U kojim uvjetima na svijet dolaze djeca, a kakva su iskustva majki tokom i poslije porođaja?

Nekoliko udruženja iz regije predstavilo je rezultate istraživanja tretmana žena na porođaju. Istraživanje je dio regionalne akcije "Sloboda rađanju", čiji je cilj da skrene pažnju javnosti na prava žena na porođaju, kao i na važnost dobre komunikacije između osoblja i porodilja tokom porođaja.

Istraživači kažu da su podaci poražavajući i da su porodilišta mjesta na koja trudnice dolaze za strepnjom. Da li je stvarno tako - imaju li porodilje nepohodnu pomoć u bolnicama - tema je današnjeg Konteksta.

Naše gošće su:

u Beogradu: Jovana Ružičić, direktorica Centra za mame

u Sarajevu: docent doktor Fatima Gavrankapetanović Smailbegović, šefica Odjeljenja dijagnostike i poliklinike na Klinici za ginekologiju i akušerstvo KCUS

u Zagrebu: Daniela Drandić, voditeljica programa Reproduktivna prava u udruženju RODA
Uvodnu priču uradila je Arduana Kurić.
Voditeljica je Anne Marie Ćurčić.

- See more at: http://akos.ba/obrazovanje-odgoj/kutak-za-zenu/kontekst-porodaj-radost-ili-trauma?hc_location=ufi#sthash.Cj4a8pdT.dpuf

< Poruku je uredio Visnja RR -- 21.4.2015 15:16:16 >

ha?

_____________________________

Just because it's a bad idea, doesn't mean it's not going to be a good time!

Trebamo pisati kako smo mi dozivjeli porod ili...? kakav je odnos osoblja bio prema nama?

_____________________________

02. 07. 2014. 18:56 Sarah.....zjenica oka moga....

Sloboda radjanja, ono kad imas slobodu da rodis, a inace je nemas, iako si trudna.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Mislim da mislite na plan porodjaja.
Ovako je to nekako kod nas. Trudnice prave sam svoj plan i red sta i kako zele tokom poroda, i poslije.
http://americanpregnancy.org/labor-and-birth/birth-plan/

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Meni je bilo zao sto se nisam mogla poroditi stojeci. Od svih polozaja to mi je bio najugodniji, najprirodniji. Nisam se namucila na porodu, trajao je stvarno kratko, ali bi bio daleko ugodniji da sam mogla birati polozaj radjanja, sto nije bilo dozvoljeno zbog neopremljenosti za takvu vrstu poroda.
Najveca zamjerka bila je odsustvo podrske dojenju. Da li je do premalo osoblja, ali pravih informacija u pravi trenutak nije bilo.
Sve ostalo je bilo vise nego korektno, obzirom na resurse (i ljudske i materijalne).
Za vrijeme trudova i poroda nije mi trebao niko poznat, jer znam sebe, sve bih brinula o njihovom dozivljaju a ovako sam bila centralna zvijezda manifestacije:)))

< Poruku je uredio minja_ -- 21.4.2015 21:06:41 >

_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

Znaci ovdje pisemo o slobodi radjanja tj. o komunikaciji osoblja u porodilistima prema trudnicama i porodijama, nasim odlukama ako ih ima, tj mozemo li se slobodno izjasniti sta zelimo prije porodjaja, grijesim li?

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Da tj. ne grijesis:)))


< Poruku je uredio minja_ -- 21.4.2015 21:16:38 >

_____________________________

ljudi koji gledaju svoja posla i ostali jednorozi...

Slaba nam sloboda radjanja , dva iskustva iz mene progovaraju Odnosno niko me nista nije pitao sta zelim, kako zelim, zasto zelim, da li me je strah, znam li predisati kontrakcije i kako ih predisati i sl
No osoblje moram pohvaliti itekako ( samo jednog imam za kudjenje dr ) nakon porodjaja. Donosili bebu, pomogli mi pri tusiranju i oblacenju, dali sredstvo protiv bolova, pridrzavali me kad sam malaksala bila, pri dojenju pomogli koliko su mogli, dobra komunikacija uglavnom. Savjeti sta i kako nakon porodjaja,
Zato prvi porodjaj trauma dobra ( sam cin prije i u toku ) Drugi porodjaj s pjesmom.


< Poruku je uredio Medić* -- 21.4.2015 21:23:24 >

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Sta kaze gospodja u plavom "nije potrebno da se predstavljamo pacijentima jer nosimo karticu/bedz na kojem sve pise".

Ja na dan vidim i do 40 pacijenata, i svakom se predstavim i kazem koja mi je funkcija i sa kojom namjerom sam mu dosla, tj sta cu mu raditi/ne-raditi.
Ne samo sto mi je to osnovna kultura, nego svaki pacijent mora i ima pravo da zna ko mu prilazi i sa kojom namjerom.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

Osoblje treba na osnovno vaspitanje poslati.


_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

meni je ovaj prilog uzasan..."gđa u plavom" ispriča sve za 10 kao da smo u najuređenijem sistemu...kao da mi ne znamo šta se sve dešava u porodilištima....

Al eto ima i lijepih noviteta...
baš juče je bilo druženje trudnica i osoblja ginkološkog odjela na klinici...možda doktori konačno dolaze sebi pa samim tim i nam (trudnicama)

_____________________________

Asja = duša duše moje :)
03.04.`08

_____________________________

"Naša nas djeca promatraju i ono što jesmo govori glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći."Wilfred A. Peterson

15.08.2014. >Bambi<

Bas tako....

Slazem se Gali.

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Kod nas nema slobode,niti te tko pita,niti govori(većinom) šta i kako će...
Porod mi je bio induciran,što sam i očekivala s obzirom kakvu sam trudnoću imala,
dr. me jest pozvao i rekao šta je i kako najbolje,
kako će pokrenuti porod,
svi su bili ljubazni,davali upute,x puta ponovili kako da dišem
i nemam nikakve traume od poroda...

A sad,šta ja želim,e to nisu pitali...

_____________________________

"Naša nas djeca promatraju i ono što jesmo govori glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći."Wilfred A. Peterson

15.08.2014. >Bambi<

Tako je kod nas. Ne znam kome je do citanja za vrijeme kontrakcija, zato kod nas u pricama sa poroda imas-onog celavog doktora, ili mladu doktoricu sa crvenom kosom itd....

Zao mi je sto je tako.
Ali drage moje, dok se vi ne oglasite i ne kazete i ne upitite ih, nece niko drugi. Borite se za svoja prava. Ja vam zelim srecu.

_____________________________

“It takes a long time to make it simple.”

dr.Fatima je divna doktorica,prilog sam gledala i vise je pricala sto bi trebalo nego kako jeste al et mozda je neko iznad pisao govor
nemam traume od poroda,doktore vise manje sve znam ali mi se eto doktorica koja se potrefila u dezuri i poradjala me predstavila ali me bas i nije zanimalo kako se ko od njih zove vec da rade posao kako se ocekuje,pomogla mi je sa disanjem,sa porodom cjelokupnim,nije me pitala sta bih ja i kako ali iskreno nije ni bilo vremena


_____________________________

" U oluji,u buri,kraj nedaca svih,uz teske gubitke i tugu kletu,biti nasmijan,prirodan i tih,najveca je umjetnost na svijetu"

Na UKC Tuzla se svaki dan porodi ne znam koliko zena. Ja sam na prvom porodu bila 16. taj dan. Pa vi sad racunajte koliko je to zena recimo mjesecno. Znate li koliko zena sam vidjela u skoli za trudnice tog mjeseca kad sam isla a isla sam u obje trudnoce? Mozda dvadeset_ak.
Znaci, samo dvadeset_ak zena je islo na vjezbe disanja, predavanja, vjezbe na strunjaci i lopti koje se rade i kod kuce i druge oblike psihofizicke pripreme za porod kad se moglo sve lijepo pitati u relativno opustenom okruzenju kakvo sigurno nije kad odes u samo porodilise.
Vjezbali smo disanje u svim fazama poroda, pitali za epiduralnu, prisustvo oceva na porodu, sjedenje na lopti tokom trudova, porod sjedeci ili stojeci na onom stolicu, dojenje cak su i tate dolazili na jedno predavanje (to su ovi koji su zeljeli biti s mamom na porodu).
Ne mozemo ocekivati da nam ovo sve sto je stalo u 8 vjezbi i predavanja neko objasni u porodilistu.

Ja sam se mogla ljutiti na koga hocu gore u bolnic ali sam umjesto toga izabrala da se pripremim prije poroda u Domu Zdravlja i svakom bih to preporucila.

< Poruku je uredio Alma_27 -- 22.4.2015 7:41:45 >

Alma 27 to je divno razmišljanje no nekim ženama nisu dozvoljene vježbe u trudnoi niti, uopće kretanje...ako je riječ o riziko trudnoćama pa nije ni za očekivati da mogu pratit predavanja...
Na prvi porod otišla sam zbunjena, uplašena, istraumirana...i susrela sam se sa nezainteresiranošću svih uposlenika za moj i život moje djece...ili barem takvim ponašanjem iz kojeg se dalo to zaključiti...mada sam uredno iščitala i memorisala tok poroda..u tom trenutku sve sam zaboravila...zbog toga je moj porod završio kako je završio...ne mogu kriviti i ne želim nikoga jer ono što se meni desilo moglo se desiti i da sam se porađala u L.A.-u...
Znajući šta me, i kakav odnos čeka i da ću biti prepuštena sama sebi...za drugi porod spremila sam se i psihički i fizički malo bolje...tako da od njih nisam ni tražila ništa niti sam ih zvala...kad sam dobila nagon za tiskanjem...sama sam se namjestila i počela...nisam nikog ni zvala...disala jer sam naučila i mantrala sama sa sobom i hrabrila se...a oni su onda došli kao iznenađeni...
Prvi put rodila sam na starom Gaku gdje su uslovi bili katastrofalni od buba do mokrog čvora i malt_era koji prijeti s plafona do stepenica do sale za rađanje...drugi put na Jezeru, fantastično, uredno, kvalitetno, čisto i savremeno opremljenom...mjestu gdje se godišnje desi preko 3 500 poroda...iz cijele BiH...

< Poruku je uredio irenaSA -- 25.4.2015 8:58:00 >

_____________________________

Sarah, mamina i tatina princeza stigla je na ovaj svijet 16.02.2010. godine
Dani, mamin i tatin princ stigao je na ovaj svijet 19.09.2014 .godine
Iza tuge vedrije je nebo...iza tuge čistija je duša...

Ne znam jos kakav me porod ceka, da li prirodan ili onaj drugi, znam i u ono sta sam 100% uvjerena, ali ako sam samo dva dana nakon operacije kicme pustena kuci, trazit cu da me i ovdje otpuste. Mislim ono sta mnoge ne razumiju, a toga sam se kroz bolnicu nagledala, sto mi "pacijenti" mislimo da smo jedini mi tu u bolnici. Kao da neko drugi nema potreba. Mislim da je veca greska sto je manjka medicinskog osoblja. Po nekom mom "skromnom" razmisljanju, bilo bi dobro da svaka soba ima neku medicinsku sestru koja je samo za pacijente te sobe zaduzena, ali ovako da dvije-tri osobe budu zaduzene za cijelo odljenje..to bas.. ono.. "jako".

Alma i sama sam isla na vjezbe za trudnice u prvoj trudnoci. Bas pozorno. No nije bi bilo od velike pomoci. Pucanje vodenjaka kuci, 3 sedmice prije termina, dvije indukcije, strah, slabo otvaranje, dr svako malo cackaju i pregledaju...strah sve veci. Bolovi uzasni tek kasno, nista mi od panike s vjezbi na um palo nije...nisam znala disati bez obzira sto na vjezbama sve pozorno i s razumijevanjem pratih...na vakum se porodih. Strah, panika i trauma ali zaboravi se ubrzo sve to.

Drugi porodjaj. Nisam na vjezbe isla, porodjaj u terminu, krupna beba, otvaranje jako brzo. Bez indukcije. Za 20 min sve gotovo. Nema strsha, nema panike, kontrakcije predisem ko veliki profesionalac :)

Tako da nema pravila. Vjezbe pomazu svakako ali mi sami smo najbitniji. Sabur i bez panike.

Prije porodjaja nikakvo upoznavanje o tome sta i kako ce raditi. Poslije poridjaja dobra komunikacija s dr i osobljem.

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!

Sve je super, ali poredis mjesto gdje se mozes "zezati" sa mjestom gdje zene fakticke dozive traume, ili iz bolnice izadju iztraumirane. Da ne kazem, ti vamo zelis da se smiris, a cujes neciju vrisku..

Znaci bolje je ne ici ili? Meni sada proradi zeludac na samu pomisao.

Ne. Ne. Bolje ici svakako.
Meni je problem bio sto sam ja veliku paniku imala i to me je dovelo da mi bude lose, strah, ne znam disati...sama sebi sam pogorsala...

Zato drugi iz snova. Smirena i pribrana.

Na vjezbe svakako. Budu od pomoci. Ali prvo moramo mi sebi mali pomoci

_____________________________

Nema vece institucije od roditelja!