mirjana
|
Evo ja cu prva.
Prosla su skoro 2 mjeseca otkad se rodi moj mali Edi. Bilo je jeb...Ko se boji poroda, boli i td. bolje da ovo ne cita, uz napomenu da je meni tako bilo i da je to rijetkost, te se ne dogadja vecini zena. Ja sam dosla u bolnicu (vojnu) oko 12 navece. Vodenjak mi pukao oko 3, i tu su krenuli lagani bolovi. Oko 5-6, ne sjecam se tacno, ukljuce oni meni drip, infuziju za ubrzavanje poroda, a ja otvorena 2 prsta. Nakon nekog vremena, trudovi na pola minute, kontam sad ce brzo, bol je podnosljiva, dobro je. Kad krenuse moje muke...Boli da poludis. Ne mogu izdrzat. Dodje doktor, pitam kolko sam otvorena, kaze on meni "Nista ti to ne znaci". Posto sam insistirala kaze mi, 4 prsta. Urlala sam kolko sam glasa imala, iako su mi svi rekli da se ne derem, da je to glupo i da to rade samo glupe, slabe...Ma nek sam i slaba i glupa, kad boli... Derala sam se da ga vade kako god znaju, cak sam i muza zvala na mob, i rekla mu da trazi kakve stele i da ga vade na carski . Mislila sam da cu umrijeti. Fakat me je bolilo. Nisu me klistirali, i to me je sje...al vidim da to nikom ne rade. Elem, oko 13 sati, valjda me nisu vise mogli slusat, salim se, nego me doktor pregledao, kaze brze u salu, ovo ovako vise ne moze, otvorena je samo 7 prstiju, al se boji za bebu, posto sam ga gurala i valjda prignjecila.
Tako ja krenem pjeske do sale za porod, popnem se na sto, ni sama neznam kako sam to uspjela, kad udje moj dragi Sasa. Odmah mi je bilo lakse kad je stao iza mene. Uhvatim se za one dvije rucke, doktor mi se nasadi svom tezinom na stomak, kaze guraj, ja gurnem jednom izadje glava, jos jednom i beba je vani. To je bilo 13:20. Vise me nista ne boli, nevjerovatno. Pogledam bebu, njemu nesto na glavi, ogromno, ko jos jedna glava. Ja sebi sve po spisku, sta sam vidjela na ultrazvuku, garant su oni meni tudje snimke pokazivali...Odnesose ga i nevracaju...Pitam jel sve u redu, kazu da sam tiskala previse pa mu se to malo napuhalo, procice za 2 sedmice. Boga mi prodje za dan  . Donesose mi Edija, i ja mu odmah opsovah, sama sebe naravo. Puna sala doktora, sestara, babica, cak i one djece na praksi, svi su zavalise od smijeha. I ja snjima...
Kad posteljica ne izlazi, proba on rukom, kaze skroz zalijepljena. Ja pojma nemam sta to znaci...Morao ju je iscupati rukom...bukvalno cupati...Do neki dan nisam znala koliko je to opasno, kazu da se od toga moze dobiti sepsa, iskrvariti i sl. Onda slijedi sivanje. Rez bar 5cm. Svi kazu to boli vise od samog poroda, e mene to nije bolilo, vec sam to osjetila ko neko lagano bockanje. Proslo je i to. u sobu su me odnijeli, naravno.
Poslije par sati, kazem ja sestri da odnesu bebu, jer mu ja ne mogu nista pomoc, nit mogu ustat nit znam kako cu ga uzet ako zaplace, a meni da da nesto za bolove i da mi ugasi svjetlo da odspavam.
Sutra dan mi pridje jedna mlada doktorica, moje godiste, s kojom sam se sprijateljila (poznajemo neke iste ljude) i kaze da do sad nije vidjela tezi porod, i da sam super prosla. Iako mi je stalno govorila da se ne derem, da nije tako strasno i td...
Na kraju moram reci da sam presretna, bez obzira na sve, vrijedilo je za ovo malo cudo moje, pomucit se, iako cu za drugo dobro razmislit. I moram pohvaliti doktora Masica, koji me je porodio i babicu, kojoj se ne sjecam imena, krupnija, srednjih godina, sa repom, ali i svo osblje opce bolnice. Bili su prema meni divni...
U trudnoci su mi govorili kako cu se lako porodit, jer sam stalno u pokretu, vjezbam, nisam se puno udebljala, na poslu bila 7 dana pred porod...a zavrsim tako.
Moj muz je pricao kako sam se lako i brzo porodila, dvaput gurnula-beba izasla, jest kaze da je sikljala krv iz mene, ko iz filma, al sve brzo gotovo. Kako da ne...Sreca njegova te je bio prisutan samo posljednjih 10 minuta mog poroda, i da me nije gledao i slusao dok sam lezala u sobi, prethodnih 6 sati...
Sve u svemu proslo je. Necu zaboravit tu bol nikad i mislim da cu se ubuduce bojati poroda, mozda cu probati carski ovaj put, nisam sigurna, ipak su prosla tek 2 mjeseca...
Sorry ako sam vas upeglala, jer sam bila jako opsina i detaljna, i ako sam nekog prepala, al ponavljam, jako se rijetko desavaju ovakvi porodi.
Stavila sam sam Edijeve slike u javni album, pa pogledajte za sta se vrijedi napatiti, ako se ko dvoumi
|
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više!
Odštampaj
