Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Imaju li vasa djeca ili su nekad imala "izmisljenog prijatelja"???? Par puta sam se susrela sa djecom koja pricaju,igraju se,pjevaju i rade sve drugo sa svojim "prijateljem"!!! I meni je to bilo pravo simpaticnooo...Kod muzeve rodice mali mi je bio presladak kad bi dodji kod nas i gledajuci u njega kako se igra sa svojim prijateljem koji se ,btw, zvao "Ejka",bukvalno sam imala osjecaj da je "taj neko" tu s nama..Izgledalo je tako stvarno,i imao si osjecaj bukvalno da dijete vidi "nesto"...I on bi sve opisi i kako izgleda i sta radi i gdje se trenutno nalazi...Mene jednom odveo u sobu i kaze "evo ti ga ,bona,zar ga ne vidis,pa pita te kako se ti zoves"......
Ja sam kod svog djeteta primjecivala, dok je jos bio manji,da prica s nekim "Tarikom"....I ja bih samo nastavila igrati se sa njim i ispitivati "hoces li dati bibi Tariku da se i on igra s nama",i ponasala bih se kao da je "sstvarno" "Tarik" sa nama....Ali je ta faza brzo zavrsila,...Danas ga samo uhvatim kako kroz igru prica sam sa sobom......Ali ne spominje nikakvog "prijatelja".......
P.S. Nadam se da tema nije bila,ako jeste ja se izvinjavam....Trazila sam ,ali mozda nisam primjetila iz naslova teme da se radi o slicnom.....Pa vas molim da mi ne zamjerite...
Mi nemamo problema sa prijateljem iz mašte, ali naša Hanna svoju maštu pokazuje na jedan sasvim drugi način. Ona sebe stavlja u ulogu nekog zamišljenog lika, a najčešće iz crtanih filmova, a nama daje uloge srodne datom liku. Ponekad su to i likovi iz stvarnog života, nama bliski prijatelji. Npr. izabere četveročlanu porodicu pa nas zove po njihovim imenima, a sebe zove imenom lika koji je ona odabrala. A najzanimljivije u svemu tome je to što ako izabere muški lik moramo joj se obraćati u muškom rodu (Hanna, donesi pelenu, a ona kaže. Nisam ja Hanna, ja sam Bambi/Egon/Simba. Kad donese pelenu kaže, vidi šta ti je ovo Bambi/Egon/Simba donio). Nama je super, jer nas tako u kući ima trideset i nikad ne znamo sa kojom ćemo ulogom započeti dan. Nikad ne bih sputavala razvoj dječije mašte. Čak šta više dajem joj podršku u razvoju mašte jer prihvatim lik uloge koju mi je kćerka odabrala.
jest moj haris kad je imao 2.5 god jedno vrijeme spominjao nekog jarana al se nemogu sjetit kako se zvao neko neobicno ime a mali je jedno vrijeme govorio kako se nezove samed nego adem stvarno neznam odkud mu to?? Kod mog dajdje mali je imao takvog druga i to dvojicu pa je prvo jedan otisao kako je rastao pa zatim i drugi a sto kaze edina to je nama bilo tako simpaticno...nisu se vala trudili da ga nesto sputavaju sto se tice toga eto samo je proslo...
Kod mene je ista situacija kao kod MELLI, moja curica svima podjeli uloge i scenarije ko će šta reći ili uraditi ili pitati, čak nekad kad se zanese kaže: sad se nasmiji. Uglavnom su to ljudi iz naše okoline ili djeca iz njenog vrtića ili ona glumi učiteljicu iz obdaništa i sl. Počesto hoće da je dječak a ja da sam neki "njegov" drug, pa tako pričamo u muškom rodu. Kad se sama igra, priča sa sobom. Mislim da te stvari ni u kom slučaju ne treba sputavati i ispravljati, to su faze koje će proći a to znači i da neće više biti tako mali i slatki i nevini.
Maryam Amina već odavno ima svoju imaginarne prijatelje, koje zove "seka" i "braco", i kada je pitam kako se zovu ona kaže Amela, dok za bracu nema imena-ona je samo braco. Odavno je počela da sa njima razgovara, češće sa sekom, nego sa bracom, i obično seka : hoće nešto njeno, hoće da oblači njene stvari, hoće da ide sa nama negdje... Nama je to vrlo simpatično, i uživamo u "njihovim" jednostranim konverzacijama, a vrlo često tu zna biti i komičnih situacija.
_____________________________
"Ja jesam siromah i samo snove imam. Pred noge tvoje polažem ih. Nježno gazi, jer gaziš po snovima mojim.“ W. B. Y
Moja beba je jos mala i nemam to iskustvo s njom...
Ali ja sam odrasla sa izmisljenom prijateljicom koja je za divno cudo biida moja imenjakinja, imala je isto ime ali drugo prezime...cccc svuda je isla sa mnom kazu da je to bilo i smjesno i strasno.
Moji su se valjda raspitivali jel to uredu jer sam stalno bila s njom...heheh ..uvijek sam bila malo blentava. Al nije ni cudo nemam ni brata ni sestru pa mi je bas bila dobrodosla. Dugo je bila ti a nestala je kad su je vec svi naucili i poceli ignorisati...heheh isad je cesto spomenemo ....:))))))
Moja lorna ima imaginarnog cuku jedan dan, drugi dan je to medo, pa onda lav... i sve tako. cesto ih mjenja i uvijek ih ima. nekad je to malo intenzivnije, pa recimo njen imaginarni prijatelj, koji btw, je uvijek zivotnja, mora da ide s nama i doktoru, i u prodavnicu i u park, i u skolu, pa mu svi moramo posvetiti paznju koliko i samoj Lorni. Meni je to jako slatko i interesantno, mada nekad naporno, jer moram sve 2x ihihi, ali mi to njegujemo i podsticemo, jer je to znak razvoja djecije maste, a i samog djeteta. Bude i perioda kad ih uopste ne spominje, ali onda sebe zamislja i naziva princezom, sirenom, dorom... i onda svi, kao sto neko vec rece, moramo da igramo uloge u njenom scenariju. Ako se slucajno zaboravimo... ih radi kandzija!
dobra tema! ja sam jedno vrijeme čuvala dečkića koji je imao imaginarnog prijatelja. ja bi mu recimo stavila ručak na stol, aon bi mi rekao" a zar njemu nema" i tako to. nekad je znao svađati se snjim, otimati se za play st. mali nije išao u vrtić, pa valjda našao sebi druga.
Kod nas se ponovo javlja ova faza.... Moje djete opet ima "prijatelja"koji se zove "Imen"... Dva dana se druzio sa njim,ali u zadnje vrijeme je "Imen" ili na poslu ili napolju ili je otisao.... Imam osjecaj da se moje djete malo i stidi pricati o tome....Jer uvijek osjetim malu dozu stida kod njega kad hoce da nam ga spomene ili da pita za njega..... Nekad ne znam kako da se postavim,...drago mi je sto imamo ovu fazu,jer kako sam ranije navela,to mi je tako simpaticno...Ali ne znam zasto se stidi pricati o tome???Pa nisam sigurna kako da odreagujem,kako da se postavim i sl..Ako ja svojom inicijativom upitam "gdje ti je prijatelj"?,za uzvrat samo dobijem stidni pogled i odgovor da je otisao,a...kad primjetim na njemu da je Imen tu,oprezno me gleda i opet sa dozom stida pokusava da sakrije svoju mastu....
to je zato sto vec prerasta tu fazu (ako mislis na starijeg) mislim da manji jos nezna pricat on je striji od mog malog 2 mjeseca ...i ja vidim na samedu kako iz dana u sve manje beba a vise djecacic brze povezuje stvari i ima toliko bisera i odlicno zna kad nesto izvali pa se i on smije i tvoj mali prevazilazi tu bebastu fazu pa nije ni cudo sto se pomalo stidi tog prijatelja a vidjeces uskoro ce otic na poso za "stalno"
Vidis nisam na to tako gledala niti razmisljala u tom pravcu,jer valjda ne mogu da se pomirim s tim da prelazi u fazu djecacica ...A vrlo lahko moguce da je to ustvari razlog..... Ma ne da mama djecake svoje,samo nek su zivi i zdravi.....Jodio mama....
Faza imaginacije je odlična kod djece u tom nekom uzrastu-to je način razvoja mašte, na to gledajte pozitivno i imajte na umu da je to za njih stvarno-ubjeđivat će vas da "prijatelj" postoji 100% isti je slučaj i sa drugim izmišljenim stvarima, plodovima njihove mašte-sigurni su da su nešto vidjeli ili uradili, a roditelji znaju pogriješiti u istjerivanju istine, a za djecu je istina to što oni doživljavaju
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
Nemirko ima misa, pojavio se prije nekih 10 dana i vrlo je nestasan. Sve sto je zijana u zadnje vrijeme napravio svajtovao mu je mis. Nije bas klasican prijatelj. On inace prica sa igrackama vec neko vrijeme kad se igra ali ovo nam je novi moment i malo sam zbunjena kako da reagujem. Jednom sam zaprijetila misu da cu ga kaznit sta ga nagovara da neslusa mamu a on je posle toga mene"izlupao".
_____________________________
Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......
I moj maleni kojem je treca godina ima prijatelja Ben 10 kojem redovito salje poruke preko izmisljenog laptopa Uzme svesku otvori je te je stavi na krilo i slomi se tipkajuci ko fol po njoj Kad ga pitamo sta radi odma ko iz topa odgovara saljem Ben 10 poruku
Imaju li vasa djeca ili su nekad imala "izmisljenog prijatelja"???? Par puta sam se susrela sa djecom koja pricaju,igraju se,pjevaju i rade sve drugo sa svojim "prijateljem"!!! I meni je to bilo pravo simpaticnooo...Kod muzeve rodice mali mi je bio presladak kad bi dodji kod nas i gledajuci u njega kako se igra sa svojim prijateljem koji se ,btw, zvao "Ejka",bukvalno sam imala osjecaj da je "taj neko" tu s nama..Izgledalo je tako stvarno,i imao si osjecaj bukvalno da dijete vidi "nesto"...I on bi sve opisi i kako izgleda i sta radi i gdje se trenutno nalazi...Mene jednom odveo u sobu i kaze "evo ti ga ,bona,zar ga ne vidis,pa pita te kako se ti zoves"......
Ja sam kod svog djeteta primjecivala, dok je jos bio manji,da prica s nekim "Tarikom"....I ja bih samo nastavila igrati se sa njim i ispitivati "hoces li dati bibi Tariku da se i on igra s nama",i ponasala bih se kao da je "sstvarno" "Tarik" sa nama....Ali je ta faza brzo zavrsila,...Danas ga samo uhvatim kako kroz igru prica sam sa sobom......Ali ne spominje nikakvog "prijatelja".......
P.S. Nadam se da tema nije bila,ako jeste ja se izvinjavam....Trazila sam ,ali mozda nisam primjetila iz naslova teme da se radi o slicnom.....Pa vas molim da mi ne zamjerite...
LP
mene bi prijatelj iz mašte u ovom obimu strašno zabrinuo
ma nema tu mjesta za brigu... kada je moja hanadi napunila 3 godine nama dolazila svaki dan neka fadila...slomila se ona sa fadilom pričajući...namješta joj da fadila spava...prostire da fadila i ona klanjaju...fadila sjedi da ruča itd.... ja se šokirala...pitam doktoricu kaže normalno....
kad u neko doba kaže mama...znaš ona drugarica što mi je juče dolazila ja kažem znam a ona će meni e ne družim se više sa njom jer je nekulturna rekla je ku ja al i to je prošlo. sad ima 4 godine ponekad kad se igra sa lutkama dolazi joj Blum u goste a ona je stella i tako u nedogled... al nije to za brigu nikakvu
_____________________________
''Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipjelo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće.''
ma nema tu mjesta za brigu... kada je moja hanadi napunila 3 godine nama dolazila svaki dan neka fadila...slomila se ona sa fadilom pričajući...namješta joj da fadila spava...prostire da fadila i ona klanjaju...fadila sjedi da ruča itd.... ja se šokirala...pitam doktoricu kaže normalno....
kad u neko doba kaže mama...znaš ona drugarica što mi je juče dolazila ja kažem znam a ona će meni e ne družim se više sa njom jer je nekulturna rekla je ku ja al i to je prošlo. sad ima 4 godine ponekad kad se igra sa lutkama dolazi joj Blum u goste a ona je stella i tako u nedogled... al nije to za brigu nikakvu
a dobra je... meni su ti imaginarni prijatelji bas super... ja kad sam bila mama kaze moja mama sve sam voljela da se igram sama, no nisam bila "sama", hehehe... stalno sam pricala sa dosta likova koji su bili tu... i to je trajalo... poprilicno, hehhe...
Moj malac samo melje, sam, sa nekim-nije važno Kad god hoće spavati, sit se ispriča sa "tamo nekim" ili zna stati pred ogledalo (isti mama ) pa drobi li drobi sam sa sobom A, KOLIKO izmišlja...uhhhh... u detalje mi je ispričao kako ga moja mama istukla...tako jako da mu je tekla krv... pa, da mu je druga nana (sveki) dala kokosov orah samo da slomi zub, i pokazao mi je taj slomljani zub a, o staklenim točkovima, koji kad se napušu postaju gumeni, da ne pričam... ja ga ozbiljno slušam, a jedva se suzdržim da se ne prasnem smijati
_____________________________
...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:) Odjednom je sve dobilo boje...
Moja curica nije imala baš konkretnog imaginarnog prijatelja, ali najviše se voli igrati nekih zamišljenih situacija, njoj su i dva štapića dovoljna da se desi neki magični zaplet. Sin još ne zna pričat, dovoljno Ja sam imala Hadnu. I sječam je se jer je bila sa mnom dosta dugo. Ako je neka mama zabrinuta, ova je moja bila totalno izmišljena.
_____________________________
Velika princeza E 2005 Maleni veseljak N 2008 I ovo su moja DjeCa pored djece, i moje Dojenje nakon dojenja
A, kako da ne, više ni sama ne mogu da joj uđem u trak, ali ja i HAris neki dan smo oplakali u autu, ona sjedi pozadi u AS-u i sama sa sobom broji, li broji. Skontamo mi da ona priča sa dugaricom, koja je u njemačkoj, nisam skontala je li preko telefona ili interneta, ali uglavnom drugarici je umro muž u njemačkoj, ali da vi vidite te konverzacije, mi oplakali, a ona mrva ozbiljna.
Dođe joj i Blum često, pičica i čelica (ptičica, a pčelica svaki putkada joj stavljam med u mlijeko bude baš na njenom dlanu(, i tako dalje.
A što voli slagati to je posebna priča, toliko ubjedljivo da se ja ponekda zapitam da li laže svekrva ili Lajla, odnosno Lajla toliko uporno neštvo tvrdi, a svekrva negira, da ne znam koja je upravu, hahahahahhaha
Vec dva dana sam luda, Nemirkov mis je posato agresivan. U petak popodne je iz cita mira poceo da place, mis ga je uplasio, onda mu je prijeti da ce ga ogrebat, odnjet Tomicu i sl. Da li su prijatelji vase djece pokazivali agresivnost?. Koliko sam ja citala prijetelj se javlja oko 3 godine i djetetu je uzor, kod nas je dosao ranije i plasi ga.Vec sam pisala da ge prvo nagovarao na nestasluke i to bas neuobicajene za njega. On sa misom ne prica nego samo prenese sta je rekao. Ne mogu da budem pametna sta da radim kako da mu pomognem, i bez ovog mu pricam da ga volim i da ne treba da se plasi kad su mama i baba tu, da sve treba da nam kaze i onda se on pored nas xza stolom zaplace i trazi da ga uzmem iz hranilice jer ga je strah. Da li da ga vodim ljekaru?
_____________________________
Nemam ništa od onog što bi se moglo nazvati bogatstvom i ne žalim mnogo za tim. Možda zbog toga ne poštujem to ni kod drugih. Bogatstvo je za mene ono što mogu ponijeti bilo gdje da odem, a to su uspomene. One ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti......
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
a mali je jedno vrijeme govorio kako se nezove samed nego adem stvarno neznam odkud mu to?? 
Uzme svesku otvori je te je stavi na krilo i slomi se tipkajuci ko fol po njoj
Kad ga pitamo sta radi odma ko iz topa odgovara saljem Ben 10 poruku
ja
