiv priznat ću da sam mnogo toga promijenila u svom načinu ophodnje prema kikici, što više čitam, slušam, gledam u odnosu na ono što sam zastupala kao svoje "pravilo, viđenje, postupanje", prije tri, četiri godine. Danas sociopatsko društvo nažalost čini mnogo toga. Uzmimo samo migraciju društva (pri tome ne želim da neko pogrešno protumači), u kojoj je evidentno npr. uzmimo samo današnje klanove kriminalnog miljea koji se kreće po uzet ću primjer Sarajeva: Sandžak, Crna Gora, Turska, Albanija...u naše gradove su se doselili ljudi koji jednostavno negdje tamo su bili domaći, i nisu mogli provoditi, nisu mogli proći kao "bitni", jer su bili poznati okolini i ljudima. Ovdje ili bilo gdje u svijetu postižu reputaciju, zbog svog izgleda, novca (poznato kako stečenog), riječnika, ponašanja. Ali ono što mene brine, jeste upravo to vrijeme koje roditelji ne žele (na žalost ima i takvih) da provode svoje slobodno vrijeme sa svojom djecom. Svi smo mi umorni, da li od pospremanja kuće, da li od kancelarije, da li od "meraje", ali je važno da roditelj shvati da njegovo dijete (zajedno sa njima samima), u prvim danima i godinama života, stiče osnove odgoja, stiče osnove ponašanja. I gdje smo mi tu? Na kauču, u tuš-kabini, u kuhinji, sa društvom na kahvi, ili u dječijoj sobi? Ja sam poslije 18:00 sati u dječijoj sobi sa svojim djetetom, i sa njom gradim jednu normalnu porodicu, jednog normalnog insana.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
|