Ovo je jedan članak o fiziološkim promjenema kod djeteta čiji su se roditelji (simulirano-glumljenjem) svađali pred njim:

O psihičke su neminovne, pokušat ću naći šta i o njima:

Roditelji koji se svađaju mogu utjecati na psihološko zdravlje djece, a istraživači sada tvrde da mogu uzrokovati i fiziološke promjene.

Znanstvenici su proučili 206 šestogodišnje djece, većinom bijelaca, tijekom simulirane telefonske svađe između njihovih roditelja. Koristeći se uzorcima sline, mjerili su promjene u njihovoj razini hormona stresa, kortizola. Također su mjerili djetetovu razinu boli, neprijateljstva i uključenosti u raspravu. I dodatno, majke su izvijestile o tome kako djeca reagiraju na svađe kod kuće.

Djeca koja su bila izraženo pogođena svađama kreiranim u laboratoriju imala su povišene razine kortizola. Djeca koja su bila vrlo izrazito pogođena i imala su jak odgovor na svađe te visoke razine hormona stresa; no ipak, razina neprijateljstva i uključenost u svađu nisu bili uvijek povezani s povišenim razinama kortizola.

"Zbog činjenice da je povišena razina kortizola povezana sa širokom lepezom mentalnih i psihičkih poteškoća, visoke razine kortizola mogu pomoći u objašnjenju zašto djeca koja dožive visoku razinu pogođenosti kada im se roditelji svađaju imaju veće izglede da će poslije imati zdravstvene probleme", izjavio je Patrick T. Davies, voditelj studije i profesor psihologije na University of Rochester, New York.

Istraživači tvrde da bi njihovi rezultati mogli pomoći u određivanju učinkovitosti intervencijskih programa uključivanjem fizioloških mjera kao što je mjerenje razine kortizola.

Studija je objavljena 14. studenog ove godine u online izdanju časopisa Child Developement.




_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Acudesa, članak je super, ali....

Svaka normalna porodica ima uspone i padove, dane sreće i dane tuge, svađa i rasprava, ali i slaganja i pomirenja. Moje je mišljenje da je mnogo važnije te svađe "normalizirati" tj. izbaciti uvrede, grube riječi, ponižavanje, a da grubosti tipa tuče i batina i ne spominjem (nedaj Bože).
Naravno da mi se dese sitne svađe i rasprave s mužem, hvala Bogu pa je tako jer da se nekad ne posvađamo posumnjala bi u ispravnost karakter jednog od nas dvoje, u tim trenutcima iznosimo argumente i lične stavove - dakle nema uvreda i gore navedenog....nadam se da će se jednog dana aBd u naše rasprave uključiti i pahuljica pa da donosimo odluke na bazi argumenata i glasa većine, a ne da prešutno svako od nas fura po svom, ne kaže šta mu smeta i onda se problemi u porodici samo gomilaju, a porodične odluke postanu odluke "jačeg" partnera

Mišljenja sam da djecu ne treba odgajati pod staklenim zvonom, na kraju krajeva život je satkan od svađa i pomirenja, a mi ih učimo kako da se nose sa životnim problemima, pa zar je to baš toliko grozno???
Onda se pitam, evo nećemo se svađati pred njom, znači nećemo se ni pomiriti pred njom, zagrliti se i poljubiti (što inače radimo kad pobjedi snaga argumenata sa bilo koje strane) kako ce ona odrasti i biti zrela osoba, kako će se naučiti braniti svoj stav i svoje mišljenje - naučit će sa TV - gdje bacaju saksije jedni na druge, vidjet će u školi - gdje izvlače pištolje za loš komentar, pročitati na internetu - gdje upotrebljavaju riječi koje bi trebale biti pod cenzurom ?
Kroz život je čeka milion različitih karaktera još toliko sukoba mišljenja (u vrtiću, u školi, na ulici, na fakultetu, u vezama, na poslu....),a šta da je učim da trpi i isprazni se kad taj neko ode van prostorije (učim je ogovaranju)...mislim da je to loša alternativa....
Dakle, ovaj moj post se odnosi na situacije gdje roditelji imaju "zdravu" raspravu (neću da je nazovem svađom), život nije bajka, roditelji nisu idealni i ne moraju se baš složiti u svemu, ne moraju biti zaljubljenici u iste stvari, voljeti istu hranu.....ali se te različitosti međusobno trebaju uvažavati, poštivati i voljeti - eh na takvim odnosima, riječima i djelima planiram odgajati svoju pahulju, Bože oprosti mi ako griješim
Eto, ničim izazvana napisah svašta, ovo je moj doprinos temi, koja je, usput rečeno super imajući u vidu rsprave posljednjih dana na našem RR

_____________________________

"Počinje na svijetu da biva previše bučno i fabrično, premalo ima duhovnog spokojstva."

Dostojevski

Voditelj studije,  Patrick T. Davies, nije imao u vidu civilizirane razgovore roditelje, te se ovaj članak snijeg ne odnosi na tebe ( a ni na mene ) 

Znam da svijet nije obojen u ljubičasto, ali ako počinjem da povećavam svoj glas za koju oktavu, onda znam da ćemo taj razgovor nastaviti kada djeca legnu.

Neprijateljstvo između roditelja
Svađanje i napetost između roditelja mogu utjecati na to da se dijete osjeća krivim, ljutim i osamljenim. Pokušaji da dijete zauzme stranu ili se okrene protiv jednog roditelja stvara zbunjenost i stavlja ga u sredinu sukoba odraslih. ..

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Tažim ali mi se baš ne da...ne želim pisati svojim riječima, negu upravo citirati psihologe koliko svađe mogu izazvati niz problema pri odrastanju...

A, prvi članak govori kako ektremno mogu djelovati svađe da dođe i do fizičke bolesti, a ne samo poremećaja u ponašanju....

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Snijeg, slažem se sa tobom, sitne rasparave su i preporučljive, treba djeci pokazati kako se rješavaju nesporazumi (bez visokih tonova, vrijeđanja, udaranja, sa iznošenjem argumenata,...)

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

 
Česte svađe među roditeljima mogu nanijeti veću psihološku štetu djeci od razvoda braka, pokazali su rezultati istraživanja kineskih znanstvenika.

Istraživanje, u kojem je sudjelovalo 855 djece iz osnovnih i srednjih škola u kineskome gradu Harbinu, pokazalo je da djeca iz obitelji u kojima se roditelji često svađaju imaju psiholoških problema. Te probleme imala su djeca iz 32 posto obitelji u kojima su roditeljske svađe bile česte.

Psihološke probleme imalo je 30 posto djece razvedenih roditelja i 19 posto djece iz "normalnih" obitelji.

"Neki roditelji tvrde da se ne rastaju zbog svoje djece, ali umjesto toga imaju svakodnevni rat u kući, što ostavlja puno ozbiljnije posljedice na djecu", kazao je kineski psiholog Wang Limin, koji je vodio ovo istraživanje.

"Osnovna je odgovornost roditelja da svojoj djeci osigura osjećaj sigurnosti, a osobni napadi između roditelja mogu imati nepopravljivi, negativni utjecaj na mentalno zdravlje djece", istaknuo je Wang.

Kineski znanstvenik smatra da postoji veća vjerojatnost da se kod djece koja rastu u takvom okruženju pojave psihološki problemi, strahovi, paranoja, nedostatak povjerenja prema budućnosti, posebice što se tiče braka.

U Kini je u posljednjih dvadeset godina porastao broj razvoda braka, koji je dosegao razinu razvoda braka u zapadnim zemljama.

Međutim, zbog socijalnih i legalnih poteškoća razvod braka nije čest u ruralnim područjima Kine.

(Hina) xnab ysd


_____________________________

Ajša, Ajra, Esma, Zehra

decembar....

kazu da ljudi u nedostatku argumenata pocinju pricati glasnije ili po naski derati se

_____________________________

NOA 16.03.09 mamina krofnica(je curica)

Fol je sto vecina odraslih kada se svadja...ne obraca paznju ni na sta drugo...Kada se svadjate s nekim i digne vam se adrenalin...bijsni ste, ljuti...tesko da cete i primjetiti da ste povisili ton a kamoli nesto drugo...Nije mi se jednom desilo kada sam bila dijete...rasplacem se...zatvorim u sobu jer mi je tesko da ih slusam...a kada me pitaju zbog cega sam bla bla...i kada kazem zbog njihove svadje- pocnu me jos ubjedjivati da se nisu svadjali  .
To mojima starcima fakat nije bila "svadja" to je za njihov pojam bio normalan nacin komuniciranja, konstruktivna rasprava...nazovi kako hoces- ali MENI je to bila trauma.



_____________________________

Polaznica obuke o dojenju
HAMZA
29.12.2007
IMRAN
03.03.2010

Jah...imam ja i ovčicu, i mogu se zakleti da bi nas ona nadglasala u tim konstruktivnim raspravama...ali neću si takvo što priuštiti. 

Javlja se još jedan blizanac ( a kažu da smo mi kao površni ) koji je završio u hitnoj sa 10 godina jer je mislio da će mu se roditelji rastati.
( a oni imali konstruktivnu raspravu )
Živa istina.
Fol je karakteru dakle. ( nije toliko do horoskopa )

A, upravu ste za karaktere osobe (djeteta)...postoje jaki i slabi, slabi su podložniji uticajima okoline, a jaki manje...



_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Imam sreću da moj muž nije galamdžija, a i ja sam uz njega snizila "tonove".  On voli sve analizirati do u tančine... pa mjesta galami nema... svaki problem se mora razložiti na miliJon sitnih dijelova...
Nekad me to nerviralo, ali sam se sada navikla i drago mi je što se ne raspravljamo, svađamo, deremo pred djetetom.

Pingpong
volim čuti primjere dobrih odnosa u porodicama, ja sam ko tvoj muž...pričajmo tri dana, hajde da se ne svađamo

_____________________________

...iskrica u oku, toplina u dodiru, sunce u osmijehu..čine da se osjećam sretnom, dušo mamina:)
Odjednom je sve dobilo boje...

Tek kad smo se upoznali ja sam bila dežurna svađalica i ljutibaba i galamdžija.  Nažalost, u mojoj porodici su se tako rješavali problemi.  Drago mi je da me MM promijenio i da mi je pokazao da se problemi mogu riješiti i na drugi način!

Da, bilo bi divno mome ocu objasniti da mi zelimo dobro i da zelimo samo mir. Svaka situacija završi deranjem i galamom na kraju fizičkim nasiljem i tako od kada znam za sebe. Ne znam zasto majka to jos uvijek to trpi. Imam 21 godinu i valjda je trpila dok ne odrastemo ali sada je jos gore. Jednostavno ovisis o osobi koja je upitnog psihičkog zdravlja koja te maltretira ali svatko se moze promijenit on jednostavno ne zeli. Uvijek je u pravu vani je miran i dobar a cim udje u kucu galama i psovke. Trpimo to cijeli život od kada znam za sebe tako je. Imam 21 godinu i student sam trece godine fakulteta po svemu sudeci zadnje godine. Nakon svake moje rijeci ocu da se ne dere da se promijeni prijeti mi da ce me izbacit ja to vise ne mogu trpiti. I da i samo mala galama na djeci ostavlja traumaticne posljedice. Stoga razmislite svaka svadja se moze rijesiti lijepim rijecima. Pozdrav!

< Poruku je uredio anoniman12345 -- 28.2.2014 19:19:52 >